Romi smješteni u izbjegličkom kampu na Koniku ove godine proslavljaju slavu Đurđevdan skromnije nego ranijih godina.
Ipak uveče uoči Đurđevdana okupili su se po tradiciji oko logorske vatre, kako bi ispekli zaklanu jagnjad, a pred zoru oko 4.00 časa otišli zajedno na tradicionalno Đurđevdansko kupanje u Cijevni.
"Svake godine obilježimo Đurđevdan, nekad bogatije, nekad skromnije, ali održavamo vjekovnu tradiciju naših predaka. Mi slavimo Đurđevdan kao što vi slavite Božić, ali ove godine sa manje pompe nego ranijih godina jer smo nedavno imali požar, pa smo ostali bez krova nad glavom.
Znate i sami da je ekonomska kriza i da se svuda osjeća, pa su i naše zarade znatno skromnije nego ranijih godina" kaže Fadilj Sahiti, koji je u Crnu Goru stigao sa Kosova, odnosno iz Drenovca kod Kline.
Sahiti kaže da Romi Đurđevdan slave devet dana i da je za to vrijeme u njihovim domovima svečana atmosfera koju prave svi zajedno.
" Đurđevdan svi slavimo devet dana, bez obzira na vjeru, i slavlje traje devet dana, a najsvećanije je uveče uoči Đurđevdana, kao i treći i deveti dan kada odlazimo u crkvu.
Uveče kad zakoljemo jagnje, krvlju zaklanog jagnjeta po čelu namažemo našu djecu, kako bi bila zdrava u narednih godinu dana" dodaje Fadilj, koji ima četiri sina i suprugu Miraziju.
Bez žive muzike
U izbjegličkom kampu na Koniku nijesmo zatekli živu muziku, iz većine domova izbijala je muzika sa novoformiranog Romskog radija, ali je većina i pored skromnog imovinskog stanja pozivala da im se pridružimo u slavlju, da ručamo i sa njima popijemo po neku za zdravlje i napredak.
Nenad Jovanović kaže da je živio u Njemačkoj, u Frajburgu, i da se i tamo za Đurđevdan prave ogromna slavlja.
" Romi su bogati, neki u duši i srcu, neki u domu, ima dosta i imućnih Roma, ali svi Đurđevdan slavimo zajedno i na isti način.
Svuda u svijetu se na Đurđevdan prave ogromna slavlja, pa se način proslave naše slave ne razlikuje ni u Njemačkoj. Đurđevdan je kod svih Roma najveći praznik" kaže Jovanović, koji ima dvoje djece.
Adži Fadil, nastavio je tradiciju slavljenja najvećeg romskog praznika od svog oca.
" Slavim 52 godine Đurđevdan odnosno otkako znam za sebe. Dok sam živio na Kosovu u Maguni, kod Prištine, bolje se slavilo, jer smo bili imućniji, a sada samo simbolično obilježavamo naš najveći praznik" priča Fadil.
Običaj je, kako kaže, da se kolje jagnje, a nakon ručka odlazi se kod rodbine i komšija, dočekuju su gosti, koji se poslužuju kafom ili ko koliko ima da posluži.
"Ustajemo u dva ujutru kako bi pripremili jagnje za klanje, koje se kolje prije zore. Djeca idu u četiri sata idu u Cijevnu da se kupaju što donosi sreću, a odrasli idu na groblje, da odaju počast svojim preminulim članovima porodice.
U devet ujutru doručujemo, a nakon ručka idemo kod rodbine i prijatelja. Ko ima para kupuje djeci garderobu" kaže Adži, dodajući da je običaj takođe da se pije alkohol, ali u manjim količinama.
Šeremina Kajtazi, uz ples i udaranje rukom u tepsiju, pokazala je kako Romi slave Đurđevdan.
"Igra se uz romsku muziku, slavi se, veseli se, pije se, pravi se hrana, a ko nema opet se veseli. Običaj je da trećeg i devetog dana idemo u crkvu u Dajbabe" kaže Šeremina.
Fatmir Beriša, istakao je da neke muslimanske porodice takođe slave Đurđevdan, jer su to slavili njihovi preci.
"Ipak, većina Roma islamske vjere ispoštuje svoju vjeru pa ne piju alkohol, dok drugi piju po malo, ali se ne napijaju" rekao je Beriša.
Ne diraju žene na kupanju
Daim Krasnići kaže da uvijek pred svitanje odrasli Romi idu zajedno sa suprugama na kupanje.
"Đurđevdansko slavlje počinje noć uoči najveće romske slave. Oko 4.00 sata idemo svi zajedno na kupanje u Cijevnu ili neku drugu rijeku.
Na kupanje idu svi odrasli Romi, a sa sobom vodimo i svoje žene, ali tokom Đurđevdana ih ne diramo jer ne valja" priča Krasnići.
Bonus video:
