„Pravoslavne crkve oduvijek gaje intiman odnos sa državnom silom. Po ukrajinskom uzoru sada se i u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori vide tendencije odvajanja crkve“, piše ugledni švajcarski Noje cirher cajtung (NZZ) u tekstu pod naslovom „Pravoslavna crkva se kruni na rubovima“.
Novinar Štefan Kube podsjeća na pozive koje je makedonski premijer Zoran Zaev navodno dobijao od bivšeg predsjednika Ukrajine, Petra Porošenka, koji mu je nudio da sa 100.000 dolara podmiti vaseljenskog patrijarha kako bi priznao autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve.
Pozivi, kako se sada zna, nisu dolazili iz Kijeva, već od dvojice ruskih komičara koji su prije toga već nasamarili čitav niz političara. Zaev je dobro prošao jer nije pristajao na korupciju, ali se i te kako interesovao za slučaj Ukrajinske pravoslavne crkve koja se odvojila od Moskovske patrijaršije.
Makedonska crkva izolovana u pravoslavnom svijetu
„Za Makedonsku pravoslavnu crkvu autokefalnost je ključna. Ta crkva se 1967. proglasila nezavisnom od Srpske pravoslavne crkve. Do danas ni srpska, niti bilo koja druga pravoslavna crkva ne priznaju taj korak, tako da je makedonska crkva izolovana u pravoslavnom svijetu“, piše ciriški list.
„Ali ona može da računa na podršku državnog rukovodstva“, piše dalje i podsjeća da je bivša makedonska komunistička vrhuška, nakon proglašenja nezavisnosti Jugoslavije u crkvi vidjela partnera za jačanje makedonske nacije.
Bugarska pravoslavna crkva se 2017. obavezala da bude „majka-crkva“ makedonskoj, ali taj korak, kako piše NZZ, „nije imao praktične posljedice“. Štaviše, to je naišlo na kritike vaseljenskog patrijarha Vartolomeja (kojeg autor NZZ u članku naziva „ekumenskim patrijarhom“) koji insistira da je samo on zadužen za to pitanje.
Dodaje se da situaciju mijenja dozvola patrijarha iz Konstatinopolja da Ukrajinci dobiju autokefalnost. „Ekumenska patrijaršija je tada djelovala nasuprot izričitoj želji Moskovske patrijaršije i bila je spremna i na razdor s Ruskom pravoslavnom crkvom koja sebe smatra nadležnom za pravoslavne vjernike u Ukrajini“.
„Elitni“ projekat Crnogorske pravoslavne crkve
To se odražava i na Crnu Goru, navodi autor, gdje i dalje većina sveštenstva i vjernika pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dodaje se da je projekat Crnogorske pravoslavne crkve ostao „elitni“. „Podršku nalazi u onim političkim i kulturnim elitama koje se trude oko stvaranja sopstvenog nacionalnog identiteta Crnogoraca – u vidu razgraničenja od Srbije.“
„Državno rukovodstvo predvođeno dugogodišnjim regentom Milom Đukanovićem, dugo je u crkvenom konfliktu zauzimalo ulogu posrednika“, piše list i dodaje da se to nedavno promijenilo, kada se Đukanović izjasnio za autokefalnost. Planira se zakon koji predviđa da u državnom vlasništvu budu svi crkveni objekti sagrađeni državnim novcem ili sagrađeni još prije 1918. kada je Crna Gora postala dio Kraljevine SHS.
„Srpska pravoslavna crkva pribojava se da će joj se putem novog zakona biti oduzet veliki broj crkava i manastira i zatim predat Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Venecijanska komisija Savjeta Evrope kritikovala je predloženi zakon kao ’nejasan’ i preporučila da se napravi jasna razlika između svojinskog prava države i prava na korišćenje objekata od strane neke religijske zajednice“, piše NZZ.
Podrška srpskoj strani stigla je i iz Istanbula – patrijarh Vartolomej je za beogradsku „Politiku“ rekao da neće podržati one koji bi da cijepaju Srpsku pravoslavnu crkvu, prenosi švajcarski list.
Crkva kao adut političara
„Ta uzdržanost bi se mogla objasniti time što Konstantinopolj gaji znatno opušteniji odnos sa Srpskom pravoslavnom crkvom nego sa Moskovskom patrijaršijom, sa kojom je u konkurenciji za prevlast u pravoslavnom svijetu. Uz to, ekumenska patrijaršija naprosto sebi ne može da dozvoli novu crkvenu svađu, pogotovo zato što još nijedna pravoslavna crkva nije priznala dodjelu autokefalnosti ukrajinskoj crkvi“, dodaje se u tekstu.
„Ostaje da se vidi da li će poruke iz Istanbula obeshrabriti Đukanovića i Zaeva. Iz ugla politike, nacionalna crkva primamljiva je kao način za utvrđivanje nacionalnog identiteta. Kad se radi o crkvi, ona se nada prevazilaženju izolacije uz državnu podršku.“
No, novinar Štefan Kube konstatuje da primjer Petra Porošenka – koji je katastrofalno poražen na predsjedničkim izborima – pokazuje da crkvena pitanja nisu uvijek sjajno sredstvo za političku kampanju. S druge strane, prevelika blizina crkve i države može da znači preuzimanje crkve od strane države.
Crkvi bi, dodaje NZZ, „bilo bolje da govori o gorućim društvenim problemima poput ekstremnih političkih podela i korupcije“ koji opterećuju balkanske zemlje.
Priredio Nemanja Rujević
Bonus video:
