Zašto si tu čašu ostavila tu, zašto gledaš tamo, ko te zvao i drugi banalni razlozi, između ostalog, bili su dovoljan povod suprugu tridesetpetogodišnje I.S. za fizičko i psihičko maltretiranje svoje žene. Ona je u skloništu Sigurne ženske kuće reporterima “Vijesti” ispričala dio svoje tužne životne priče.
"Odrasla sam u patrijahalnoj porodici. Moji roditelji se danas kaju, ali ranije, iako su znali za sva ta maltretiranja, bili su za to da trpim zbog djece", ispričala je “Vijestima” ova žena koja ima dvije ćerke i koja je poslije 20 godina braka sa nasilnikom odlučila da se razvede i obrati nekome za pomoć.
Ona je rekla da se udala još u srednjoj školi, da svog supruga nije ni poznavala i da je njegovo maltretiranje praktično počelo odmah.
"U početku sam mislila da sam ja kriva. Bojala sam se i od njega i od svog oca koji ga je podržavao. Ubrzo sam dobila dijete i mislila sam da će sve biti bolje", rekla je I.S.
Međutim, bilo je sve gore, iako kako kaže, njen muž ne pije i ne voli ni alkoholičare ni narkomane, i veoma je poštovan i cijenjen u društvu.
"On me ucjenjivao materijalno, nije mi dozvoljavao da radim, a na kraju mi je prijetio da ako se razvedem neću dobiti ništa", navela je ona.
"On me ucjenjivao materijalno, nije mi dozvoljavao da radim, a na kraju mi je prijetio da ako se razvedem neću dobiti ništa", navela je ona.
Kasnije je počeo da maltretira i njihove ćerke, pa je stariju jednom i davio kada je pokušala da pomogne majci.
"On je osjetio da su mi djeca privržena, pa je svoj bijes počeo da prenosi i na njih. Tada sam prvi put podnijela tužbu policiji, ali sam je pod njegovim pritiskom ubrzo i povukla. Sljedećih godinu dana bio je miran", ispričala je ona, navodeći da je dva puta prijavljivala policiji nasilje, ali je tužbu nakon toga povlačila iz straha.
Ona je nekoliko puta razmišljala da sebi oduzme život, ali je nakon posljednjeg muževljevog batinjanja odlučila da ga prijavi i podnese tužbu za razvod braka.
"Nažalost, tek sam sada shvatila u kom sam mraku živjela i želim da poručim svim ženama koje su u sličnoj situaciji - prekinite to odmah, jer ne činite ni sebi, a posebno ne svojoj djeci uslugu, živeći na takav način", ocijenila je ona.
Žene traže da se muževi samo upozore
Prema podacima Uprave policije, od januara do maja ove godine, policajci su 270 puta intervenisali zbog nasilja u porodici, u 91 slučaju podnesena je prekršajna prijava, a u 26 slučajeva utvrđena krivična odgovornost. Zabilježena su i 153 upozorenja policije, u slučajevima gdje nije bilo elemenata za podnošenje prijava.
U poređenju sa 2010, kada je policija intervenisala 383 puta, i kad je podneseno 105 krivičnih i 67 prekršajnih prijava, prema ocjeni rukovodioca Ekspoziture za krvne i seksualne delikte Ekana Jasavića može se zaključiti da će policija ove godine imati više posla kada je riječ o porodičnom nasilju.
Jasavić je naveo da su žrtve porodičnog nasilja, prema podacima policije, najčešće žene koje u dosta slučajeva samo traže da se suprug upozori, a često i povlače tužbu.
"Najčešće su u pitanju poremećeni bračni odnosi. Ukoliko je bilo tjelesnih povreda, ako je u pitanju duševni bolesnik, alkoholičar, narkoman ili se slučaj ponovio, mi takve porodice pratimo u kontinuitetu", rekao je Jasavić, dodajući da obično kontaktiraju suprugu kada znaju da joj muž nije kući ili pričaju sa komšijama.
On je rekao da se nasilnik može uhapsiti uvijek kada ima elemenata narušavanja javnog reda i mira, a ukoliko su u pitanju lakše ili teže tjelesne povrede obično se podnosi krivična prijava.
Novina u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, koji je donesen u julu prošle godine je uvođenje prekršajne odgovornosti za slučajeve gdje nije bilo fizičkog sukoba, i uvođenje zaštitnih mjera, kao što je udaljavanje nasilnika od kuće.
"Svaka žena teži da sačuva brak. Ona dođe na sud i iks puta promijeni izjavu, zbog djece, zbog porodice. Mi smo represivni organ i samo u tom smislu možemo da djelujemo", naveo je Jasavić.
"Tu postoji problem što sud donese zaštitnu mjeru udaljenja od kuće, ali se u praksi to često ne dogodi, jer ta osoba nema gdje, pa ostaje da živi pod istim krovom ", objašnjava Jasavić.
On priznaje da je policija ponekad nemoćna da spriječi tragičan završetak takve vrste nasilja, jer ukoliko osoba neće da podnese prijavu, oni mogu samo da upozore nasilnika, i upute žrtvu da se obrati Centru za socijalni rad.
"Svaka žena teži da sačuva brak. Ona dođe na sud i iks puta promijeni izjavu, zbog djece, zbog porodice. Mi smo represivni organ i samo u tom smislu možemo da djelujemo", naveo je Jasavić.
Raičević: Centar sporo reaguje
Izvršna direktorka Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević navela je da se često dešava da se žrtve prije njima jave nego policiji, Centru za socijalni rad, tužilaštvu ili bilo kojoj drugoj ustanovi, jer su „jednostavno čuli ili doživjeli sporost institucija u rješavanju njihovih problema“.
"Nije loše što se nama prvo javljaju, upravo da ne bi lutali, jer mi znamo gdje da ih uputimo. Upućujemo ih na institucije, jer mi nemamo ni moć ni snagu koju oni imaju", navela je Raičević.
Ona kaže da SŽK, kao vrsta savjetodavne kancelarije, ima mnogo uspjeha, jer brže završava neke stvari nego institucije.
"Ukoliko se žrtva žali na prijetnje, mi sastavimo tužbu. Ukoliko je odlučila da se razvede, pravimo joj besplatno tužbu za razvod braka, a ako ima djecu, sugerišemo ili joj napišemo rješenje za privremeno gledanje do odluke suda. Ukoliko ima imovinu, upućujemo je na katastar da stavi zabranu na prodaju te nekretnine", objasnila je Raičević.
Govoreći o saradnji sa Centrom za socijalni rad ona je navela da se ta saradnja svodi na individualne kontakte sa ljudima “sa kojima znaju da mogu da odrade posao“.
"To je loše, jer to treba da bude dobra saradnja sa institucijom, a ne pojedincima. U svakom slučaju ako je bilo nasilja, mi pišemo Centru i sugerišemo da odmah nakon procesuiranja tužbe, žrtva ode tamo", rekla je Raičević.
Sigurna ženska kuća kao vrsta savjetodavne kancelarije, ima mnogo uspjeha, jer brže završava neke stvari nego institucije.
Ona je dodala da od prošle godine pišu dopis centru, upozoravaju ih i traže povratnu informaciju ako su u saznanju da su ugrožena djeca.
"Za neke slučajeve treba im mnogo vremena da odgovore. Takođe, u posljednjem tragičnom slučaju, Centar je taj koji je pogrešno procijenio da dozvoli ocu gledanje sa djecom", ocijenila je izvršna direktorka Sigurne ženske kuće.
SOS telefon bilježi 40 odsto više poziva
Izvršna direktorka SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Biljana Zeković kaže da, prema njihovim podacima za prošlu godinu, u 88 odsto slučajeva pozive upućuju žene, a u 12 odsto muškarci.
"Najčešći razlozi poziva žena su bili permanentno nasilje koje godinama trpe, dok je ono što je bilo karakteristično za pozive muškaraca nezadovoljstvo načinom regulisanja susreta sa djecom, odlukama sudova ili centara za socijalni rad, kao i neizvršenje pravosudnih sudskih presuda", kazala je Zeković.
Ona je istakla činjenicu da je broj poziva članova porodice, prijatelja i komšija koji prijavljuju nasilje nad ženama, u odnosu na prethodne godine, povećan za 40 odsto.
"Najveći broj žena koje su se obraćale za pomoć je bio starosne dobi od 35 do 55 godina. Prethodnih godina najveći procenat žena koje su tražile pomoć bio je iznad 35 godina, što je značilo da su se odlučivale za razvod nakon dugogodišnjeg trpljenja nasilja", navela je Zeković..
Ona je istakla činjenicu da je broj poziva članova porodice, prijatelja i komšija koji prijavljuju nasilje nad ženama, u odnosu na prethodne godine, povećan za 40 odsto.
Ona je dodala da zabrinjava veliki udio razvedenih žena koje im se javljaju, svaka deseta, „što pokazuje da razvod često dovodi do još većeg eskaliranja nasilja muškarca i da država nema dobre mehanizme zaštite“.
"Takođe, alarmantan je visok stepen upotrebe svih vrsta oružja u porodičnom nasilju. Alkoholičari su češće od ostalih muževa prijetili ženama i djeci oružjem", rekla je ona.
Djecu naučiti da ne treba da trpe nasilje
Psihološkinja Nila Kapor-Stanulović smatra da uzroci nasilja mogu biti u porodičnom vaspitanju, socijalnom okruženju, ali da ga može isprovocirati i ekonomska kriza.
"Posljedice zlostavljanja su duboki osjećaj iskorištenosti žrtve, razočarenje u ljude uopšte. Kod djece, zlostavljanje dovodi vrlo često do permanentnih poremećaja u formiranju heteroseksualnih odnosa. Partnerske veze tih osoba su prepune problema i neuspjeha", kazala je “Vijestima” Kapor- -Stanulović.
Ona je ocijenila da je najjači faktor zaštite žrtve medijska kampanja „koja će otvoreno da govori o zlostavljanju svih vrsta, o njegovim posljedicama i, nažalost, velikoj učestalosti“.
Djeci treba pružiti programe kroz vrtiće i škole, sa porukama da zlostavljanje ne treba da se trpi, da mogu i da treba da kažu nekom odraslom čemu su izloženi.
"Žrtva treba da dobije poruku da nije jedina kojoj se to događa, treba da se osvjedoči da se o tom fenomenu govori javno , sa osudom, pa da smogne hrabrosti da i sama progovori o svom problemu.
Naravno, treba da ima sistemsku podršku društva, mjesto gdje će je razumjeti, gdje će se privremeno sakriti od zlostavljača i biti zaštićena sudskim odlukama", rekla je Kapor-Stanulović.
Ona je dodala da djeci treba pružiti programe kroz vrtiće i škole, sa porukama da zlostavljanje ne treba da se trpi, da mogu i da treba da kažu nekom odraslom čemu su izloženi.
"I da, naravno, takva priča ne postane medijska poslastica. Diskretnost u radu sa žrtvama zlostavljanja je od primarne važnosti", poručila je Kapor-Stanulović.
Centar pomaže ako žrtva zatraži
Prema evidenciji Centra za socijalni rad, u toku ove godine, direktno im se obratilo 25 žrtava porodičnog nasilja, a primili su još 67 obavještenja o prijavljenom nasilju policiji i organu za prekršaje.
Direktorka Centra za socijalni rad Vesna Stojanović navela je da centar po saznanju o slučaju porodičnog nasilja izlazi na lice mjesta i provjerava navode, a zatim zakazuje razgovor u prostorijama centra.
"Centar je dužan da prati slučajeve porodičnog nasilja i pruža im pomoć i podršku, što redovno i radi", rekla je Stojanović.
"Nakon toga stranka se upućuje u hitnu medicinsku pomoć radi dobijanja izvještaja o povredama ukoliko postoje, zatim u Upravu policije radi podnošenja prijave.
Ukoliko žrtva traži pomaže joj se da nađe adekvatan smještaj, upućuje se organu za prekršaje predlog za određivanjem zaštitne mjere i obezbjeđujemo trenutnu novčanu pomoć ", rekla je Stojanović.
Ona je dodala da pri centru od 2005. godine funkcioniše multidisciplinarni tim za zaštitu od nasilja u porodici, koji se sastaje dva puta mjesečno i čine ga četiri predstavnika centra i predstavnici Uprave policije, tužilaštva, Osnovnog suda, organa za prekršaje i Kliničkog centra.
"Centar je dužan da prati slučajeve porodičnog nasilja i pruža im pomoć i podršku, što redovno i radi", rekla je Stojanović.
Raičević: Fejsbuk izvor opasnosti
Navodeći da je nasilje nad djecom vrlo specifično, ona je rekla da bi školski sistem, odnosno pedagog i psiholog škole, morali da budu upućeni u situaciju i da preduzmu neke korake, ukoliko se dijete neadekvatno ponaša, ako ima problema u komunikaciji sa ostalom djecom, ako je agresivno, dolazi gladno ili da ima vidljive modrice po tijelu.
"Onda, ima djece koja preko Fejsbuka doživljavaju seksualno uznemiravanje, pa čak i pokušaj silovanja. To je samo početak, preko Fejsbuka gdje se oni upoznaju i stupaju u kontakt. Dogovore se da odu na kafu, pa djevojčicu ne sačeka jedan, nego dvojica ili trojica", kazala je Raičević.
Galerija
Bonus video:
