Dvadesetčetvorogodišnja Biljana Ivošević iz Krtola već devet mjeseci radi kao misionarka volonter u dalekoj afričkoj zemlji Tanzaniji.
Biljana, lučaš, stipendista Opštine Tivat i uspješan student, odmah po diplomiranju na Fakultetu za fizičku kulturu u Novom Sadu saopštila je zaprepašćenoj porodici da ide u jednu od najsiromašnijih zemalja Crnog kontinenta da pomaže djeci i sirotinji.
„Preko udruženja 'Zdenac' iz Splita povezala se sa glavnom časnom sestrom i otišla 2. novembra.
" Radila je pet mjeseci, radila je sve. Išla je po selima, pomagala starima, radila u bolnici sa nepokretnima. To je bila priprema“, priča Biljanina majka Vanja koja radi kao medicinska sestra u Domu zdravlja u Radovićima.
Radila je pet mjeseci, radila je sve. Išla je po selima, pomagala starima, radila u bolnici sa nepokretnima. To je bila priprema
„Zdenac milosrđa“ je hrvatska neprofitna organizacija koja djeluje u Ugandi, Ekvadoru i Tanzaniji, dio su pokreta Katoličke crkve, „Misionari milosrđa“ čiji je cilj misionarenje i pomoć zemljama Trećeg svijeta. Jedina pored Biljane u misiji „Zdenca“ u Tanzaniji je Zagrepčanka Nikolina Babić.
Krila namjere od porodice
Vanja ističe da se Biljani potreba da pomaže unesrećenima javila još u srednjoj školi, ali je svoje namjere krila od porodice.
„Nije mi bilo svejedno pogotovo što sam o Tanzaniji čitala i gledala na televiziji neprijatne scene“, kaže majka vjerovatno prve misionarke iz Boke u Africi.
Biljanini štićenici u sirotištu su najsrećniji kad dobiju bombonu koja je za njih najveća poslastica
Tanzanija je jedna od najsiromašnijih afričkih zemalja u kojoj je borba sa glađu i smrtonosnim virusom HIV svakodnevica.
Prema riječima majke Vanje, Biljanini štićenici u sirotištu su najsrećniji kad dobiju bombonu koja je za njih najveća poslastica.
Djeca spavaju gdje stignu, higijenski uslovi su veoma loši, televizije u Tanzaniji nema, a stanovnici se čude kada im Evropljani u kampu pokazuju fotografije koje prave u ovoj zemlji sa preko 35 miliona stanovnika na istočnoj afričkoj obali.
Uči i svahili
„Biljana radi u laboratoriji tri dana u sedmici pošto je završila i srednju medicinsku školu, a dva dana predaje djeci engleski. Oformila je i košarkašku sekciju“, kaže Vanja, dodajući da Biljana predajući djeci engleski uporedo od njih uči svahili jezik.
„Često se čujemo mobilnim telefonom. Sreća je da joj ide dosta dobro. Ugovor je na godinu dana. Rekla nam je da će da se vrati. Da li će tako biti ili će produžiti ugovor, ne znamo. Važno je da je srećna i zadovoljna, da je ispunila sebe i svoju životnu želju“, kaže majka misionarke iz Krtola.
Moj rad u misiji se zasniva na radu u bolnici, odnosno u laboratoriji i predavanju engleskog jezika na dopunskoj nastavi
„Ljudska ljubav tek je blijeda slika one neizmjerne ljubavi kojom Bog ljubi ljude. Ali je ljudska ljubav dovoljna da utješi nemirna i nasmije tužna čovjeka.
Mi se ovdje trudimo da tu ljubav pokažemo svaki put kad zastanemo da pozdravimo djecu u selu, kad idemo u posjet dječaku Danieliju koji boluje od side ili kad hranimo bolesnu staricu koja živi sama. Ljudi to jako dobro razumiju, naročito djeca, tako da veoma lako komuniciramo s njima putem jezika ljubavi”, javila je u pismu roditeljima Biljana.
“Moj rad u misiji se zasniva na radu u bolnici, odnosno u laboratoriji i predavanju engleskog jezika na dopunskoj nastavi. Bolnica u kojoj volontiram nalazi se pri misiji hrvatskog misionara don Ante Batarela, stoga je dosta dobro opremljena u uporedbi s većinom bolnica na ovom području.
Moj rad u laboratoriji podrazumijeva vađenje krvi pacijentima i pomaganje laborantima u obavljanju različitih testova. Ovdje se ljudi najčešće dolaze testirati na malariju i HIV, no česte su i razne crijevne viroze zbog nekvalitetne prehrane i zagađene vode koju ljudi svakodnevno koriste.
Jedan od problema prisutnih u bolnici, pa i u svim drugim javnim ustanovama, jese nedostatak tehnologije, tako da se gotovo sve radi ručno“, piše u jednom od svojih pisama iz misije u Tanzaniji Biljana Ivošević.
U odjeljenju na podu i uz zid bude po 100 učenika
Biljana piše da nakon bolnice i kratkog predaha odlaze u školu na predavanja engleskog jezika.
Nivo znanja engleskog tamo je jako loš, bez obzira na to što se uči već od prvog razreda.
Ali ni znanje svahilija nije još dovoljno dobro, tako da je prenošenje znanja uzajamno – djeca misionare uče njihov jezik i ujedno sami uče engleski.
Stanovnici se čude kada im Evropljani u kampu pokazuju fotografije koje prave
“Međutim, rad sa djecom je uvijek zanimljiv”, piše Biljana, pa i u ovako otežanim uslovima.
Ističe da su djeca u Tanzaniji uvijek vesela, spremna na šalu.
“Bude i do stotinu učenika u jednom razredu. Sjedi po nekoliko njih u jednoj klupi, a preostali ili stoje naslonjeni na zid ili sjede po podu”, napisala je Biljana i dodala da ako neko od djece ima sreće, uspije ponešto i da zapiše na času.
Ostali štede sveske za redovnu nastavu jer su one u Tanzaniji pravo bogatstvo i rijetki mogu sebi da priušte više svesaka od broja predmeta koje imaju u školi.
Bonus video:
