Hranitelji u Crnoj Gori su uglavnom srodnici djeteta, u trećem životnom dobu, završenog radnog vijeka i s djecom koju su izveli na put, iscrpljeni, a gotovo i sami opterećeni tragedijom koja je zadesila djecu o kojoj sada brinu.
Takav profil hranitelja daju iz nevladinog sektora, koji se i bavi tim vidom alternativnog smještaja za djecu bez roditeljskog staranja.
Saglasni su da hraniteljstvo u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou, da su građani neupućeni, te da ne postoji dovoljno promocije tog vida dječije zaštite.
Zbog toga je i najzastupljenije srodničko hraniteljstvo, odnosno kada članovi porodice djeteta odluče da mu pruže dom, dok je nesrodničko, koje je i hraniteljstvo u pravom smislu riječi, još u povoju.
Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, u hraniteljskim porodicama je trenutno 392 djece, od čega najviše u Podgorici, 128, zatim u Nikšiću 57, Rožajama 22, u Baru 21.
"Hraniteljstvo nije dovoljno razvijeno. Zapravo i ne postoje nesrodničke hraniteljske porodice, sva djeca bez roditeljskog staranja su smještena kod srodnika i to bliskih (babe, tetke, stričevi, strine, ujaci). Prateći situaciju u okruženju u saznanju smo da je u svim drugim zemljama u okruženju veoma razvijeno nesrodničko hraniteljstvo, što zapravo i jeste pravo hraniteljstvo", kazala je pedagoškinja Rada Milašinović, aktivistkinja u NVO Impuls.
Ona je naglasila da bi bilo potrebno da se hraniteljima uplaćuje radni staž, jer je u svim državama okruženja takva mjera naročito uticala na zainteresovanost za bavljenje hraniteljstvom.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
