"Ranije su muškarci iz mog plemena naoružani samo kopljem morali ubiti lava. Tako se dokazivala muškost, ratnička sposobnost, a i zrelost za ženidbu. To više ne radimo zbog zakona koji zabranjuje ubijanja lavova", priča Vili, pripadnik Masai plemena i naš domaćin u Masai selu u blizini tanzanijskog grada Aruša.
Kada masajke, tradicionalno obrijanih glava, obmotane svojom odjećom, i specijalno za takve prilike okićene sa bezbroj šarenih perlica, završe pjesmu na svahili jeziku i tradicionalni ples, možete se osjećati dobrodošlim u njihovo selo i krenuti u obilazak, a onaj ko želi može im se pridružiti u plesu.
Kod masajaca uobičajena je poligamija. Muškarac može imati više žena ali žene se mogu udavati samo jednom, a bogatsvo masajskog muškarca mjeri se brojem djece i stoke. Onog muškarca koji ima veliko stado životinja, a malo djece ili obratno, neće smatrati bogatim.
"Stado koje broji više od 50 životinja zavređuje poštovanje, ali bez djece ne znači ništa našem čovjeku", priča Vili.
On neće slijediti primjer oca koji ima dvocifren broj žena. Njegovi planovi za budućnost razlikuju se od tradicionalnog načina života Masajaca. Školovan je i želi provesti život pored samo jedne žene, u uslovima drugačijim od ovih kakve sada ima.
Novinarka "Vijesti" u Tanzaniji
"Ja sam najstarije dijete moje majke, ali ocu, kome je ona treća žena, tek sam peto dijete. Posle mene, njegove žene rodile su još dvadesetoro djece. Kod nas žene prave kuće od blata, grana, trave, pepela, kravljeg izmeta i urina, a muškarci idu u lov. Kuće su male, mračne, sa najviše dvije prostorije, a otac, tačnije muž, ima mjesto u svakoj kući i on odlučuje kad će kod koje supruge boraviti", priča Vili.
Osim što su nomadi, masajci važe i za neustrašive ratnike kojima je, po legendi, bog Enkai ostavio svu stoku svijeta na čuvanje, zato je oni rijetko prodaju i vjeruju da imaju pravo otuđivati je od drugih plemena, a veličina stada ima veze i sa brojem žena masajskog muškarca. Naš domaćin kaže “što imaš veće stado možeš ženiti više žena”.
"Neko ko nema stoku da preda porodici djevojke koju treba oženiti, ne može ni dobiti djevojku, ja neću tako živjeti", dodao je Vili koji je pohađao hrišćansku školu u Aruši, završio studije zemljopisa i sad studira još jedan fakultet. On sebe vidi u gradu, pored jedne žene koja ne bi morala da ga dijeli sa drugima, a ako bude imao djecu upoznaće ih sa tradicijom svojih predaka i volio bi da pripadnici njegovog plemena u što većem broju obrazuju i shvate da mogu imati bolje uslove života.
Kod Masajaca nekad se praktikovalo genitalno obrezivanje muške i ženske djece. Sada je u Tanzaniji zabranjeno obrezivati žensku djecu, ali u nekim selima još uvijek smatraju manje vrijednim neobrezane nevjeste od obrezanih, a neobrezanim muškarcima, ma koliko godina oni imali, članovi zajednice obraćaju se kao djetetu, priča naš sagovornik.
Oni tradicionalno nose crvenu odjeću, a žene uglavnom plavu, na nogama su im papuče najčešće napravljene od izrezanih guma, a hrane se mlijekom, krvlju stoke, krompirom, zeljem, kukuruzom i imaju jedinstven tradicionalni napitak koji spremaju od kravlje krvi, mlijeka i bilja.
U zajednicama obično ima po nekoliko desetina kuća, a njihov duhovni vođa predstavlja glavnu vezu između masajskog boga Enkaia i zajednice. Mušku djecu nakon obreda obrezivanja šalju par godina u privremno naselje, kako bi oni dokazali ratničku hrabrost.
Masajci su nekada dominirali Tanzanijom i Kenijom ali zbog stvaranja nacionalnih parkova i rezervata, kao i zbog kolonizacije, izgubili su najveći dio teritorije. Iako su nekada živjeli samo od stočarstva, sada sve češće obrađuju zemlju, a izvor zarade su i turisti koji posjećuju njihova sela i kojima oni prodaju ručno rađeni masajski nakit.
Iako nam je Vili rekao da više ne ubijaju lavove, naš vodič kroz nacionalni park “Lake Manuara” ispričao nam je da su “masajci pobili sve lavove i da ih samo srećnici vide, mada veoma rijetko”.
Scena iz serijala o Africi i ekranizovanih safarija u kojoj stepu pretrčava lav u portazi za plijenom ostala je kraća samo za lava, sve ostalo, uključujući i neobično crveno nebo dočekalo nas je u nacionalnom parku “Lake Manuara”.
Riječ “safari” na svahili jeziku znači putovanje, a safari je nekada bio uslovljen lovom na divlje životinje. Danas se ta riječ koristi kako bi se opisao obilazak divljih životinja u njihovom staništu i fotografisanje sa bezbjedne udaljenosti.
Naš vodič upozorio nas je da nije pametno hraniti životinje, niti otvarati hranu pred njima, kao ni previše im se približavati. Samo na par mjesta dozvoljeno je izaći iz vozila jer divljinu životinja kojima smo došli u posjetu nije moguće kontrolisati.
Krda žirafa, slonova, zebre, majmuni koji češkaju jedni druge, gazele, gnu, bezbroj životinja koje bezbrižno prolaze pored nas, presijecaju nam put ne obraćajući pažnju na to da je još neka vrsta pored njih. Bez ikakvog straha od ljudi, životinje kao da su nam pozirale pasući travu ili pentrajući se po drveću.
Razne vrste egzotičnih ptica okićene šarenim perjem vrebali smo objektivima fotoaparata, gledajući u daljini veliku rozu liniju. Vodič nam je pojasnio da su to rozi flamingosi. Nismo im se približavali, odjurili smo na drugu stranu žureći da vidimo što više životinjskih vrsta.
Gomila slonova, zebri, ptica, gnuova i antilopa, nekoliko vrsta majmuna jedni uz druge mirno su prelazili sa jednog kraja stepe na drugi dok smo se mi do samog zalaska sunca vozili stazama u bezuspješnoj potrazi za lavom.
“Safari”, na jeziku onih koji ga dožive znači upamćen svaki trenutak divlje ljepote Crnog kontinenta i često vraćanje mislima na “mjesto zločina”.
Galerija
Bonus video:
