Dvogodišnji moratorijum o nelegalnom vađenju pijeska i šljunka iz Morače nije u potpunosti dao očekivane rezultate niti je spriječena devastacija korita rijeke. Radi potpunog suzbijanja nelegalne eksploatacije početkom juna Vlada je usvojila novi akcioni plan.
Moratorijum očigledno nije dao željene rezultate posebno u smislu oporavka ekosistema, ribljeg fonda, kvaliteta i zaštite voda.
Djelovi korita Morače, nizvodno od Grbavaca sa desne i lijeve strane rijeke izgedaju kao prizori sa mjeseca. U to su se uvjerili reporteri “Vijesti”, pogotovo u dijelu gdje se sa puta Grbavci-Vukivci skreće ka izvorištu Bolje sestre. Posljedice nelegalnog i legalnog vađenja pijeska su vidljive sa obližnjeg brda na putu do izvorišta.
Traže pomoć građana i civilnog sektora
U koritu, vodnom i okolnom poljoprivrednom zemljištu donjeg dijela toka Morače, posebno gdje se izvode regulacioni radovi, registrovana je nelegalna eksploatacija i velike razmjere devastacije koje upozoravaju, ocijenio je Milutin Simović, ministar poljoprivrede, na sastanku sa gradonačelnikom Podgorice Ivanom Vukovićem.
Sastanak sa timom lokalne uprave koji bi trebalo da suzbija nelegalnu eksploataciju rječnih nanosa inicirao je ministar Simović, saopšteno je prošle sedmice iz PG biroa.
Simović je na pomenutom sastanku naveo da su nelegalni radovi registrovani i u zoni sanitarne zaštite vodoizvorišta Bolje sestre, sa kojeg se vodom snabdijeva Regionalni vodovod. On je podsjetio na Vladin akcioni plan suzbijanja nelegalne eksploatacije rječnih nanosa iz vodotoka 2019-2021. da je produžena uredba o povjeravanju dijela poslova Uprave za inspekcijske poslove Glavnom gradu i još osam opština kako bi nastavili sa intezivnom kontrolom vodotoka. “Kontrola se sprovodi kroz puni angažman Komunale policije i inspekcije i pod okriljem koordinacionog tima u kome su predstavnici Ministarstva poljporvrede, Uprave za vode, Uprave policije, Uprave za inspekcijske poslove i tužilaštva. Udruženi treba da riješimo ovaj problem. To mora biti brza i snažna reakcija. Sve što bude potrebno sa nivoa Vlade i u finansijskom i svakom drugom organizacionom smislu, spremni smo da odmah realizujemo”, poručio je Simović.
Vlada i Glavni grad će kroz koordinisane i partnerske aktvnosti krenuti u odlučnu akciju sprečavanja nelegalne eksploatacije na svim vodotocima u Podgorici, prvenstveno u donjem toku Morače, poručeno je sa sastanka.
Na sastanku je prikazan film Ministarstva poljoprivrede sa zabrinjavajućim kadrovima stanja na terenu. Na sastanku je dogovoreno skoro definisanje modela zajedničkih aktivnosti na terenu prvenstveno zarad eliminisanja nelegalne eksploatacije, a potpom saniranja devastiranog prostora.
Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković saopštio je da je Glavni grad dobio niz inicijativa različitih organizacija koje su skretale pažnju na stanje rijeke Morače.
“Na nama je da se potrudimo da saniramo posljedice, a kasnije i vratimo vodotok u prvobtni oblik”, kazao je Vuković.
Kako je saopšteno očekuju podršku građana i civilnog sektora.
Ugroženo i vodoizvorište Bolje sestre
Iz Javnog preduzeća Regionalni vodovod, koje upravlja vodoizvorištem Bolje sestre, upozorili su da se eksploatacijom pijeska iz korita rijeke Morače smanjuje zaštitni pojas aluviona i izvorište čini podložno prodoru eventualnog zagađenja, čime može biti ugrožen kvalitet vode sa ovog izvorišta, koja se isporučuje korisnicima na Crnogorskom primorju, a može uticati i na kvantitet, odnosno izdašnost izvorišta.
Akcioni plan za suzbijanje nelegalne eksploatacije rječnih nanosa iz vodotoka donesen je za period od ove do 2021. godine.
Počela je i izrada projekata regulacije vodotoka.
Vlada Crne Gore želi ozbiljno da se bavi ovom problematikom pa je zajedno sa akcionim planom donijeta i uredba kojom Uprava povjerava dio poslova Glavnom gradu i opštinama Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Nikšić i Rožaje.
Iz Uprave za vode tvrde da na vodotocima trenutno ne postoji nijedna koncesija za eksploataciju rječnog nanosa, jer su 2016. godine istekle sve koncesije, a procedure za nove će biti pokrenute tek kada se stvore svi uslovi.
Trenutno se regulišu vodotoci na osnovu projekata. Jedan od njih je regulacija rijeke Morače od ušća Sitnice u Botunu do Ponara.
“Planirani završetak ovih radova je kraj godine, a Morača, posebno poljoprivredno i vodno zemljište sa lijeve strane rijeke, pogođeno je nelegalnom eksploatacijom”, saopštavaju iz Uprave za vode.
Osim državnih institucija, prije svega Ministarstva poljoprivrede i Uprave za vode, u ovaj proces su uključene i opštine na čijim teritorijama su vodotoci sa kojih se vrši eksploatacija, te civilni sektor.
Izdvajanjem određenih vodotoka za potrebe regulacije iz moratorijuma donešenog 2017. godine, a bez valjanih analiza nanosa, sastava i struktura dna, veliki koncesionari fokusirali na prekomjernu eksploataciju iz Tare, Morače, Lima, Grnčara i drugih, bez valjane kontrole, ima loše posljedice za rijeke, upozorvaju iz NVO sektora.
Moratorijum nije dao željene rezultate posebno u smislu oporavka ekosistema, ribljeg fonda, kvaliteta i zaštite voda.
U rješenju o zonama sanitarne zaštite za izvorište Bolje sestre i ograničenjima izdatim od Uprave za vode, između ostalog, navedeno da je u užoj zoni sanitarne zaštite zabranjeno vađenje pijeska i šljunka iz aluviona Morače i iz glaciofluvijalnih sedimenata Grbavaca, na potezu od Lekića do Vukovačkog mosta, osim za potrebe regulacije riječnog toka. Iz Uprave za vode tvrde da su u prethodne dvije godine izvršili 353 inspekcijske kontrole i to: 257 redovnih, 14 kontrolnih pregleda i 82 pregleda po inicijativama.
“Građani i civilni sektor, a naročito sportsko-ribolovni klubovi su aktivno učestvovali u suzbijanju nelegalne eksploatacije i dostavili 31 prijavu”, kazali su iz Uprave i dodali da je realizacijom prethodnog akcionog plana donijeto 25 mjera ukazivanjem na zapisnik, sedam rješenja, 15 prekršajnih naloga na licu mjesta, sedam zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka kod nadležnog suda i osam krivičnih prijava protiv NN lica.
Voda odnosi njive
U Grbavcima i Botunu tema vađenja pijeska iz Morače je jako osjetljiva, svi pričaju o tom problemu, ali niko neće zvanično ništa da kaže. Više mještana optužilo je velike firme koje imaju dozvole da vade pijesak sa tog područja za to stanje. Kažu da nijesu krivi pojedinci koji kamion upale jednom sedmično da bi zaradili za porodicu, već oni koji imaju koncesije za eksploataciju pijeska.
Mještani pomenutih sela i ranije su se žalili da im nelegalna i legalna eksploatacija pijeska podrvia imanja, pa Morača, pogotovo zimi kad porste, uzima svoj danak i odnosi i djelove njiva.
Mještani mjesne zajednice Lješkopolje - Grbavci tvrde da su još 2015. njavili da će blokirati radove i organizovati protest i ukoliko firme nastave da eskploatišu šljunak na tom području.
Mještani su, između ostalog, bili revoltirani zato što su im podzemni bunari presušili zbog nekontrolisanog i neplanskog vađenja šljunka. Mještani su tada tražili da firma koja to radi napravi zaštitnu branu, kako je predviđeno dozvolom koju im je izdalo nadležno ministarstvo.
Oni su tada od ministarstva poljoprivrede tražili da se brana uradi prema projektu, tako što će se početni dio asfaltirati, kako bi se izmjestio teretni saobraćaj iz sela Grbavci.
Oni su zahtijevali da se firme i fizička lica obavežu da eksploataciju šljunka i pijeska mogu raditi isključivo planski i sa zakonskim odobrenjima, od ušća Sitnice u Moraču, uz prethodnu saglasnost mjesne zajednice.
Tražili su i da se na desnoj strani obale nizvodno od brane, poravnaju iskopine.
Mještani su tražili i modernizaciju i asfaltiranje putnog pravca Farmaci - Vukovački most zbog toga što je „riječ o saobraćajnici od regionalnog značaja i alternativnom pravcu koji povezuje vodoizvorište Bolje sestre“.
U dopisu Ministarstvu tvrde da je ugrožena poljoprivreda od koje živi veći dio stanovnika sela.
Iković: Ne mutimo izvor sa kojeg pijemo vodu
“Ako se pogledaju satelitski snimci, devastacija donjeg toka rijeke Morače je bila prisutna i prije 20 godina. Da je tadašnji resor za vodoprivredu uradio svoj posao danas ne bismo imali apsurdnu izjavu gradonačelnika Podgorice da će tok Morače biti vraćen u prvobitno stanje - jer je danas to fizički neizvodljivo”, kaže Vuk Iković iz Organizacije KOD.
On kaže da se od funkcionera ne očekuje da nam potvrđuju ono što svi mi vidimo. Njihov posao je da riješe problem i da izvrše nadoknadu svega onoga što je izgubljeno eksploatacijom resursa, u ovom slučaju pijeska i šljunka. I još važnije – da ono što obećaju i ispune, jer je dugačka lista neispunjenih obećanja u oblasti zaštite životne sredine.
“Pijesak i šljunak je nastao erozijom kamenja i stijena u procesu koji je trajao hiljadama godina. Ne zaboravimo da Program ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine smatra da je pijesak nakon vode drugi najbitniji resurs na Zemlji.
Eksploatacija šljunka i pijeska koja se dešava poslednjih 30 godina je sasvim uništila vizuelni – ambijentalni identitet donjeg toka rijeke Morače. Hidrološki režim devastiran je do te mjere da su radovi doprinijeli dodatnom zagađenju vode u Morači i Skadarskom jezeru”, kaže Iković.
On ukazuje da je dugogodišnja eksploatacija bez prekida mijenjala vodni režim rijeke i time nije dozvoljavala prisutnim životinjama da se prilagode novom staništu. Time se mijenjaju površinski i podzemni tokovi koji utiču i na izdašnost izvora.
“Upravo iz tog razloga, tokom ključnog dijela godine tj. biološkog ciklusa je onemogućena ili otežana migracija riba ka Skadarskom jezeru i od njega, rijeke Cijevne i rijeke Zete. Ovo se odrazilo na smanjenje brojnosti populacija riba u čitavom slivnom području Skadarskog jezera tj. u rijeci Zeti i Morači i svim njihovim pritokama. Na primjer, pastrmke imaju teritorijalno ponašanje tj. usko su vezane za određeni prostor i treba im dosta vremena da se ponovo prilagode na izmijenjeni prostor. Zbog toga je do daljnjeg izgubljen jedan prirodni vodeni ekosistem. Tokom vađenja pijeska i šljunka smanjuje se količina kiseonika u vodi što onemogućava prisustvo vodene vegatcije, a kada nema vegetacije nestaje dom većini vodenih životinja”, tvrdi Iković.
U sistemu u kojem svako radi svoj posao nema nelegalnih aktivnosti. Ukoliko sistem prevencija i represija prema onima koji krše zakon funkcioniše, i ukoliko su svi isti pred zakonom - nelegalne aktivnosti ne mogu biti svakodnevica, tvrdi predstavnik KOD-a.
“Firme koje zavise od šljunka mogu dio ili većinu potrebne sirovine obezbijediti drobljenjem stjenske mase iz kamenoloma. Na taj način bi sačuvali Moraču i čitavu mrežu vodenih tokova, koji su vitalni samo ako komuniciraju sa Skadarskim jezerom. Ovako, pošto ne trpe nikakve značajne posljedice, a njihovi rukovodioci nemaju svijest o značaju životne sredine – njima je jeftinije da ovo rade Morači i drugim rijekama, nego da upodobe svoj interes sa interesom zajednice”, ističe Iković.
Regulacije toka i obaloutvrde su bile obavezne kao sastavni dio programa eksploatacije ali nijesu urađene.
“Dakle, samo se treba pridržavati zakona bez selekcije i ne pristajati na neosnovane priče da je uništavanje životne sredine preduslov ekonomskog razvoja - jer je malo što tako daleke od istine kao takve besmislene tvrdnje koje nam na ovaj ili onaj način plasiraju različiti funkcioneri. Crna Gora je zemlja bez jake privrede, zato u svom razvoju treba da se osloni na prirodne ljepote i resurse i da ih čuva i koristi za iduće generacije - da bi se one mogle oslanjati na prirodu. “’S kog izvora vodu piješ, pazi da ga ne zamutuš’ – dio smo prirode, pa ne možemo živjeti izvan nje”, zaključuje Iković.
Bonus video:
