Osim tajnih službi, malo je ko znao da je tih posljednjih sedamdesetih godina prošlog vijeka, na ulcinjskoj Adi kratko boravio tada već bivši njemački kancelar i aktuelni predsjednik moćne i uticajne Socijaldemokratske partije Njemačke Vili Brant.
Branta su na skromnom trajektu na Bojani, koji je prevozio ljude i automobile na suprotnu stranu rijeke, čekala samo dva čovjeka - tadašnji predsjednik Opštine, sada pokojni Marko Kaluđerović i direktor nudističkog naselja Alija Pešku.
“Čudio sam se što nema novinara kada je pet, u to vrijeme luksuznih 'mercedesa', počelo da se ukrcava na trajekt. Kada se i ogromni 'mercedes', u kome je bio Brant, usekao na trajekt, pomislio sam da ćemo potonuti”, sjeća se Pešku, koji je kao šef recepcije od otvaranja naselja 1973, a kasnije i kao direktor, na Adi službovao sve do 1990.
“Bio je tu i njemački ambasador, naši direktori i još nekoliko zvaničnika. Meni je rečeno da uđem i sjednem na prednji sic Brantovog 'mercedesa', jer sam odlično poznavao njemački jezik. Bio sam zadužen da Brantu pokažem ljepote Ade. Osim njega, na zadnjem sicu sjedjela je i bar 50 godina mlađa plavuša. Kasnije smo čuli da je zbog nje imao aferu koja ga je umalo koštala položaja, ali reputacije svakako”, priča Alija o svom susretu sa vjerovatno najpoznatijim gostom Ade u to vrijeme.
Lov i rog izobilja
Nakon obilaska ostrva, sjeća se Pešku, svi su došli u njegovu kancelariju. Brant je, kako kaže, uzeo “fruktalov” sok od kajsije.
"Naselje je zvanično otvoreno 3. jula 1973. godine i već tada smo imali problem. Na trajekt je čekalo oko 300 turista, a mi smo kreveta imali za možda trećinu"
“Ne znam zašto, ali to nijesu uradile ni naše novine koje je izdavao 'Montenegroturist' i koje su pratile sva aktuelna dešavanja u preduzeću. Bilo mi je čudno, ali šta ćeš, takva su vremena bila”, kaže Alija, sjećajući se da je Brantovom dolasku prethodila temeljita provjera bezbjednosne situacije, kako na kopnu, tako i sa neba.
Pešku se sjeća da nije bilo nijednog značajnijeg crnogorskog rukovodioca koji na Adi nije boravio bar nekoliko puta.
“Dolazili su da love, ali je bilo i banketa za razne delegacije iz zemlje i inostranstva”, priča Alija.
Banket na bivšem osrtvu
Redovan gost na Adi bio je i Janko Smole, zamjenik direktora u jednoj velikoj njujorškoj banci, kasnije ministar u Vladi SFRJ i na kraju direktor Ljubljanske banke.
“Vodili smo duge i prijatne razgovore. Pričao mi je kako je sa nekim Cemovićem, po Titovom naređenju išao u Kuvajt da traži finansijsku pomoć. Tito je tada glatko dobio 300 miliona dolara”, sjeća se Alija razgovora sa Smoleom.
Prema njegovim riječima, među onima koji su boravili na Adi, bio je tadašnji predsjednik SIV-a SFRJ Džemal Bijedić, razni ministri i ambasadori inostarnih zemalja, novinari, tadašnji potpredsjednik EK Hajman, ali i generalni direktor moćnog TUI- a.
“Njemu smo priredili banket na jednom ostrvu na drugom ušću Bojane, koga sada nema. Bio je očaran ljepotama, ali i ljut što mu njegovi saradnici nijesu kazali gdje dolazi da bi sa sobom poveo i novinare”, priča Pešku.
Direktor bio oduševljen, nije htio da izađe iz vode
On se sjeća kako je tadašnji direktor Miško Mirović viziju razvoja ulcinjskog turizma vidio na Velikoj plaži i Adi, iako je imao žestok otpor u javnosti.
“Kod Mirovića je početkom sedamdesetih došao direktor 'Obene', specijalističkog tur-operatora za nudizam i ponudio izradu projekta hotelskog naselja sa dvije hiljade ležaja. Došlo je do nesporazuma i 'Obena' je te dvije hiljade ležaja izgradila u Zadru”, sjeća se on.
Nakon toga, Adu je htio da vidi direktor firme “MiaMare”, koja se, takođe, bavila nudizmom.
Problem su tada predstavljali voda i struja. Alija se sjeća da je Mirović vodovod za Adu htio da izgradi kroz Štoj
Zašto danas Štojani nemaju vodu iz vodovoda
Sjeća se da su mu direktori tada tražili novac unaprijed za gradnju nudističkog kompleksa na Adi.
Prvi suncobrani od trske u SFRJ izrađeni su na Adi
Mirović, sjeća se, poznavao je nekog generala Jaukovića iz Beograda, zvao ga i objasnio mu o čemu se radi.
Za dvije nedjelje, u Službenom listu pisalo je da se granični pojas pomjera na ostrvo, nekoliko stotina metara od lijevog rukavca Bojane - sjeća se starina.
Problem su tada predstavljali voda i struja. Alija se sjeća da je Mirović vodovod za Adu htio da izgradi kroz Štoj poručivši mještanima da sami iskopaju kanal, a da je sve ostalo posao firme.
“Nijesu htjeli, pa smo vodu dovukli zaleđem plaže, trasom kraćom dva kilometra od one kroz Štoj. Zato danas Štojani nemaju vodu iz vodovoda”, kaže Alija. Struju su uveli kupovinom velikog agregata i posao je mogao da počne. Porinuti su i trajekti, i naselje je počelo da niče.
“Naselje je zvanično otvoreno 3. jula 1973. godine i već tada smo imali problem. Na trajekt je čekalo oko 300 turista, a mi smo kreveta imali za možda trećinu. Bilo je neprijatno zbog nesporazuma sa agencijama, ali se to kasnije nije dešavalo, mada je naselje uvijek bilo krcato - priča Alija, i dodaje da su prvi suncobrani od trske u tadašnjoj SFRJ izrađeni na Adi upravo te godine.
Bonus video:
