Baranki Karolini Ilić pošlo je za rukom ono što nije drugim crnogorskim planinarkama: za samo deset mjeseci, ispela se na najviše vrhove tri kontinenta.
Evropski Elbrus (5.642 mnv) osvojila je prošlog juna, a za samo dva mjeseca ove godine u Južnoj Americi i Africi - Akonkagvu (6.968 mnmv) 13. februara, i Kilimandžaro (5.895 mnv) drugog aprila. Njen rezultat dobija na težini ako se zna da je počela da planinari 2016. godine.
“Slučajno sam na Fejsbuku vidjela najavu planinarske ture, i 17. aprila pošla sam na izvor Morače, bez gojzerica, sa preteškim rancem. Nisam imala kondiciju, baš sam se umorila, ali zaista mi se dopalo. Rekli su mi tada momci iz Nikšića ‘vidjećemo da li će ti ovo biti samo prolazna moda’, jer mnogi se penju samo par mjeseci, no, toliko sam zavoljela planinarenje da sam tog jula i avgusta, i pored mog posla, svaku subotu i nedjelju provodila planinareći. U oktobru sam otišla na čuveni Grosglokner u Austriji. Nisam mislila da ću uspjeti, nikad nisam bila na derezama, nikad u navezu, nikad po ledu, nikad po tolikom snijegu, ali izašla sam na vrh”, priča Karolina.
Rođena Parižanka, od 2001. živi u Baru, rodnom majčinom gradu, gdje radi kao turistički vodič. Planinarenje je privlači jer “prevazilazi neke svoje granice”.
“Misliš da ne možeš, a kad dođeš na vrh, vidiš da možeš, to je izazov protiv same sebe, i sve to mi je podiglo samopouzdanje”, kaže Karolina. Osvajanje svih planina Crne Gore, tvrdi, ostaviće “za stare dane”.
Za ekspediciju na Elbrus sa ekipom nikšićkog “Javorka” odlučila se kada je vidjela visinu, a tvrdi da je mislila, kao i većina, da je “Mon Blan krov Evrope”.
“Krajem juna 2017. na Elbrus sam pošla bukvalno sa posla, samo sam uzela putno osiguranje. Za taj uspon sam se spremala tako što sam svako jutro izlazila na Rumiju. Dok je Grosglokner odlikovala velika magla, na Elbrusu je vladao vjetar od preko 40 kilometara na sat, na minus 25 stepeni. Išli smo zaleđenim djelovima staze, prvi put sam koristila cepin … Jesmo trenirali prije na Savinom kuku u navezu, ali Elbrus je bio baš veliko iskušenje, mislim da toga zaista ni danas nisam svjesna”, priča barska planinarka.
Izazovu visina nije dugo odolijevala nakon povratka u Bar: u septembru i oktobru 2017. ispela se na Triglav i Olimp, kao svojevrsne treninge za put u Argentinu početkom ove godine. Prva impresija o Akonkagvi bila je njena prostranost i veličina. U tom nacionalnom parku provela je ukupno 12 dana, sam uspon je trajao dva i po dana:
“Prolazili smo 25 kilometara kroz pustinju bez ijedne travke, no, suprotno očekivanoj dosadi, to je bilo pravo uživanje, jednostavno, nisam se mogla nagledati boja tog kamena i tih planina, boja kakvih nema kod nas. Na samom vrhu Akonkagve, sa vodičem sam bila samo 40 minuta, bila sam umorna, sjela sam, počela da drhtim, suze su mi krenule, ali počela sam ubrzano da dišem i prestala sam da plačem. Pripadnici gorske službe na vrhu su nam rekli da krenemo, jer oni zatvaraju vrh oko 15.30”.
Nova avantura izrodila se još tokom povratka u Bar iz Južne Amerike: na sugestiju druga da pođe na Kilimandžaro i za manje od dva mjeseca osvoji vrhove dva kontinenta.
Kaže da bi za narednu avanturu voljela Mont Everest, ali da taj poduhvat košta od 20 do 40 hiljada dolara.
“Radije bih krenula na najviši vrh Aljaske Denali (6.190 mnv), koji do sada nije osvojila nijedna žena iz Crne Gore”, kazala je Ilićeva.
Bonus video:
