“Ne treba se kajati zbog toga što radiš ispravne stvari u životu, koliko god da je teško, jer čemu život bez obraza i pognute glave”. Patricija Pobrić, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), tako gleda na golgotu kroz koju prolazi zato što je poslaniku Mladenu Bojaniću 2016. godine ukazala kako je dva partijska skupa Socijaldemokrata (SD) u hotelu Ramada, gdje je bila menadžerka, platila Direkcija za željeznice novcem iz državnog budžeta.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) nije zaštitila Pobrićevu od progona koji je nastao, uz ocjenu da ona nije zviždač, već asistent zviždača, jer nije direktno otišla kod njih, nego je svoja saznanja podijelila sa poslanikom. U ASK-u i danas kažu da nijesu pogriješili i sve prebacuju na manjkavost Zakona o sprečavanju korupcije, koji nije predvidio zaštitu za povezana lica, što bi Pobrićeva, navodno, bila.
“Agencija kao preventivno tijelo ima dovoljno nadležnosti, mislim da nema potrebe za mijenjanjem zakona, osim u smislu davanja zaštite i za povezano lice, što je jedina neophodnost po nama”, istakla je za CIN-CG šefica Odsjeka za prijem zviždača u Agenciji Kristina Braletić.
U posljednje četiri godine, kako je Zakon stupio na snagu, Agenciji se obratilo oko 330 zviždača, 13 je tražilo zaštitu, a samo u četiri slučaja ASK je utvrdio da je to osnovano.
Zaštitu su dobili tada zaposleni u Željeznici Milisav Dragojević i Dragomir Minić, bivši šef javnih garaža u budvanskom Parking servisu Radomir Glendža i jedan profesor istorije i geografije koji je želio da ostane anoniman.
Dragojević i Minić su ukazivali na brojne nepravilnosti u radu Željeznice i na neispravnost vozova, Glendža na malverzacije u Parking servisu i višemilionsku krađu u projektu izgradnje javne garaže u Rafailovićima, a profesor na nezakonito zapošljavanje u školi u kojoj je radio.
Dragojević za CIN-CG ističe da ga Agencija, ali ni ostale institucije, suštinski nijesu zaštitile.
“Zlostavljanje i progon su nastavljeni i nakon mog obraćanja Agenciji, tužilaštvu, policiji... Zviždači su potpuno nezaštićeni”, zaključuje on.
Zviždač je, zakonski, svako ko podnosi prijavu o ugrožavanju javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije.
Braletić objašnjava da Agencija ne dodjeljuje taj status, već da oni koji misle da im zbog prijave nepravilnosti prijeti odmazda, mogu od nje tražiti zaštitu.
Agencija može da preporuči da se određeno ponašanje prema zviždaču otkloni. Ali, preporuka nije obavezujuća i ukoliko se ne realizuje, ASK obavještava nadležni organ koji je iznad onog koji ugrožava zviždača i na kraju podnosi izvještaj Skupštini. Zakonom su predviđene i novčane kazne od hiljadu do 20 hiljada eura za pravno, 500 do 2.000 za odgovorno lice, a za preduzetnika od 500 do 6.000 eura.
Malo odvažnih da prijavi korupciju
Istraživanja Centra za razvoj nevladinih organizacija CRNVO pokazuju da iako 88 odsto građana misli da je korupcija u Crnoj Gori danas uglavnom ili veoma rasprostranjena u društvu, mali je broj onih koji bi je prijavili. Većina ne zna ko su zviždači. Dvije trećine građana ne zna kome bi se obratili za zaštitu od odmazde. Agenciju uglavnom ne prepoznaju kao pravu adresu. Istraživanja su rađena terenskim upitnikom u martu 2017. i junu 2019. godine u 17 crnogorskih gradova na uzorku od 1.017, odnosno 1.024 ispitanika, a trendovi su obeshrabrujući. Umjesto da raste svijest o značaju zviždača, on čak i opada. “Najviše zabrinjava činjenica da se utrostručio broj onih koji neprijavljivanje korupcije opravdavaju mišljenjem da ‘ljudi moraju nekako da se snađu i prežive’”, piše u zaključcima istraživanja. Broj onih koji misle da crnogorskom društvu nijesu potrebni zviždači za dvije godine porastao je za pet procenata, pa sada svaki četvrti građanin ima takvo mišljenje. Raste i udio onih koji misle da se zviždači prevashodno vode sopstvenim interesima. Oba ova povećanja se bilježe kod mlađe populacije - od 18 do 29 godina.
“Zabrinjavajući je podatak da samo 11 odsto od onih koji su uočili nepravilnosti je ove nezakonitosti i prijavilo, a kao najčešći razlog se spominje strah da će biti kažnjeni - gubitkom posla ili ugrožavanjem bezbjednosti”, zaključuje CRNVO.
Programski asistent CRNVO Zorana Marković ocjenjuje da zviždače ne ohrabruje ovako postavljen sistem. Potrebno je, kaže ona, raditi na podizanju svijesti javnosti o tome da zviždače gledamo kao hrabre ljude koji su ukazali na anomalije u sistemu, a ne kao špijune i slično.
Interna prijava je besmislena
U istraživanju CRNVO se ističe i da 99 odsto građana ne zna da li je njihov poslodavac odredio osobu za prijem zviždača u firmi. Od preostalog procenta, svaki deseti zna ko je ta osoba – zapravo jedan od hiljadu. Poslodavac je, prema zakonu, dužan da odredi lice koje bi moglo da pokuša da interno riješi prijavljeni problem. Zviždač, ipak, ne mora da se obrati toj osobi, već direktno Agenciji. Sagovornici CIN-CG-a, osim iz ASK, ocjenjuju da je u postojećem sistemu besmisleno podnositi internu prijavu. Zorana Marković objašnjava da preduzetnik, prema sadašnjem zakonskom rješenju, može da odredi samog sebe, ili da u NVO, koja ima tri člana, jedno od njih može da bude zaduženo za prijave svojih par kolega.
Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković ističe da bi to imalo smisla u nekom sistemu gdje postoji korporativna kultura i gdje se zaposleni ohrabruju da prijavljuju nepravilnosti.
“U praksi to samo doprinosi tome da se zviždač na neki način targetira i da se pokaže menadžmentu odakle dolaze optužbe“, ocijenila je ona.
I Pobrić vjeruje da bi ta osoba morala da bude potpuno nezavisna od firme, te da nema smisla da menadžment postavlja zaposlenog da radi taj posao.
Dragojević kaže da nije ni pomišljao da se za pomoć obrati toj osobi u Željeznici, jer je upravo ona pripremala progon protiv njega.
“Menadžment na to mjesto postavlja osobu koja je poslušna, ne može niko imati povjerenja u nju, jer tek tada vam puče pogibija“, ocijenio je on.
Braletić kaže da menadžment uopšte ne mora da odredi da je to neko zaposlen u firmi, iako je u praksi, priznaje, najčešće tako. “Intencija je bila da ono što može da se spriječi i otkloni bude riješeno unutar kuće, a ako ne može, da se podigne na viši nivo”, kazala je Braletić.
Agencija zna za samo četiri interne prijave, mada kompanije nemaju zakonsku obavezu da ih obavještavaju o tome. U javnom i privatnom sektoru određene su 884 osobe za prijem zviždača.
“Upoznati smo da su svi organi vlasti odredili lica za prijem, dok je u privatnom sektoru to urađeno u 186 slučajeva i dostavili su nam odluke. Sve najveće kompanije su odredile ta lica”, navela je ona. Za one koji to nijesu uradili - nikom ništa, što je još jedan zakonski apsurd. Prekršajni postupak zastarijeva za 60 dana, a Zakon je stupio na snagu u januaru 2016. godine.
“Agenciji je bilo prioritetnije da dođemo do tih lica, nego da ih kažnjavamo. Već u martu 2016. godine su svi bili u prekršaju, što je bilo nerealno sprovesti, a nije nam ni bio cilj”, kaže Braletić.
Garantovan samo progon
Vanja Ćalović Marković ističe za CIN-CG da su zviždači u Crnoj Gori samo formalno zaštićeni, a u stvari su progonjeni na ovaj ili onaj način.
“Što je veći javni interes o kome zvižde i što je veća korupcija posljedice po zviždače su veće, jer to poprima i dodatnu političku dimenziju, gdje se mora poslati poruka da njihove prljave tajne ne smiju da cure i da zato zviždači moraju snositi posljedice“, ocijenila je Ćalović Marković.
Ona podsjeća da su novinare i civilne aktiviste, kada su prijavljivali korupciju, saslušavali i tražili informacije o izvorima, oduzimali im mobilne telefone i slično, te da je to jasna poruka i za zviždače na nižim nivoima da se ne usuđuju da prijave korupciju.
“Recimo, u slučaju finansijskog izvještaja Prve banke, za tadašnju vrhovnu državnu tužiteljku Ranku Čarapić je bilo ključno da utvrdi od koga je taj izvještaj procurio, a ne šta se u njemu nalazi i da li se pere novac stečen od narkotika“, podsjeća Ćalović. Zviždače bi, kaže ona, ohrabrila jasna politička volja države i tužilaštva koje procesuira svakoga.
“Svakome je jasno da treba da pođe kod korumpiranog činovnika ili funkcionera da mu prijavi korupciju i da takvi ljudi to neće procesuirati. Jasno im je i šta ih čeka u Agenciji u liku (direktora) Sretena Radonjića koji je tu postavljen da bi štitio interese korumpiranih funkcionera, kao i za treću instancu - tužilaštvo koje je i do sada pokazalo da je vrlo spremno da goni one koji prijave korupciju, a ne korumpirane“, zaključila je Ćalović Marković.
Niko nije tražio sudsku zaštitu
Predstavnica ASK Kristina Braletić, međutim, tvrdi da ne možemo da govorimo o tome koliko je zaštita zviždača efikasna u Crnoj Gori, kada nijesu iscrpljeni svi mehanizmi.
“Mi imamo kulturološki problem, izražavamo otpornost prema bilo kojem novom institutu. Pitanje je, da li je period od nepune četiri godine dovoljan da se govori o efikasnosti”, kaže Braletić.
Ne postoji, do sada, nijedan slučaj sudske zaštite, iako zakon predviđa i tu mogućnost.
“Sudska zaštita bi možda bila efektnija da ste, recimo, ostali bez posla zbog zviždanja. Sud bi mogao u najkraćem roku privremenom mjerom da vas vrati na posao do okončanja spora i da odredi da mora da vam se isplaćuje zarada”, kaže Braletić. Manji broj zahtjeva za zaštitu, prema njenom tumačenju, može da znači i da ostali nijesu trpjeli neki vid odmazde. Braletić navodi da broj prijava Agenciji raste, pa su tako 2016. imali 56, sljedeće 69, prošle 110, a ove godine do 11. novembra više od 85 zviždača.
Agencija, ili drugi organi, najčešće inspekcijski u 25 odsto prijava utvrdili su ugrožavanje javnog interesa. Nepravilnosti u radnim odnosima prijavljene su u 30 odsto slučajeva, 20 odsto se odnosilo na rad državnih organa, na javne nabavke šest odsto (u zemljama regiona ova oblast se više prijavljuje), na lokalnom nivou 13 odsto i na privatni sektor 15 procenata. Od ukupnog broja prijava, trećina je anonimna.
Agencija je dala više od 500 preporuka, od čega je, kako kaže Braletić, 95 odsto realizovano. Zbog nedostavljanja izvještaja o realizaciji preporuka Agencije pokrenuto je 19 postupaka i izrečene kazne u iznosu 9.700 eura.
Pobrić: Posljedice do kraja života
“Pored stresa koji smo ja i moja porodica doživljavali svakodnevno zbog prijetnji i praćenja, ja i danas trpim posljedice, nezapošljiva sam, nemam šanse da dobijem projekat u kome učestvuje država na bilo koji način. Posljedica će biti do kraja života”, nastavlja Pobrić svoju priču.
Podgorički Viši sud je zbog zviždanja Pobrićeve, osudio direktora Direkcije Nebojšu Obradovića na tri mjeseca zatvora, a Apelacioni sud je to preinačio u uslovnu kaznu. Obradović je poslije presude podnio ostavku, ali je ubrzo dobio posao u okviru istog Ministarstva saobraćaja.
Pobrić kaže da dodatno obeshrabruje i to što je tadašnji premijer Milo Đukanović otvoreno stao na stranu menadžmenta Ramade, navodeći da niko ne želi takvog radnika.
Zorana Marković naglašava da upravo to što niko ne želi zaposlenog poput Pobrićeve ukazuje na stanje svijesti u društvu. “A baš bi trebalo da je želi upravo državni organ, jer je zaštitila državni budžet, uz svijest o tome da je to osoba koja ima integritet, koja će biti dobar zaposleni. Ali mi imamo društveni problem, jer nas je strah takvih ljudi vjerovatno zato što znamo na koji način poslujemo”, ocijenila je Marković.
I Dragojević kaže da bi i pored svega što je preživio, sve ponovio, ali da se ovaj put ne bi obraćao institucijama, jer ne vidi svrhu.
“Kad bi bilo političke volje da se suzbije korupcija, našao bi se i način da se podstaknu zviždači”, uvjeren je Dragojević.
Za direktivu EU rok dvije godine
Evropski parlament je u aprilu ove godine usvojio Direktivu, radi usklađivanja oblasti zaštite zviždača u zemljama EU.
“Na nivou EU zaštita zviždača pruža se samo u određenim sektorima i u različitoj mjeri”, piše u razlozima za donošenje direktive.
Njome se, između ostalog, predviđa zaštita i za povezana lica sa zviždačima, te pojačanje mehanizama sudske zaštite. Predviđeno je i da firme sa manje od 50 zaposlenih ne moraju imati lica za prijem zviždača, osim onih koje pružaju finansijske usluge ili su ranjive na pranje novca i finansiranje terorizma.
Crna Gora je ovu direktivu usvojila u oktobru i ima dvije godine da je sprovede.
Evropska komisija je u posljednjem izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da rezultati u zaštiti zviždača ostaju ograničeni, naglašavajući dalji pad u broju zahtjeva za zaštitom pojedinaca koji prijavljuju ugrožavanje javnog interesa.
Nagrada samo na papiru
Bivši i sadašnji budvanski odbornici Božidar Vujičić i Stevan Džaković su od budvanske Opštine tražili nagradu za prijavljivanje korupcije u slučaju izgradnje i rentiranja poslovnog centra TQ Plaza u tom gradu. Na osnovu njihove krivične prijave za to je osuđena kriminalna grupa na čelu sa Svetozarom Marovićem.
Kako su odbornici prijavu podnijeli 2013. godine, a Zakon je počeo da se primjenjuje tek od januara 2016. godine, upućeni u postupak pred Upravnim sudom kažu da bi njihov zahtjev mogao biti odbijen. Osim njih nije poznato da su neki zviždači tražili nagradu. Prema Zakonu, poslodavac može da nagradi zviždača kada je doprinio sprečavanju ugrožavanja javnog interesa. Zviždač ima pravo i na nagradu od poslodavca koji je ostvario neku dobit od prijave. Ako poslodavac odbije, zviždač može da je traži preko Upravnog suda. Iz Agencije kažu da nagrade nijesu u njihovoj nadležnosti, ne postoji obaveza da ih o tome neko obavijesti, te da nemaju podatke da li je neko uopšte nagrađen.
ASK u anketama dobija lijepo mišljenje o sebi
Iako kaže da u ASK-u uvažavaju podatke civilnog sektora, Braletić se poziva na sopstvena godišnja istraživanja koja rade preko agencija Defacto i Damar plus, kojim dobijaju drugačije rezultate: “U posljednje tri godine Agencija je uvijek bila na prvom mjestu prepoznata kao neko kome bi građani podnijeli takvu prijavu”. Više od 70 odsto ispitanika u istraživanjima tokom prethodne tri godine se, kaže ona, izjasnilo da ih kampanja koju vodi Agencija ohrabruje da prijave korupciju i da joj se suprotstave. Posljednje je rađeno u novembru prošle godine na uzorku od 1.010 ispitanika u devet crnogorskih opština.
“Gotovo 80 odsto je izjavilo da nikad nije ponudilo neku vrstu poklona ili novca kako bi ostvarili svoja zakonska prava, a čak 91,6 odsto ispitanika smatra da nikad nije u redu dati novac službeniku u javnom sektoru kako bi se ostvarila prava koja građanima po zakonu pripadaju”, rekla je Braletić za CIN-CG.
Uprkos ovih društveno poželjnih odgovora, i u istraživanju za ASK, građani u najvećem procentu ocjenjuju da je razlog zbog koga ne bi prijavili korupciju nedostatak povjerenja da bi nadležni organi postupili po prijavi.
Bonus video:
