Neadekvatan i često nedifinisan status usljed nedostatka odgovarajućih zakonskih rješenja, nelojalna konkurencija i neodgovaran i indolentan odnos državnih institucija, glavni su problemi sa kojima se danas u Crnoj Gori suočava više od 600 fizioterapeuta, od kojih je oko 150 na Birou rada.
Tako se na marginama sveukupnih turbulentnih dešavanja u državi, bez značajnijeg ekspertskog stava ili otpora, tiho urušava jedna od najstarijih grana medicine po kojoj je Crna Gora prepoznata širom Evrope, upozorava magistar fizikalne terapije Anka Vukićević.
Ističe da je diploma nekadasnje Više fizioterapeutske škole, osnovane u Igalu 1976. godine, otvarala vrata najrazvijenijih evropskih zemalja.
“Reformom sistema visokog obrazovanja, škola je prerasla u Fakultet primijenjene fizioterapije, a prije neku godinu fakultet je postao studijski program Medicinskog fakulteta u Podgorici i time nepravedno izgubio svoju autonomiju i lični pečat koji je zavrijedio kroz višedecenijsko postojanje. Dok se zbog različitih dijagnostičkih i terapijskih tretmana odlazi iz Crne Gore u centre drugih država, znanja i vještine fizioterapeuta, odnosno fizikalna terapija, ostaje jedina grana medicine zbog koje se dolazi u Crnu Goru iz zemalja sa mnogo uređenijim zdravstvenim sistemom od našeg”, kazala je ona za “Vijesti”.
Ocijenila je da Institut Simo Milošević u Igalu, “kao najveći zdravstveni centar za fizikalnu terapiju na Mediteranu i brend koji predstavlja državu, mora ostati naš, neprivatizovan i biti okosnica razvoja zdravstvenog turizma za koji Crna Gora ima sve uslove“.
“Zbog takvog odnosa države, mnogo je pitanja bez odgovora. Koliko će zaposlenih, u slučaju privatizacije, nastaviti da radi i kakva će biti organizacija rada? Da li će se fizioterapeuti sa visokim obrazovanjem umjesto liječenjem, baviti tretmanima sa čokoladom i orhidejama za relaksaciju bogate klijentele? Da li će Fakultet primijenjene fizioterapije na taj način izgubiti nastavnu bazu? Da li će zelene površine oko Instituta pokriti apartmani za prodaju...”
Naglasila je da Komora, osnovana prije tri godine, mora ostvariti svoju ulogu i zavrijediti jednaku podršku kolega iz Instituta “Simo Milošević” i Kliničkog centra, kao i iz domova zdravlja i opštih bolnica.
“Jedini način da se zaštiti struka je aktivno učešće na javnim raspravama, iniciranje izmjena zakona, pravilnika i normativa koje su uvezi sa obrazovanjem i ulogom fizioterapeuta u zdravstvu.Tako će se glas Komore bolje čuti, pa se neće dešavati da, uprkos protivljenju Komore, na Fakultetu primijenjene fizioterapije predmet fizikalna terapija u sportu, bude povjeren predavaču koji nije zdravstvene struke”. Dodala je da je Komora osnovana u nadi da će doprinijeti afirmaciji fizikalne terapije, unapređenju nivoa edukacije, jačanju ugleda fizioterapeuta i zaštiti struke.
“Neke stvari pomjerene su sa mrtve tačke, ali dosta toga što terapeuti smatraju bitnim ostalo je nepromijenjeno. Tako danas na Fakultetu primijenjene fizioterapije, za razliku od ostalih fakulteta Univerziteta Crne Gore, ne postoje magistarske niti doktorske studije. Dodatna edukacija je veoma skupa, a fizikalna terapija u kojoj uvijek ima nesto novo zahtijeva stalna usavršavanja koja se sa ovako niskim primanjima teško mogu obezbijediti”.
Podsjetila je da je veliki broj fizioterapeuta bez zaposlenja i pored činjenice da su u gotovo svim gradovima u okviru domova zdravlja otvorene ambulante fizikalne terapije.
“Kućna fizikalna terapija gotovo da ne postoji. Iako ne postoji grana medicine u kojoj fizikalna terapija nema svoju ulogu, ne postoje odjeljenja koja imaju svog fizioterapeuta. Bez terapeuta je nezamisliv postoperativni oporavak, ali neprepoznavanjem značaja i uloge fizioterapeuta, oporavak traje duže a time se povećava i broj bolesničkih dana što iziskuje dodatne troškove i pacijentu i zdravstvenom sistemu”. Iako je, dodala je, prema Pravilniku o bližim uslovima u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite u jedinici za fizikalnu terapiju, predviđeno da radno angažovani budu samo fizioterapeuti, moglo se i očekivati da i pregledi i plan terapije bude njihov djelokrug rada, s obzirom na to da je veliki broj onih sa završenim specijalističkim studijama.
“Tako danas imamo apsurdnu situaciju da fizioterapeut sa srednjom, sa višom, sa visokom školskom spremom, pa i sa završenim specijalističkim i magistarskim studijama radi pod nadzorom ljekara fizijatara koji su najčešće honorarno angažovani. Dodatno usavršavanje doprinijelo je samo uvećanju zarade, status je ostao isti”.
Upozorava da nepostojanje privatne prakse zbog strogih i nedifinisanih zakonskih rješenja dodatno urušava profesiju.
“Što se tiče otvaranja privatne prakse, uslove koji se moraju ispuniti u pogledu prostora i opreme ne ispunjavaju ni ambulante u okviru javnog zdravstva”.
Sve to su, navela je, problemi koje mora rješavati Komora, zajedno sa članstvom.
Nekažnjene greške i reklame samozvanih terapeuta
Vukićevićeva je kazala da u “kozmetičkim salonima i sportskim klubovima rade lica koja često nemaju nikakve veze sa zdravstvom, a kamoli sa fizikalnom terapijom“.
“Za vrijeme ljetnjih mjeseci primorje je preplavljeno samozvanim terapeutima. Njihove greške u radu prolaze nekažnjeno, pripisuju se fizioterapeutskoj struci jer niko od nadležnih ne provjerava da li ta lica imaju adekvatno obrazovanje”. Navela je i primjer neukusnog oglašavanja i reklamiranja samozvanih terapeuta u medijima.
“Imali smo priliku i na Javnom servisu čuti predstavljanje jedne ‘akademije’ za velnes terapeute, čija predstavnica je izjavila ‘da su se ljudi u početku plašili misleći da su u pitanju fizioterapeuti’. U jednim dnevnim novinama, pak, cijela stranica posvećena je čovjeku bez kvalifikacije, koji se predstavlja i radi kao fizioterapeut”.
U Ulcinju tobožnji maseri samo što i ne operišu
Poznati ulcinjski fizioterapeut Srđan Kuzman kazao je da bi trebalo posvetiti mnogo više pažnje verifikaciji diploma iz zemalja okruženja.
“U smislu provjere, tu posebnu ulogu mora imati Komora. Bez detaljne provjere, ne smije biti verifikacije”. Naveo je da je u Ulcinju vlada potpuni haos na polju fizioterapeutskih usluga. “Masaže nude uglavnom žene iz Rusije, Rumunije, Srbije i Albanije. Rade nelegalno i bez licence, ali im ne smeta da se komotno javno reklamiraju jer ih niko i ne provjerava. A rade sve, samo što još ne operišu i može im se jer uvijek neko stoji iza njih”.
Bonus video:
