Student primijenjenog računarstva Mirko Drašković radi kao taksista, kako bi mogao sebi da plati školarinu, koja po semestru iznosi 500 eura.
"Uskladiti posao i fakultet nije lako, ali da bi se platila školarina potrebno je raditi, mada to pojedine profesore ne dotiče. Posao koji radim mi ne dozvoljava da se u potpunosti posvetim fakultetu, tako da poene na časovima i vježbama ne dobijam iako bi mi nekada bili presudni da položim ispit, a profesori za takve studente nemaju puno razumijevanja. Oni ne shvataju da svim studentima roditelji nijesu u mogućnosti da finansiraju školovanje već su prinuđeni da sami sebi plaćaju školarinu, obično kažu “kolega ili radite ili studirajte, ne možete i jedno i drugo”.
Radio kao obezbjeđenje
Ipak, kolege na poslu mu izlaze u susret te kako kaže može poći na neka predavanja i ispite, priča Mirko.
Da studije i fakultet ni malo nije lako uskladiti potvrđuje i Beranac Miloš Korać koji studira kriminalistiku i radi kao obezbjeđenje, jer mu je školarina kako kaže mnogo skupa.
" Puno mi je naporno, a sa druge strane žao što ne mogu maksimalno da se posvetim fakultetu, jer zaista volim to što studiram. Ali, naš standard i način života diktiraju druga pravila kojima se htjeli ili ne moramo prilagoditi, ma koliko to bilo naporno. U nekim drugim državama to je drugačije regulisano za studente koji rade, jer se organizuju časovi u posebnom terminu za njih i nailaze na puno razumijevanje od strane profesora", kaže Miloš.
"Trebalo bi to drugačije regulisati, pogotovo za studente koji rade posao približan njihovj struci, jer to dođe kao praksa, a od velike je važnosti za nijhov samorazvoj i sjutra za zaposlenje, jer je poznato da na skoro svim fakultetima u Crnoj Gori studenti imaju malo ili nimalo prakse".
Ipak, knjiga trpi
Student ekonomije Zoran Dujović iz Podgorice radi u firmi “Šišković” u Danilovgradu i kaže da mu je posebno naporno što mora ići u Danilovgrad, pa kad se vrati umoran s posla stigne ili ne stigne na čas.
"Čim se počne raditi fakultet mora da trpi i obično se ne može završiti u roku i pored dobre volje, onda je to baš mukotrpan period kad morate stići na dvije strane koje su vam podjednako važne a to ne stižete, jer je prosto nemoguće. Profesori bi baš za te studente trebalo da pokažu više razumijevanja i uvaže njihove napore. Da je to stari sistem studiranja moglo bi se nekako uskladiti jer bi za jedan ispit imali više rokova ali po bolonji je to izuzetno teško", priča Zoran.
Radi u Podgorici, studira u Nikšiću
Mirjana Bubanja iz Bijelog Polja, studentkinja sociologije, radi kao konobarica u jednom podgoričkom lokalu, a studira u Nikšiću.
" Teško se posvetiti fakultetu pored posla, posebno mi prestavlja teškoću što moram ići u Nikšić na predavanja i kolokvijume. Profesori nemaju razumijevanja za nas koji radimo. Gubimo puno poena i na kraju je neizvjesno i poslije spremanja ispita da li ćemo ga položiti. Fakultet i posao su mi dvije konstantne obaveze, sve drugo može da se ostavi po strani ali ove dvije obaveze se moraju završavati uporedo, iako to predstavlja baš veliki i neminovni napor", kaže Mirjana.
Bonus video:
