Velimir Odović, iz župskog sela Zagrad u Nikšiću, saznao je da njegova porodica, nakon 250 godina koliko živi u tom selu, nema svoje imanje, već da se kuća nalazi na komuni, društvenom posjedu. Tako makar, kaže Odović, tvrde sud i Direkcija za nekretnine.
Sve je počelo komšijskom svađom 2005. godine oko toga da li se ovce napasaju na privatnom ili društvenom imanju.
Odović je riješio da stvar „istjera na čistac“ i dokaže da je imanje njegovo, a ne, kako su komšije tvrdile, društveno. I uspio je u tome. U martu 2007. godine donesena je presuda da je on „jedini i isključivi vlasnik“ katastarske parcele, pašnjak sedme klase, površine 1.613 metara kvadratnih.
Međutim, Opština Nikšić, tačnije Direkcija za nekretnine, dvije godine nakon donesene presude tražila je da se postupak ponovi, jer su došli do novih dokaza i priložili dokumentaciju koju u prvom postupku, kako su tvrdili i kako stoji u rješenju o ponavljanju postupka, nijesu imali, ali se kasnije „pojavila“.
Obradivo ili ne, moje je
U rješenju o ponavljanju postupka se navodi da se Direkciji obratilo deset mještana Župe koji se graniče sa spornom parcelom tvrdeći da ona nije vlasništvo Velimira Odovića.
Direkcija za nekretnine je priložila dokumentaciju da parcela koja se zove Gola brda postoji i u Zagradu i u Dragovoljićima, te da je Odovićeva parcela u Zagradu komun.
Kao dokaz naveli su blokove popisnog katastra iz „kojih se vidi da pomenuta parcela nije upisana u posjedovni list iz 1963. godine“, a sudija je „priznala“ da je prethodnu odluku donijela „bez utvrđivanja činjenica i bez ocjene dokaza koji bi upućivali na osnovanost“ zahtjeva Odovića da mu se prizna svojina nad tom parcelom.
Kuća Odovića je na društvenom posjedu? (Foto: Svetlana Mandić)
Postupak je ponovljen i odluka je preinačena – Odović nije vlasnik pomenute parcele i njegova kuća se nalazi na komuni, pa je 26. januara ove godine, po zahtjevu Direkcije za imovinu Opštine Nikšić, a na osnovu sudske presude, doneseno rješenje da se izvrši „promjena uknjižbe prava na nepokretnosti, tako što se pašnjak Odović Velimira upisuje kao svojina države Crne Gore“.
Kuda sada da idem ako mi sruše kuću. Ne može mi neko uzeti moju očevinu, đedovinu, moju prađedovinu
"I u katastru iz 2007. godine piše da je ta parcela moja. U starom katastru je stajalo da je sedma klasa, a u novom da je u pitanju neobradiva zemlja. Svejedno da li je obradivo ili ne, moje je. Odjednom ispade da porez godinama plaćam za zemlju koja nije moja i da živim na komuni. Sada čekam kada će doći bageri da sruše kuću koja ovdje stoji decenijama, jer preko noći ostah i bez zemlje i bez kuće!“
Kako da uzmem zemlju kada niko moj nikada ništa nije imao u Dragovoljićima
Pokazuje i prvu sudsku presudu, ali i rješenje kojim mu se sve oduzima.
„Kuda sada da idem ako mi sruše kuću. Ne može mi neko uzeti moju očevinu, đedovinu, moju prađedovinu. Pa ovo imanje je 250 godina u vlasništvu moje porodice. Nema ništa teže čovjeku nego kada mu neko skrnavi grobove i uzima zemlju. Evo meni na pravdi Boga uzeše moje i dadoše mi tuđe. Ali... ne dam ja moje“, poručio je Velimir.
Gola brda u Dragovoljićima nijesu moja
„Radio sam u jami Biočki stan i umjesto da sada uživam u penziji moram da se borim i da dokazujem da je zemlja moja i da je kuća sagrađena na imanju moje porodice. Čas mi otmu moju zemlju, čas mi je vrate, a sada mi daju zemlju u Dragovoljićima. Kako da uzmem zemlju kada niko moj nikada ništa nije imao u Dragovoljićima. Kako sada da odem kod ljudi tamo i da im kažem da sam preko noći dobio nečije imanje".
Ne zna, kaže, protiv koga da se „bori“, ali siguran je, poručuje, da neće dozvoliti da mu uzmu ono što je njegovoj porodici decenijama pripadalo.
Galerija
Bonus video:
