Radnik nikšićkog Pogrebnog preduzeća četrdeset- osmogodišnji Vidoje Ašanin nakon šest godina rada na određeno vrijeme ostao je bez posla.
Prema njegovim riječima, tačno je da mu je ugovor o radu istekao, ali umjesto da dobije rješenje za stalno nadležnu su, kako tvrdi, jedva „pričekali da mu ugovor istekne“, jer je bio previše „pričljiv“ i tražio prava koja mu po zakonu pripadaju.
„Od šefa Mika Šabanovića tražio sam samo ono što mi po zakonu pripada – plaćanje prekovremenih sati i poslova koje sam obavljao nedjeljom i praznicima. Neću da vjerujem da je to razlog što sam umjesto rješenja za stalno dobio otkaz, ali neki razlog sigurno postoji“, kazao je Ašanin.
On, koji je po struci stomatološki tehničar i tečno govori engleski i slovački, a sporazumijeva se i na italijanskom, morao je nakon izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji da se iz Slovenije vrati u Nikšić. Iza njega je ostao nezavršen fakultet defektologije.
Pank mu bio sve u životu
„Ni slutio nisam da ću jednoga dana biti grobar. Ali to ne odlučujete, vi nego sudbina. Navikao sam se jer svaki častan posao je za čovjeka. Zato ću se boriti da se ova nepravda ispravi i da se ponovo vratim na posao.
Ko zna, možda im je moje obrazovanje zasmetalo. Bilo kako bilo sigurno je da neću sjedjeti skrštenih ruku“, kazao je Ašanin.
Čovjek koji se bavio karateom, alpinizmom i atletikom, ima titulu majstorskog kandidata, bio je radio-amater i vajar, a pank i rok muzika su mu bili sve u životu, odlučio je da angažuje adovakata.
“Angažovaću i advokata, jer iako je bila obaveza poslodavca da mi prije isteka ugovora o radu donese upozorenje kako bih mogao da se o tome izjasnim u roku od pet dana, to se nije desilo”, tvrdi Ašanin.
Očekivao rješenje za stalno
Posao mu je, kako reče, potreban ne samo zbog sebe nego i zbog oboljele majke Danice sa kojom živi.
“Nikada se nijesam žalio da mi je posao težak ili što moram da radim kao grobar. Prošao sam mnogo toga, proputovao pola Evrope, pa nemam za čim da žalim.
Želim da radim i ovaj posao mi treba, jer smo sa mojih 250 eura, a majčine penzije od 140 eura mogli da živimo. Teško je živjeti samo od njene penzije a ona je još i oboljela, pa joj treba dodatna briga i ljekovi”, kazao je Ašanin.
Priznaje da je očekivao potpuno drugačiji rasplet događaja.
“Smatram da sam svjesnim radom zaslužio priznanje i rješenje za stalno, a ne otkaz”, kazao je Ašanin.
Nekad bio Sukarno Ašanin
Vidoje je na rođenju dobio ime Sukarno, po indonežanskom predsjedniku Ahmedu Sukarnu.
„Ljudima često nije bilo jasno šta mi je ime, a šta prezime. Bio sam kao čovjek bez imena, a sa dva prezimena. Zato sam ime promijenio u Vidoje, jer sam rođen na Vidovdan“, kazao je Ašanin i dodao da bi danas postupio drugačije.
Sada bi, kako reče, zadržao i ime koje je dobio na rođenju i uzeo novo.
Šabanović: Ugovor samo na mjesec
Šef Pogrebnog Miko Šabanović kazao je da Ašanin nije dobio otkaz, već da mu je istekao ugovor koji je bio samo na mjesec.
“Tačno je da je radio kod nas šest godina, ali ne odjednom. Dešavalo se da je nekada radio po nekoliko mjeseci, pa da onda dva-tri mjeseca ne radi. Trebalo je da bude stalno zaposlen, ali problemi su druge prirode i ne bih o tome.
Ipak su on i njegovo ponašanje krivi za to. Međutim, otkaz nije dobio. Istekao mu je ugovor i to je to”, kazao je kratko Šabanović, ne precizirajući kakvo je to ponašanje Ašanina bilo.
Bonus video:
