Djeca su kapital društva dok je mentalno zdravlje bogastvo jednog naroda, a u XXI vijeku u Crnoj Gori ne postoji zvaničan podatak o mentalnom zdravlju djece, saopštila je danas odbornica URA-e u Skupštini Glavnog grada Marija Radulović.
Ona navodi da su rizici i problemi koji vode ka poremećaju mentalnog zdravlja danas brojniji u uslovima savremenog načina življenja i determinisani su teškoćama i problemima savremenog društva.
"Sve češće čujemo da broj djece sa autizmom i drugim mentalnim, intelektualnim, senzornim teškoćama je u porastu. Koliko je takve djece, zvaničan broj ne postoji. Kao posljedica navedenog, postavlja se ozbiljno pitanje, šta država po tom pitanju preduzima", navodi Radulović.
Ona pita da li je broj logopeda, defektologa, psihologa dovoljan za broj djece kojima je neophodna njihova pomoć?
Radulović tvrdi da Crna Gora nema dječijeg psihijatra i dječijeg neuropsihijatra, već kao alternativno rješenje dovode psihijatre za odrasle iz regiona.
"Da podsjetimo Crna Gora je potpisnica Konvencije o pravima djeteta još od 1989. godine, u kojoj su jasno navedena prava djeteta sa teškoćama u razvoju, kao njihovo pravo na zdravstvenu zastitu, kao i na postupak liječenja i zaštite", kaže Radulović.
Kao rješenje za djecu sa mentalnim poteškoćama i poremećajima nadležni nude odlazak u Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju “Ognjen Rakočević” kao najbolji vid uživanja zdravstvene zaštite.
"Da li taj isti centar može pružiti dovoljan broj adekvatnih tretmana, da li je u mogućnosti da djecu podvrgne najsavremenijim dijagnostičkim i terapijskim metodama...Koliko se vodi računa o edukaciji zdravstvenih radnika, i da li se uopšte vodi računa o tome", pita Radulović.
"Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju “Ognjen Rakočević” nema dovoljno sručnog osoblja koje bi pružilo adevkvatnu zdravstvenu zaštitu koja se odnosi na broj logopedskih tretmana kao i jednu od naprednijih terapijski metoda “neurobiofeedback”. Obično kao dopunsko rješenje roditelji o svom trošku vode djecu na privatne logopedske tretmane, seanse, a njihova cijena je prilično visoka za naš standard", ističe Radulović.
Ona tvrdi i da “zbog nerazumijevanja i prilično komplikovane zdravstvene politike roditelji su prinuđeni da svoju djecu vode o svom trošku na nekom od institituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora u regionu.
U tim institutima, kaže ona, biće im pružena adekvatna stručna timska pomoć, što u Crnoj Gori nije slučaj.
Radulović na kraju poziva na urgentno rešavanje ovakve situacije što zahtijeva angažovanje nadležnih institucija, prije svega Ministarstvo zdravlja.
"Opšte poznato je da savremeno pravo najviše polaže računa na pravima djeteta, a pitanje je kako se u Crnoj Gori ophode prema njranjivijoj i najosjetljivijoj populaciji", zaključuje Radulović.
Bonus video:
