Nasilje, brutalnost, agresija, eksplozije, pogrdne riječi, groktanje, pa i „atraktivne, oskudno obučene, plavuše“ česti su sadržaji crtanih filmova koji se emituju na crnogorskim kanalima, uglavnom namijenjen djeci predškolskog uzrasta.
Crtaći takve sadržine, većinom japanske i kineske produkcije, preplavili su domaće i kablovske kanale, ali i Internet, te su djeci dostupni u bilo koje doba dana. Nažalost, jedino što mogu da nauče iz njih je kako da postanu što bolji ratnici u borbi s vršnjacima, da usvoje nasilno ponašanje i pogrdne riječi i da shvate da uvijek treba da imaju zastrašujući izraz lica.
Kocka-nostalgija
Stručnjaci koji se bave dječjom psihologijom često upozoravaju da “crtani filmovi novijeg datuma” sa veoma dobro ukomponovanim animiranim likovima koji ispoljavaju agresivnost, kao i ostali neprimjereni sadržaji koji se djeci plasiraju preko medija, predstavljaju plodno tlo za razvoj nasilničke ličnosti kod djece.
Dok su se prije dvadesetak godina u programima za djecu, kako predškolskog, tako i školskog uzrasta, emitovale edukativne emisije poput “Na slovo, na slovo”, “Kocka, kockica” i “Kolariću-paniću”, te niz Diznijevih ostvarenja, danas u ,,Pokemonima” dječaci i djevojčice lako preživljavaju padove s velikih visina, udare struje i prolaske kroz vatru, dok se u “Bakuganu” svim silama bore sa protivnicima, a Sunđer Bob u istoimenom crtanom nerijetko koristi pogrdne fraze.
Milica Nikolić, majka četvorogodišnje djevojčice, ne krije da njeno dijete provodi znatan dio vremena pored TV gledajući crtane filmove, ali ističe da je zahvaljujući savremenoj tehnici većina roditelja u prilici da odabere sadržaj za svoje dijete, te da njena djevojčica uglavnom gleda Diznijeve bajke, sa lijepim porukama
"Problemi uglavnom nastaju onda kada su junaci crtanih filmova prilično neadekvatni za modelovanje ponašanja djeteta. Ako je crtani film prepun borbi, sukoba, uznemirujuće jakih boja i tonova, to može odvesti u smjeru nepoželjnog ponašanja djeteta", objašnjava za “Vijesti” psiholog Marijana Vukićević.
Zabrinjavajuće reakcije
Ona naglašava da se dječaci, kojima se i kulturološki nameće da treba da budu snažni, nerijetko vode slikom junaka koji je moćan, jak i uvijek pobjednik, te potvrdu sebe kao takvog, potraže upravo napadajući fizički drugo dijete.
"Ne samo da je zabrinjavajuća takva reakcija djeteta, već cijeli set ponašanja koji ukazuje na to da je potrebno drugačije organizovati njegovo vrijeme i aktivnosti. Dijete se prema drugima ponaša upravo onako kako vidi i spoznaje i na taj način će pristupati problemima i rješavati ih, zbog čega je obaveza starijih da im ponudimo najbolji model ponašanja", kazala je Vukićević.
Ona smatra da je prvenstveno odgovornost na roditeljima da selektuju programe i ograniče vrijeme gledanja crtanih filmova svoje djece, što često, usljed mnoštva obaveza, zanemaruju. Tako, iako svjesni da to nije najsrećniji izbor, kako nijesu u mogućnosti da organizuju zajedničko vrijeme sa djecom, smatraju da je najbezbolnije dopustiti im da odgledaju crtani film.
Bolje je igrati se
"Stoga je neophodno napraviti dogovor sa djetetom, odabrati ono za šta vjerujemo da je za njega korisno i ne povinovati se njegovoj želji da satima gleda TV, već ga zainteresovati i za neke druge sadržaje", napominje psihološkinja.
Čak i neprimjerene scene, kako ona savjetuje, mogu da se kroz razgovor sa djetetom pretvore u korisnu poruku, te da im se ukaže na razlike između onoga što se dešava u crtanom filmu i u stvarnom životu.
Vukićević ističe da predškolski uzrast karakteriše intenzivan fizički rast i razvoj, te da je u tom periodu neophodno ostvarivati pozitivne uticaje kako bi se dijete pravilno usmjeravalo, razvijalo spretnost i motoriku i kako bi se unaprijedilo njegovo opšte zdravlje.
"Djeca treba da slušaju dječje pjesmice i emisije koje su primjerene njihovom uzrastu", smatra Slavica Tošković
"Napredak djeteta se prvenstveno ostvaruje putem igre, kretanja, bavljenja fizičkom aktivnošću, a jasno je koliko je neproduktivno sjedjenje ispred TV-a, gdje ono nema priliku da troši svoju energiju, te postaje uznemireno i nezadovoljno", kazala je Vukićević.
Na televiziji sve i svašta
Pretjerano gledanje crtanih filmova, kako je navela, snažno se odražava i na razvoj govora djeteta usljed njegove neadekvatne stimulacije u jednosmjernom procesu, koju bi trebalo zamijeniti interakcijom sa odraslima i sa drugom djecom, kroz koju bi se govor brže i pravilnije razvijao.
Mišljena roditelja o negativnim uticajima pojedinih crtanih filmova koji se prezentuju na našim televizijskim programima su uglavnom podijeljenja.
Milica Nikolić, majka četvorogodišnje djevojčice, ne krije da njeno dijete provodi znatan dio vremena pored TV gledajući crtane filmove, ali ističe da je zahvaljujući savremenoj tehnici većina roditelja u prilici da odabere sadržaj za svoje dijete, te da njena djevojčica uglavnom gleda Diznijeve bajke, sa lijepim porukama.
"Djeca treba da slušaju dječje pjesmice i emisije koje su primjerene njihovom uzrastu", smatra Slavica Tošković, koja je obijasnila da svojoj djeci, s obzirom na to da se na televiziji plasira “sve i svašta” uglavnom kupuje odabrane crtane filmove , ali mnogo više insistira na šetnjama po parkovima i dječjim igralištima.
Mama nisam znao da su pokemoni Srbijanci
Koliko su djeca “opčinjena junacima iz crtanih filmova”, kako je kazala Vukićević, svjedoči i to da će vas oni uvijek prvo upoznati sa svojom igračkom koja je lik iz ctranog filma, ili pokazati odjevni predmet sa njegovim likom, pri tome se snažno interesujući da li ga poznajete.
"Djeca uočavaju sve, te je tako jednog dječaka interesovala razlika između ekavice i ijekavice koju je uočio, nakon čega je dobio objašnjenje od majke. Nakon nekoliko dana je izjavio: „Mama, nijesam znao da su Pokemoni Srbijanci” , ispričala je Vukićević jednu od duhovitih dosjetki djeteta iz vrtića.
Bonus video:
