Dnevni centri su olakšali život djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica, ali moraju bolje biti uvezani sa obrazovnim sistemom i posmatrati se kao podrška, a ne alternativa inkluzivnom obrazovanju, ocijenjeno je na sjednici Odbora za ljudska prava i slobode.
Odbor je za danas obavio konsultativno saslušanje o radu dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju i osoba sa invaliditetom.
Državna sekretarka u Ministarstvu rada Vukica Jelić kazala je da se uspostavljanjem dnevnih cenatara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju unaprjeđuje kvalitet života djeca i njihovih porodica.
Ona je saopštila da je u Crnoj Gori do sada osnovano 13 dnevnih boravaka za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Bijelom Polju, Nikšiću, Pljevljima, Herceg Novom, Plavu, Ulcinju, Cetinju, Beranama, Mojkovcu, Rožajama, Danilovgradu, Podgorici i u Bijeloj (u sklopu Dječijeg doma „Mladost“).
"U 13 dnevnih centara evidentirano je 248 korisnika”, rekla je Jelić i dodala da je u toku gradnja dnevnog boravka u Tivtu, Budvi i u Golubovcima", rekla je Jelić.
Ona je istakla da u toj oblasti veliku pomoć i podršku pružaju nevladine organizacije i udruženja roditelja organizujući servise dnevnih boravaka za veliki broj djece širom Crne Gore, navodeći da je te aktivnosti podržala Vlada i resor socijalnog staranja prošle i ove godine sa više od 1,2 miliona eura.
Djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kako je navela Jelić, mogu koristiti materijalan davanja kao što su dodatak za njegu i pomoć, lična invalidnina, kao i pomoć za vaspitanje obrazovanje djece i mladih sa posebnim obrazovnim potrebama.
Ona je kazala je da je potrebno da u najkraćem roku uspostave registar osoba sa invaliditetom, definišu odgovornog nosioca posla i obaveze resora koje treba da doprinesu ažurnom popunjavanju neophodnih informacija.
Prema riječima Jelić, za deset korisnika usluga smještaja Javne ustanove Zavod Komanski most u toku je postupak preispitivanja oduzete poslovne sposobnosti, a sve u cilju pripreme za stanovanje uz podršku.
Jelić je saopštila da će, da bi unaprijedili hraniteljstvo i ohrabrili porodice na taj korak, naredne godine početi da radi centar za hraniteljstvo u Bijeloj.
Direktor Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu Drago Spaić rekao je da je u dnevnim centrima u Crnoj Gori zaposleno 211 osoba, od čega je 60 stručnih radnika, koji su prošli akreditovane programe obuka za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju.
On je rekao da najveći broj od 248 korisnika dnevnih centara čine djeca od sedam do 14 godina, dok ja najmanje djece do tri godine.
Izmjenama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kako je objasnio Spaić, dnevni centri su bili obavezni da prihvataju osobe sa 27 i više godina.
„Ovaj projekat se do sada sprovodi u Nikšiću, Cetinju i Pljevljima, a intencija Ministarstva rada i socijalnog staranja je da i drugim dnevnim centrima stvorimo uslove za boravak tih osoba“, naveo je Spaić.
Nela Krnić iz UNICEF-a kazala je da su dnevni centri korisna usluga koja je olakšala život djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica i uticala na smanjene broja djece na institucionalnom smještaju.
Ona je saopštila stav UNICEF-a da postoje pozitivne stvari, ali i određene prepreke za funkcionisanje dnevnih centara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju.
„Problem je što najviši broj djece koji je ostao u ustanovama su sa smetnjama u razvoju za koju teško mogu da nađu hranitelje, a što se tiče ostalih oblika vaninstitucionalnog smještaja imamo samo jednu malu kućnu zajednicu u Bijelom Polju i taj servis mora da se širi da bi smo obezbijedili da i ova djeca žive u okruženju koje je nalik porodičnom“, naglasila je Krnić.
Kako je istakla, dnevni centri se u zadnje vrijeme sve više usmjeravaju na rad sa djecom sa kombinovanim i višestrukim smetnjama u razvoju zbog toga što obrazovni sistem nema kapaciteta da omogući inkluziju te djece u obrazovni sistem.
„Dnevni centar mora da se posmatra kao podrška sistemu inkluzivnog obrazovanja, a ne alternativa“, poručila je Krnić i apelovala na intenzivniju saradnju sektora obrazovanja i socijalne i dječje zaštite.
Ona je kazala da dnevni centri mogu da postanu resursni centri za djecu sa smetnjama u razvoju.
„Dnevni centri predstavljaju značajno tranziciono rješenje s obzirom na to da mnoge škole u Crnoj Gori nijesu u potpunosti pripremljene za inkluziju djece sa najtežim oblicima smetnji u razvoju. Krajnji cilj je da sva djeca budu uključena u redovan obrazovni sistem i žive sa svojim porodicama“, naglasila je Krnić.
Ona je ponovila da dnevni centri moraju bolje biti uvezani sa sistemom inkluzivnog obrazovanja i posmatrati se kao podrška, a ne alternativa tom vidu obrazovanja.
Krnić je kazala da obuhvat i kvalitet rada dnevnih centara mogu da se unaprijede.
„Dnevni centri imaju kapaciteta za mnogo veći obuhvat djece i širenje broja aktivnosti koje pružaju, prostor i oprema koji postoje u centima mogu biti adekvatno korišteni i u popodnevnim satima i tokom vikenda, može se povećati mobilna funckija centara“, dodala je ona.
Kako je navela, postojanje dnevnih centara za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju neprihvatljivo sa aspekta poštovanja međunarodnih standarda.
„Situacija u kojoj u istom prostoru boravi i prima usluge dijete od četiri godine i osoba od 25 mora da se promijeni. Neophodno je da se razviju posebne usluge za mlade sa invaliditetom da bi se izbjeglo stanje koje sada postoji i nosi određene rizike“, ocijenila je Krnić.
Ona smatra da je neopohodno definisati da u dnevnim centrima borave djeca do 18 godina ili mladi, odnosno da je neophodno da se razdvoje te dvije starosne grupe jer je nemoguće u istom prostoru sprovoditi različite programe.
Budućnost dnevnih centara, prema riječima Krnić, je u prerastanju segment podrške inkluzivnom obrazovanju ili u neku drugu uslugu socijalne dječje zaštite.
„Ako nekada škole postignu da mogu da prime svu djecu možda ove prostore možemo da koristimo ili kao dnevne centre za mlade i odrasle osobe ili male kućne zajednice za grupu djece za koju niko nije zainteresovan da ih uzme u hraniteljstvo“, rekla je Krnić.
Milica Kovačević iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda rekla je da su dnevni centri kvalitetan servis koji pruža dobre usluge korisnicima.
Ona je navela da su u instituciji Zaštitnika saglasni sa primjedbom Evropske komisije da je potrebno uspostaviti bolju saradnji između sektora obrazovanja, prosvjete i zdravstva u cilju unaprjeđenja inkluzivnog obrazovanja.
Kovačević je podsjetila na primjedbe Komiteta za prava djeteta da nije dobro da djeca od tri godine dijeli sa dvadesetšestogodišnjacima.
Kada je riječ odraslima, ona je dodala da im se zbog mentalnih oboljenja i nedostaka po automatizmu oduzima poslovna sposobnost trajno i potpuno, a da mjere lišavanja poslovne sposobnosti treba da budu ograničene i periodično ispitivane.
Izvršni direktor Saveza Naša inicijativa Milisav Korać rekao da 248 korisnika nije veliki broj za 13 dnevnih centara koliko ih ima u Crnoj Gori, navodeći da je to prijavljeni broj korisnika ali da ih pohađa veoma malo djece.
On smatra da u nekim dnevnim centrima nije obezbijeđen stručni kadar, a da su u nekim usluge na niskom nivou.
Korać je rekao da zabrinjava što sporo ide proces osnivanja dnevnih centara u nekim opštinama, navodeći da je u Opština Bar 2008. godine iz budžeta uzela 130 hiljada eura, ali da ni nakon deset godina u tom gradu ne postoji takav centar.
„Zamislite koliko su djeca u gradovima u kojima ne postoje dnevni centri uskraćena za 15-ak godina, jer nijesu imali usluge koje su imali njihovi vršnjaci u drugim gradovima“, naveo je Korać.
On smatra da treba da postoji baza podataka za djecu i mlade sa smetnjama u Crnoj Gori, i da se zna koliko djece ispunjava uslove, ali ne koristi usluge dnevnih centara.
Prema riječima Koraća, djeca sa smetnjama u razvoju veoma teško ostvaruju prava iz socijalne i dječje zaštite.
Predsjednik Skupštine Udruženja mladih sa hendikepom Milenko Vojičić rekao je da su dnevni centri potrebni ali da je osnovni problem njihova uloga i suština, te da mogu da prerastu u resursne centre.
On je kazao da različiti vidovi usluga i podrške mogu biti efikasniji i možda jeftiniji u odnosu na dnevne centre, navodeći kao problem što ne postoji alternativa – da se izabere da li će dijete ostaviti u dnevne boravke ili imati neki drugi vid podrške.
Vojičić je ukazao da sistemi podrške za osobe sa invaliditetom nijesu razvijeni i da je, iako u zakonu postoji, pravo na personalnu asistenciju skoro nemoguće ostvariti.
Poslanik Demokratske partije socijalista Suad Numanović kazao je da su u dnevnim centrima većinom obuhvaćena djeca iz grada, a da su često zanemarena djeca iz seoskih područja.
On smatra da posebno treba voditi računa o djeci koja su bez roditeljskog staranja i dodao da jedna grupna kuća u Bijelom Polju nije dovoljna.
„Odrasli koji napune 27 godina ne mogu da koriste usluge dnevnih centara i moramo voditi računa da iznađemo način kako da se pruži servis i toj kategoriji“, istakao je Numanović.
Poslanica Demokratskog fronta Liljana Đurašković smatra da je u centrima premalo djece, da je i broj od 13 otvorenih centara u državi mali i da se sporo otvaraju.
Ona je kazala da se adekvatno i trajno mora riješiti pitanje OSI koje imaju više od 27 godina, da se novac iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju mora trošiti namjenski, a onaj koji je već uzet vrati osobama sa invaliditetom.
Đurašković je predložila da se pokrene medijska kampanja kako bi se povećao obuhvat djece u centrima.
Bonus video:
