Crnogorci i Jermeni veoma su slični po svojim tradicionalnim vrijednostima, mentalitetu i običajima, kaže Nina Hajrapetjan porijeklom iz Jermenije, udata Hajduković, koja u Crnoj Gori živi od 1998. godine. Dragana, budućeg supruga, sjeća se Nina, upoznala je u Moskvi, pri kraju studija fizike na Univerzitetu Lomonosov.
"Dok sam studirala, Dragan je radio u firmi svog ujaka, Dragoljuba Varagića, inače, prvog Jugoslovena, vlasnika turističke agencije u Moskvi. U hotelu „Beograd“ radila je moja prijateljica, a kako sam je često posjećivala, tako sam i upoznala Dragana", rekla je Nina.
Prosidba je bila u Jermeniji u novembru 1995. godine, prisjeća se Nina, a svadba u januaru 1996. godine na Jovandan u Crnoj Gori.
"Prvo smo došli u Bijelo Polje kod njegovih roditelja i odmah sam primijetila da smo veoma slični po mentalitetu, običajima i tradiciji. Razgovor bi počeo pitanjem: „A, odakle si...“, ja kažem iz Jermenije, a sagovornici, „...a, znači Ruskinja“.
Nijesam Ruskinja nego Jermenka, odgovaram, a oni, naravno, bolje znaju od mene, odmahuju rukom, pa će lakonski da je to sve isto - Ukrajina, Rusija, Jermenija... Tako smo razgovarali u početku", kazala je Nina kroz osmijeh.
Kako god prevedeš, dobro je...
Budući da govori još engleski i ruski, Nina je ubrzo dobila ponudu za posao i priliku da bolje nauči naš jezik.
"Ulazili su u kancelariju, kao nekim poslom, ali sam kasnije saznala da su samo željeli da vide kako izgleda Jermenka"
"Draganov stric Branko Hajduković pozvao me jednog dana da mu nešto prevedem sa engleskog, riječima „kako god prevedeš, dobro je...“. Prevela sam, a Branko mi je ponudio posao u Biciklističkom savezu. Počela sam da radim i prvih dana bila sam prava atrakcija u preduzeću.
Ulazili su u kancelariju, kao nekim poslom, ali sam kasnije saznala da su samo željeli da vide kako izgleda Jermenka. Malo potom, obavljajući poslove generalnog sekretara, usavršila sam znanje našeg jezika", rekla je Nina napomenuvši da zbog ukazanog povjerenja duguje veliku zahvalnost Branku Hajdukoviću.
Nakon toga počela je da radi kao asistent i prevodilac direktora Kombinata aluminijuma Podgorica.
"Radila sam svega dvije godine jer zbog radnog vremena od deset i više sati nisam mogla uskladiti obaveze u kući i oko dvoje djece, Danila i Milene. Djecu nikako nijesam mogla zapostaviti i napustila sam taj posao. Od tada radim zajedno sa suprugom u agenciji za nekretnine i turizam", rekla je Nina.
Iste životne vrijednosti
Ona je naglasila da Crnogorci i Jermeni cijene iste životne vrijednosti, istakavši da su kao narod sličniji sa Crnogorcima nego sa Rusima. Nina je rekla da se i hrana priprema na isti način, kao na primjer sarma, koju u Jermeniji spremaju od listova vinove loze.
"Nekada je jermenska država bila od Sredozemnog do Crnog mora, a sada uopšte nema mora"
"Porodica je na prvom mjestu, čast i poštenje najbitnije, a poštuju se i rođačke veze. Kod nas se iz poštovanja prema starijim, djetetu često nadjene ime živog djeda i babe. Roditelji pomažu djecu i drže ih bukvalno na rukama do penzije, isto kao u Crnoj Gori", rekla je Nina.
Jermeni nijesu pravoslavni, međutim, crkveni obredi su slični, a Nina sa ponosom ističe da je Jermenija bila prva zemlja koja je proglasila hrišćanstvo kao državnu religiju.
"Narod jermenski je zbog svoje vjere kroz istoriju mnogo propatio. Crkve su sakrivene u brdima, čak ima nekih ispod zemlje. Jermeni žive od svoje istorije, sjećajući se 750 godina progona, 70 godina života u SSSR-u, a već dvadeset godina imaju nezavisnu državu.
Nekada je jermenska država bila od Sredozemnog do Crnog mora, a sada uopšte nema mora. Glavni grad Jerevan 10. oktobra je slavio 2793 godine od osnivanja. Jerevan na našem jeziku znači „vidi se“, a ime je dobio tako što sa planine Ararat moguće vidjeti grad u dolini.
"Ono što je za vas Lovćen, to je za nas Ararat", rekla je Nina podsjetivši da je na toj planini u ledu pronađena biblijska Nojeva barka.
Još čeka državljanstvo
U Crnoj Gori stalno živi još jedna Jermenka, Seda Vukašinović, profesorica klavira. Nina je kazala da je sinu dala ime Armen da ne zaboravi narodnost svoje majke. Ona je napomenula da u Crnoj Gori živi od 1998. godine ali da još nije dobila državljanstvo i da zbog toga ne može ispuniti uslov za posao u prosvjeti.
"Primijetila sam da se u Crnoj Gori njeguje sportski duh, a kod nas je kult obrazovanja"
"Predala sam dokumentaciju za državljanstvo u januaru. Prvo sam dobila privremeni, potom stalni boravak, ali kako se zakon o strancima stalno mijenjao, trenutno je moj status državljanina neriješen. Kazali su da se odgovor čeka i do dvije godine jer su veliki redovi na listi čekanja.
Kada sam prvi put vidjela kako igrate oro, rekla sam Draganu da su to preuzeli od nas. Sve je isto, penjanje na ramena i ostala koreografija a i naša nošnja je kao vaša. Naše kolo se zove berd što znači tvrđava.
Primijetila sam da se u Crnoj Gori njeguje sportski duh, a kod nas je kult obrazovanja. Muzičko obrazovanje u Jermeniji se stiče uporedo sa osnovnim", rekla je Nina.
Pobratimstvo sa Jerevanom
Počasni građanin Jerevana je Miloš Milić a istovremeno i inicijator zaboravljenog pobratimstva dva grada ozvaničenog 1973. godine. Ulica na Zabjelu tada je nazvana Jerevanska.
"Pobratimstvo dva grada je trajalo do 1989. godine, kada je Jermeniju zadesio katastrofalan zemljotres, a kod nas se „dogodio narod“
"U „Vijestima“ sam nedavno izjavio da žalim zbog zaboravljenog i prekinutog pobratimstva između Jerevana i Podgorice. Nina je pročitala članak i riješila da me potraži. Susret sam organizovao na ognjištu Đulje Jovanova u Oraovu u Kučima. Jermeni su prvi put posjetili Crnu Goru još u doba kralja Nikole, a drugi put 1973. godine.
Predsjednik Opštine Titograd tada je bio Miro Popović i mi smo se dogovorili da sljedeće godine organizujemo posjetu Jerevanu. Poveli smo trideset pionira i svečano bili dočekani u međunarodnom pionirskom kampu Artek u Kirovakanu.
Broj pionira se povećavao iz godine u godinu a posljednji put bili smo u Arteku sa 120 djece. Jerevan je u dvije decenije posjetilo oko 2.500 djece, i preko 500 radnika KAP-a i „Radoja Dakića“.
Pobratimstvo dva grada je trajalo do 1989. godine, kada je Jermeniju zadesio katastrofalan zemljotres, a kod nas se „dogodio narod“, i tako su se veze pokidale. Nina i ja sada te veze obnavljamo na naš način", rekao je Milić naglasivši da se nada da će rukovodstvo Glavnog grada imati sluha da obnovi pokidane kulturne i trgovačke veze između dva grada.
Bonus video:
