Nezvanični kolašinski brend, lisnati sir, gotovo uvijek fali na kolašinskoj pijaci, kilogram više traži se i u prodavnicima, a na meniju nekih restorana je u grupi delikatesa koje biraju gosti dubljeg džepa.
Domaćice tvrde da ne mogu proizvesti sira koliko je potrebno za tržište, jer ljubitelje ove vrste mlječnog proizvoda ne obeshrabruje ni cijena od pet do sedam eura po kilogramu.
Listanje se postiže čestim „prekalupljivanjem“ sira, pa se tako stvaraju tanki slojevi, listovi, zbog čega je i zanimljiv, naročito turistima.
Neke Kolašinke, koje prodajom lisnatog sira značajno ojačavaju porodični budžet kažu da je tu vrstu lako usiriti, ali da je za specifičan efekat „listanja“ potrebno vještine i strpljenja.
"Za lisnati sir koristi se pola mlijeka sa kojeg je skinut kajmak, takozvane grijavine, a pola „cijelog“ mlijeka. Grijavina treba da odstoji 24 sata, a ono mlijeko sa kojeg nije skinut kajmak od uveče do ujutro. Kada se usiri mlijeko, sir se uvija u najlon i treba da stoji dva-tri sata. Listanje se postiže čestim „prekalupljivanjem“ sira, pa se tako stvaraju tanki slojevi, listovi, zbog čega je i zanimljiv, naročito turistima. Za razliku od masnog sira koji se ostavlja u kacu, lisnati sir se, dok se cijedi od surutke, ne uvija u cjedilo", priča za “Vijesti” Dragica Rakočević, koja je ljetos nedeljno proizvodila po 50 kilograma ove tražene vrste sira i tako vrlo dobro zarađivala. Kako tvrdi, da je imala, prodavala bi i duplo više, jer je potražnja, naročito tokom ljeta, velika.
Opširnije u štampanom izdanju
Galerija
Bonus video:
