Putovanje nikad nije stvar novca, već hrabrosti. Ova parola čuvenog brazilskog pisca Paula Koelja mogla bi se odnositi i na dvoje Francuza koji su krenuli na nesvakidašnji put od Portugala do Turske.
Njihovo putovanje ne bi bi bilo toliko neobično i hrabro da na taj put nijesu krenuli pješke. Oslanjajući se isključivo na svoja stopala, ljubavni par iz Pariza, tridesetdvogodišnji modni fotograf Nil Hoppenot i dvije godine mlađa menadžerka za ljudske resurse Mari Couderc, odlučili su da na neko vrijeme po strani stave svoje karijere i krenu na dalek put hodajući ka samima sebi - od Atlantskog okeana, preko Alpa, Dinarida, pa sve do Bosfora.
“U jednom trenutku smo shvatili da više znamo o nekim dalekim zemljama, nego o svojim komšijama u Evropi i da je najbolji način da upoznamo ljude, njihovu kulturu i način života da šetamo, jer pješke možemo stići na mjesta i suočiti se sa izazovima sa kojima ne možete ni na jedan drugi način”, priča Mari, kako su se odlučili na neobičan podvig.
Ono što je potrebno za takav put, dodaje njen saputnik, osim ruksaka i istraživanja predjela koje ćete preći, je da imate petlju da promijenite život u potpunosti, da zaboravite na komfor, da prihvatite neočekivano, da ne znate gdje ćete spavati večeras...
“Što nekome može djelovati zastrašujuće, ali nama se sviđa. Shvatite da je život jedan i da želite da mu budete bliže”, dodaje kroz osmijeh Mari.
Na put su krenuli u februaru prošle godine i do sada prešli Portugal, Španiju, Francusku, Italiju, Švajcarsku, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Crnu Goru, a nadaju se da će do kraja godine stići do Istanbula - preko Albanije, Kosova, Makedonije, Grčke, Bugarske, Srbije i Rumunije.
“Portugalska obala je nešto posebno, pustinja u Španiji, najveća u Evropi, mnogi ne znaju ni da postoji, francuske solane, prelazak Alpa za koji nam je trebalo četiri mjeseca, Soča u Sloveniji, Jadransko more, planine u Bosni i Crnoj Gori su nevjerovatne...”, priča Nil.
Susreti sa ljudima - ono što se pamti
Govoreći o Crnoj Gori, ističu da je crnogorska obala prilično poznata u Francuskoj, ali da su shvatili da je ustvari sjever zemlje nešto posebno.
“Krenete sa snijega i leda, a stignete negdje gdje je potpuno drugačija klima na tako malom prostoru, to je zaista fascinantno. Svakako ćemo se vratiti u Crnu Goru”, istakao je Nil.
Najveće iznenađenje u dosadašnjoj “šetnji”, kažu da im predstavlja to što nijesu imali nikakav problem, ni neprijatnu situaciju sa ljudima.
“Ljudi nas nahrane kao da smo im djeca, operu nam odjeću... Imali smo situaciju da se desilo da smo zaboravili jedan par čarapa i da ljudi voze po 100 km samo da nam ih vrate, bilo je i onih koji su plakali kada krenemo, to je nešto najdivnije na ovom putovanju, ljepše od bilo kog kanjona, planine ili grada”, priča Nil.
Mari dodaje da ljudi lakše prihvate i komuniciraju sa njima kada vide da su došli iz daleka sa samo jednim rancem i da shvataju da su uložili veliki napor da ih sretnete i upoznate njihove zemlje...
Od početka putovanja, 17 ljudi iz raznih zemalja im se čak pridružilo na pojedinim djelovima puta, želeći da podijeli sa njima iskustvo neobične šetnje, a neki od njih postali su im i dobri prijatelji.
Ipak, priroda je ono što je u krajnjem nepredvidivo, pa je bilo nekoliko opasnih situacija:
“Krili smo se u maloj pećini na Alpima kako bismo izbjegli oluju, u Alpima puno ljudi umire zato što olako shvataju prirodu, zatim bura u Hrvatskoj bila je baš nezgodna, u takvim momentima shvatiš koliko si u stvari slab i nemoćan, ali naučili smo kako da se čuvamo, da ne radimo previše opasne i lude stvari”, istakla je Mari.
Kažu da ne treba puno novca za takvu avanturu, uštedjeli su nešto, a pojedini sponzori pomogli su im tako što su im obezbijedili opremu za snimanje, kampovanje i planinarenje.
Da li bi opet u budućnosti krenuli na sličan put, Nil i Mari skoro uglas odgovaraju: “Naravno, zašto da ne”.
“Mnogi ljudi puno rade i počnu da uživaju u životu tek kada odu u penziju. Mi smo željeli da naš pravi život počne sada”, kazao je Nil.
Crnogorci najljubazniji, ali i sa najviše smeća
Osim promocije malo drugačije vrste turizma, na svom putu kroz 17 zemalja, oni imaju i još jednu misiju - skupiti što više smeća usput i tako prirodu osloboditi od dijela otpada.
“Šetamo, ne koristimo gorivo, skupljamo smeće i tako mnogo više doprinosimo prirodi i planeti”, pojašnjava Nil.
Nažalost, kako svjedoče, upravo Crna Gora, bila je, osim Portugala i Bosne, zemlja u kojoj su naišli na najviše otpada.
Međutim, izdvojili su Crnogorce, osim Portugalaca, i kao najljubaznije ljude svih uzrasta.
“Ali u Portugalu je drugačije jer tamo govore naš jezik, pa je bilo lakše komunicirati... Ovdje smo upoznavali ljude koji ne znaju ni engleski, ali su toliko ljubazni i hoće da nam pomognu, stvarno predivna zemlja, ovo je mala zemlja i mogli smo je preći relativno brzo, ali smo odlučili da se zadržimo duže”, saglasni su Mari i Nil.
Bonus video:
