"Ako neko hoće da bude pravi golubar on mora da bude ’rob’ golubovima. Mora da im pokloni svu svoju ljubav i pažnju, vrijeme i sebe", kaže Zdravko Milić iz Bara, golubar koji je osvojio sve nagrade koje se mogu u golubarstvu osvojiti.
Zdravko je golubarstvom počeo da se bavi kao sedmogodišnji dječak kome su ptice i nebo bili glavna opsesija.
"Ozbiljnim" golubarstvom počeo je da se bavi prije dvadesetak godina, a opredijelio se za srpske visokoletače, golubove koji se ubrajaju među najstarijima sa ovihprostora, ali i najboljim jugoslovenskim visokoletačima.
"Ujutro ustajem u pola pet, golubove puštam golubove u pet i uveče u devet ulazim u kuću. Moraš da budeš tu, da ih stalno pratiš dvogledima. Mnogo je to odricanja, ali volim golubove. Naravno i među njima, a imam oko 500 golubova, imam ljubimce. Oni su u priplodu, a takmičari su pravi vojnici", kaže Zdravko i priznaje da mu se često dešavalo da golubovi koje pusti odu i da se nikada više ne vrate.
Zlatna alka golubima
"Desilo se hiljadu puta da se ne vrate. Skoro sam izgubio 30 golubova. Odu za Albaniju, ali šta da se radi. Pravi ostaju, oni se uvijek vrate", sa smiješkom kaže golubar iz Bara čije titule je teško nabrojati.
Imam preko 100 osvojenih rezultata.
Svi su izrazili nadu da će i dalje imati "dobro nebo i golubove koji slijeću".
"Golub koji najduže leti osvoji zlatnu alku. Moji golubovi i ja imamo 71 osvojenu zlatnu alku, a najduži let je bio 15 sati i 42 minuta ne bez ponosa", ističe Milić dok pristižu i ostale kolege da prisustvuju.
Skupštini Saveza golubara Crne Gore koja se proteklog vikenda održala u Nikšiću.
Slavko Devedžić, predsjednik Saveza koji postoji petnaestak godina, ističe da mu je žao što se golubarstvom bave uglavnom stariji i da im fali podmladak.
"Ljudi bježe od toga da im se djeca bave golubarstvom, a ja sam sina učlanio i takmičim se na njegovo ime. Tačno je da je golubarstvo zahtjevno i da traži punu pažnju uzgajivača, ali ako voliš golubove ništa ti nije teško", kaže Devedžić.
Ne zahtjeva novac nego vrijeme
Golubarstvo, objašnjava on, ne zahtjeva mnogo novca.
To zavisi od toga koliko želiš vremena da odvojiš za ptice, koje su bile prve pismonoše, i šta želiš da postigneš sa njima.
"Samo držanje golubova nije nešto skupo. Hrana za stotinu golubova košta kao prosječna kutija cigareta. Druga je stvar ako hoćete ozbiljnije da se bavite golubarstvom. Ako hoćemo da smo šampioni onda moramo da ulažemo više. Što bi narod rekao ’koliko para toliko muzike", kaže predsjednik Saveza golubara.
Na Skupštini, gdje je govoreno o postignutim rezultatima, ali i budućim planovima, članice Saveza dodijelile su pehare i diplome najboljim članovima, ali je i Savez dodijelio pehar najboljem golubaru za prošlu godinu.
To je Miljan Dević, Milićev sugrađanin, koji je prošle godine bio prvak Crne Gore i prvak kupa prvaka na Balkanu.
"Skoro sam izgubio 30 golubova. Odu za Albaniju, ali šta da se radi. Pravi ostaju, oni se uvijek vrate", kaže Milić.
Milić se prošle godine, zbog porodičnih obaveza, nije takmičio ali zato ove nastavlja tamo gdje je 2009. stao.
Pljevljaci su se pohvalili da su prošle godine napravili prvi dvocifreni rezultata, dok su Nikšićina istakli da je od osnivanja njihov društva najbolji rezultat napravio Zoran Otašević čiji golub je letio 13 sati i 24 minuta.
Na Skupštini, za čije organizovanje je, prema riječima prisutnih golubara, najzaslužniji Žaro Bojović, dodijeljene su 21 pehar i diplome.
Svi su izrazili nadu da će i dalje imati "dobro nebo i golubove koji slijeću".
Galerija
Bonus video:
