Potenciranje teme profita u ovoj fazi planiranja i izgradnje malih hidroelektrana (mHE) vrijeđa logiku svakog stanovnika Crne Gore koji se bavi preduzetništvom, jer u prosjeku - zarade uopšte nema za prvih 12 godina.
To je “Vijestima” kazao predsjednik Uduženja koncesionara mHE Ljubiša Bošković.
Nazvao je neopravdanim strahove mještana da će gradnjom malih hidroelektrana ostati bez vode.
Odgovarajući na pitanje da li su tačne tvrdnje da vlasnici mHE mogu bogato da žive od podsticaja, koji, kroz cijenu struje, plaćaju građani Crne Gore, Bošković je naveo da podsticaj traje 12 godina, koliko orijentaciono treba da koncesionar povrati uložena sredstva, a da nakon toga koncesionari nemaju garantovan otkup električne energije, a time ni garantovanu otkupnu cijenu.
“Do sada je izgrađeno 12 mHE, a ukupna investicija iznosi oko 42,2 miliona eura, što u prosjeku iznosi oko 3,5 mililiona eura po jednoj mHE. Kako je do sada Ministarstvo ekonomije potpisalo ugovore o izgradnji preko 60 mHE, u pitanju su investicije od preko 200 miliona eura koje država Crna Gora dobija besplatno po isteku koncesionog perioda. Iznosu investicija treba dodati i troškove revitalizacije hidrolektrana koji će biti od 20 do 30 odsto ili 40 - 60 miliona, uz redovno tekuće održavanje na koje će koncesionari morati uložiti između 120 - 200 miliona eura”, kazao je Bošković.
Osim toga, kako je naveo, koncesionari su u obavezi da od momenta početka proizvodnje plaćaju državi koncesionu nadoknadu u iznosu od oko 6,5 odsto godišnje proizvodnje.
“Gruba procjena je da bi u slučaju izgradnje svih planiranih hidrolektrana iznos koncesionih nadoknada za period koncesije premašio iznos od 60 miliona eura. Da ne nabrajamo kamate bankama, plate, poreze, održavanja opreme, te brojne donacije kojim koncesionari u lokalnim samouprama dokazuju svoju društvenu odgovornost”, kazao je Bošković.
Komentarišući tvrdnje ekoloških nevladinih organizacija i pojedinih stručnjaka da su do sada izgrađenih 12 mHE u ukupno proizvedenoj električnoj energiji u 2017. učestvovale sa 2,4 odsto i da to govori da se ne grade zbog koristi za državu, nego zbog profita pojedinaca, Bošković je upitao zašto se mHE i u EU rade po identičnom principu:
“Radi se o ekološki najprihvatljivijem izvoru obnovljive energije što je rezultiralo izgradnjom oko 6.000 malih hidroelektrana u Njemačkoj, oko 1.700 u Francuskoj, oko 1.600 u Švedskoj, oko 1.500 u Italiji, oko 1.200 u Češkoj i 375 u Sloveniji. Riječ je o vrlo skupim investicijama i svuda se praktikuju subvencije i garantovan otkup do orijentacionog perioda povrata investicije, jer niko ne bi investirao u ove projekte, niti bi banke pristajale da ih finansiraju”.
Na pitanje da li je država dovela u zabludu zainteresovane kompanije i konzorcijume time što je olako dala veliki broj koncesija a da nije prethodno pribavila potrebne podloge i podatke, kazao da je tačno da bi one mogle da budu detaljnije i da njihovo pribavljanje koncesionaru usporava dinamiku realizacije projekta.
“Jedini koji mogu imati štete od toga su investitori koji na sebe preuzimaju rizik realizacije investicije, ali ne treba izgubiti novih pet ili 10 godina da bismo počeli da koristimo naše hidropotencijale jer određeni podaci i podloge postoje. Klimatske promjene predstavljaju važan faktor koji često može dovesti do značajne izmjene svih prethodnih ispitavanja”, rekao je Bošković.
Demantovao je tvrdnje da će gradnjom mHE mještani ostati bez vode.
“Hidroelektrane rade maksimalnom snagom u proljećnom periodu kada se topi sniježni pokrivač. U tom periodu dolazi do poplava, nošenja obradivog zemljišta, nanošenja pješčanog sloja na oranice i livade koje vlasnici kasnije moraju čistiti. U ovom periodu MHE su svojevrsni faktor regulacije protoka i značajno umanjuju štetno dejstvo poplavnog talasa. U ljetnjem periodu nivo vode u vodotoku padne toliko da turbina nema dovoljno vode da se pokrene prema zahtjevima tehničkog minimuma turbine, pa MHE najčešće uopšte ne rade”, kazao je Bošković.
On navodi i da svi zaboravljaju da je u MHE do sada zaposleno 82 radnika i da će se taj broj popeti na 400 u slučaju izgradnje svih planiranih.
Tvrdi da bi te investicije doprinijele razvoju sjevera i sprečavanju odliva stanovništva.
“Svi koncesionari su dužni da realizuju gradnju u skladu sa važećim zakonima. Udruženje je skoro osnovano i nije uspostavilo mehanizme za nadzor projekata. Stav Upravnog odbora Uduženja je da Udruženje neće zastupati koncesionare koji budu kršili zakone. Uvijek su mogući propusti, jer projekte realizuju uglavnom lokalne građevinske firme koje nemaju iskustva u realizaciji ovakvih projekata. Udruženje postoji da probleme rješava i da se strogo poštuju propisi, a ne da štiti bilo koga ko ih eventualno krši. Mi želimo ekološke NVO i mještane za partnere koji imaju otvorenu i iskrenu komunikaciju, a ne za suparnike”, kazao je Bošković.
"Većina vlasnika nema veze sa Milom i DPS-om"
Na molbu da prokomentariše činjenicu da je veliki broj koncesija pripao ljudima koji su u bliskim rođačkim, kumovskim i prijateljskim odnosima sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem, Bošković je rekao da “niti želi, niti može da ulazi u motive pojedinaca, ko god oni bili, da investiraju u sektor prozvodnje struje”.
“Stvara se fama kako je ovo izuzetno profitabilna oblast, što je vjerovatno bio početni motiv većini investitora. Kada pogledate vlasničku strukturu, vidjećete da su u brojnim koncesionim preduzećima investitori iz inostranstva, ili se radi o lokalnim investitorima koji nemaju bliskijih veza sa predstavnicima vlasti”, kazao je Bošković.
Bonus video:
