Grupa radnika Fabrike papira “Nova Beranka” zatražilo je od državnih organa da se uključe u problem rješavanja statusa zaposlenih u ovoj fabrici, kako bi se na adekvatan i zakonit način izmirila njihova potraživanja i nakon toga socijalno zbrinuli.
Oni su pozvali u pomoć i Ministarstvo za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, jer smatraju da im je ugroženo osnovno ljudsko pravo – pravo na život.
„Ono što radi i nudi vlasnik ove fabrike blago rečeno je nepristojno, ucjenjivački, ponižavajuće i neprihvatljivo“, kaže predstavnik radnika i novoosnovane sindikalne organizacije, Petar Bogavac.
On kaže da ta ponuda nema pravno utemeljenje i zato državni organi treba da preispitanju da li postoje nezakonitosti u radnjama koje poslodavac sprovodi oslobađajući se zaposlenih.
Vlasnik “Nove Beranke” Radoje Gomilanović ponudio je zaposlenima da prihvate otpremninu od 330 eura, i da im na ime zarada za 2010. godinu isplati po 660 eura, odnosno minimalnu mjesečnu cijenu rada, kao i da im poveže staž.
"Traži da se odreknemo minimalnih potraživanja"
„Mi mislimo da nama pripada najmanje od 5,5 do 6,5 hiljada eura po radniku, a to su zagarantovane zarade za posljednju godinu i otrpemnine od šest prosječnih plata u državi. Poslodavac traži da se mi nekakvim ugovorom o poravnanju odreknemo ovih minimalnih zakonskih potraživanja i da mu u prosjeku oprostimo po pet hiljada“, rekao je Bogavac.
„Osim državnih organa, obratili smo se za pomoć Opštini, Uniji nezavisnih sindikata, MANS-u i poslanicima Nebojši Medojeviću i Dragoslavu Šćekiću
On kaže da radnici sumnjaju kako Gomilanović ima podršku nekoga iz zvaničnih državnih službi, jer im je saopštio da ko prihvati njegovu ponudu od 990 eura i dobrovoljno raskine radni odnos, dobiće još od Vlade pomoć od po dvjesta eura. Ko ne prihvati, navodno ne može dobiti tih dvjesta eura pomoći.
“Šta da pomislimo, osim da on ima neku podršku u državnim organima“, rekao je Bogavac.
Radnici podsjećaju da su Gomilanoviću jednom već, u interesu pokretanja proizvodnje, oprostili ukupno oko 400 hiljada eura.
„Sada traži da mu oprostimo još 200.000, da bi nas ostavio na ulici, bez posla. Takvog primjera nema nigdje u državi. Ja na tu ucjenu ne pristajem“, kaže Bogavac i dodaje da vlasnik i dalje „putem strašnih lobiranja“ pokušava da slomi i preostale radnike koji nijesu prihvatili njegovu ponudu za dobrovoljni raskid radnog odnosa.
„Osim državnih organa, obratili smo se za pomoć Opštini, Uniji nezavisnih sindikata, MANS-u i poslanicima Nebojši Medojeviću i Dragoslavu Šćekiću. Tražimo da se zaustavi bahatost i samovolja vlasnika“, rekao je Bogavac.
Zvanično za 999.573 eura
Beogradski biznismen crnogorskog porijekla Fabriku papira kupio je kroz stečaj 2004. godine. Imovina knjigovodstveno vrijedna12 miliona eura, ustupljena je njegovom preduzeću “Tigoimpeksu” zvanično za 999.573 eura.
Za šest i po godina fabrika papira u vlasništvu Radoja Gomilanovića proizvela je svega dvije hiljade tona papira
Tu cijenu predložio je Gomilanović, kao jedan od obezbijeđenih povjerilaca, tako što je sabrao svoja i potraživanja ostalih obezbijeđenih povjerilaca, administrativne troškove stečaja i djelimično prioritetna potraživanja. Zatim je, kada mu je fabrika prodata, istog trenutka zatražio reprogram dugovanja od povjerilaca.
Reprogram je, prvo, dobio od Vlade, odnosno Ministarstva finansija obavezujući se da će polovinu tog iznosa da uloži u investicije u cilju pokretanja proizvodnje, a pola da vrati, zašta do danas nema potvrde da je učinjeno. Gomilanoviću je u susret izašla i kompanija “Lovćen osiguranje” koja se odrekla duga od 56.000 eura.
Kada se odbije suma od oko 250.000 eura koju je od fabrike potraživao Gomilanović, dolazi se do odgovora kako je preko žiro-računa kompanije u stečaju prošlo svega dvjesta, trista hiljada eura, što je bilo u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom, koji je u članu 2 predvidio da ukoliko u roku od 45 dana kupac ne isplati iznos od 999.573 eura preko žiro- računa prodavca, „ugovor će se smatrati automatski raskinutim, sa posljedicama kao da nije ni zaključivan“.
Za šest i po godina fabrika papira u vlasništvu Radoja Gomilanovića proizvela je svega dvije hiljade tona papira, što bi, u odnosu na kapacitete, značilo da je u kontinuitetu radila svega dva mjeseca.
Gomilanović mjesečno plati 307 eura
Izvor iz Opštine rekao je “Vijestima” da lokalna uprava od fabrike papira „nema praktično nikakve koristi“, i da od Gomilanovića na ime poreza na nepokretnosti naplaćuje godišnje svega 307 eura.
Radnici su ga na jednom od nedavnih zborova optužili da iz kompanije iznosi vrijednu opremu bez koje nije moguće pokrenuti proizvodnju
„To je 16 hektara zemljišta, objekti i oprema. On je to toliko obezvrijedio da po zakonskoj poreskoj stopi godišnje plaća Opštini samo 307 eura. To je sve, nema nikakvog drugog poreza“, rekao je taj izvor.
Vlasnik “Nove Beranke” je podižući kredite stavio pod hipoteku kompletnu imovinu ove kompanije. I dalje je nepoznato kako mu je uspjelo da kod Hipo alpe adria banke podigne kredit od blizu milion eura, kada je založio papir mašinu koju sada ta banka ne može da proda ni za sto hiljada.
Radnici su ga na jednom od nedavnih zborova optužili da iz kompanije iznosi vrijednu opremu bez koje nije moguće pokrenuti proizvodnju, i da u staro gvožđe prodaje sve što može da se proda. Tako je, tvrde radnici, 11. januara iz fabrike iznesen rezač papira i navodno ustupljen drugom beranskom biznismenu u Beogradu.
Gomilanović nije negirao, ali je rekao da je rezač dao na revers. Pokušali smo da razgovaramo sa Gomilanovićem, ali nakon što smo mu se predstavili i pitali da li ima vremena dva minuta, kratko i ljutito je odgovorio „nemam“ i prekinuo vezu.
Bonus video:
