“Please help me, please! Your government is killing me”, čulo se preko telefona na lošem engleskom.
Bio je to Kurd Vakas Getindag, koji je od “Vijesti” tražio pomoć, jer je sa još 16 muškaraca, u nadi da će porodici obezbijediti bolji život, ilegalno ušao u Crnu Goru prije pola godine, a juče započeo štrajk glađu.
Getindag, bivši građanin Libana, kojem je Turska dala status izbjeglice, ušao je 10. oktobra 2010. godine u Crnu Goru, bez validnih dokumenata, sa još mnogo muškaraca iz zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.
“Pola godine smo živjeli u ruiniranoj kući na Koniku, blizu policijske stanice. Neki su u Crnoj Gori deset mjeseci, neki pola godine, a ima onih koji su tu tek par dana. Zajedničko nam je da smo svi mi žrtve vaše Vlade koja odbija da nam da azil i zaštitu”, ispričao je Gentidag, neformalni vođa grupe muškaraca, i jedini koji govori engleski.
Sjedjeći na krevetu u maloj prostoriji motela na Vrelima ribničkim, u koji je 17 ljudi, kako je kazao, prije petnaest dana smjestio Zavod za izbjeglice, Getindag se u dugoj tiradi žalio na uslove.
“Nemamo kontakta s porodicom, ni para, ni drugu odjeću, čak ni četkicu za zube”, kazao je on.
Objašnjavajući da je pješke u Crnu Goru ušao iz Bosne, preko graničnog prelaza kod Herceg Novog, Getindag je kazao da su ostali, porijeklom iz Somalije, Tunisa, Aližira, Palestine, Maroka, dolazili preko Kosova, Albanije, Hrvatske.
Tvrdeći da Crna Gora ne poštuje izbjeglice, a da se zakon selektivno sprovodi, Getindag, koji tvrdi da je jedno vrijeme radio kao mirotvorac među Kurdima i Turcima, ispričao je i da ima informacije da je oko 50 ljudi, takođe bez dokumenata, smješteno u ZIKS
Tvrdeći da Crna Gora ne poštuje izbjeglice, a da se zakon selektivno sprovodi, Getindag, koji tvrdi da je jedno vrijeme radio kao mirotvorac među Kurdima i Turcima, ispričao je i da ima informacije da je oko 50 ljudi, takođe bez dokumenata, smješteno u ZIKS.
“Problem u arapskim zemljama je veliki. Tamo se ratuje. Magistar sam matematike, ali sam morao da napustim Liban da bih pokušao da zaradim”, kazao je on.
Umjesto zaštite i “boljeg života”, što je očekivao, Getindag je, po sopstvenom priznanju, naišao na loš prijem “nedostojan čovjeka”.
„Nakon zatvora, smjestili su nas u kuću Isena Gašija. Koliko sam informisan, Kancelarija za azil je Gašiju plaćala 200 eura za kiriju i 100 eura za režije, iako u toj kući nije bilo kupatila, ja ni psa tu ne bih ostavio da živi”, ispričao je Getindag, dok su ostali muškarci sjedjeli u sobi i dobacivali ponešto na arapskom.
Tvrdeći da su ih kao Gašijeve “stanare” čuvali službenici crnogorske policije - Ivica Lukačević, Aleksandar Bošković i Bakić, kojem nije mogao da se sjeti imena, Getindag je ispričao da su mu oni govorili kako su on i ostali “samo teret za Crnu Goru”.
Galerija
Bonus video:
