Zaposleni u službi Hitne pomoći iz Podgorice nisu pružili ljekarsku pomoć sada pokojnoj Huriši Emini čime su povrijedili pravo pacijenta na zdravstvenu zaštitu.
Radnici hitne trebalo bi da uče o kodeksu medicinske etike, pravilima obavljanja profesije i dužnostima ljekara prema pacijentima, posebno umirućim.
To se, pored ostalog, navodi u mišljenju koje je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda uputio Zavodu za hitnu medicinsku pomoć (ZHM) nakon što se toj kancelariji krajem prošle godine obratio Nedžad Emini, sa pritužbom na rad ljekara i drugog osoblja hitne koji su, kako tvrdi, “zbog neprijatnog mirisa” odbili da pruže njegu i daju terapiju njegovoj sada pokojnoj ženi Huriši.
Porodica Emini živi u naselju Konik, u Podgorici.
Pokojna Huriša, kako su ispričali, bolovala je od kancera i trpjela bolove, zbog čega je porodica često pozivala hitnu pomoć, kako bi joj dali neophodnu terapiju.
Jedan takav poziv, porodica je uputila i 18. oktobra prošle godine.
Radnici Hitne su, kako tvrde i kako se to vidi i na snimku koji su dostavili i nadležnim institucijama, tada odbili da uđu u prostorije gdje je boravila sada pokojna Huriša.
Obrazloženje radnika hitne bilo je da zbog neprijatnog mirisa ne mogu da obave svoj posao.
Huriša Emini preminula je sjutradan.
Porodica je i tada pozvala Hitnu, ali su medicinski radnici, i to se vidi na snimku, njenu smrt konstatovali izdaleka – sa vrata prostorije u kojoj je ležala pokojnica.
Povodom spornog događaja, zbog nesavjesno pružanje i neukazivanje ljekarske pomoći protiv medicinskih radnika službe hitne pomoći podnijeta je krivična prijava. Nedžad Emini obratio se i Ombudsmanu.
Iz ZHM, na zahtjev Zaštitnika, kazali su da su po saznanju o događajima uzeli izjave od zaposlenih koji su učestvovali u kućnim posjetama, te da je nakon toga zasjedala i Komisija za kontrolu kvaliteta. Komisija je, piše u mišljenju koje potpisuje Zaštitnik Siniša Bjeković, zaključila da u radnjama doktorice XX, koja je sa kolegama toga dana bila u kućnoj posjeti, postoje propusti u radu – da ona nije obavila pregled i ordinirala terapiju na način na koji je bila u obavezi.
Navodi se i da protiv te doktorice nije bilo moguće pokrenuti disciplinski postupak i utvrditi njenu odgovornost, jer od 5. novembra 2019. nije zaposlena u ZHM.
Doktorica XX je, međutim, i dalje zaposlena u zdravstvenom sistemu Crne Gore pa su, kako se dodaje, o svemu obaviještena Ljekarska komora i Ministarstvo zdravlja.
Iz ZHM, kako piše u mišljenju zaštitnika, kazali su da će o pokretanju disciplinskih postupaka i eventualnoj odgovornosti drugih radnika hitne koji su učestvovali u spornim događajima, “odlučiti u zakonskom roku”.
Zaštitnik je u mišljenju ukazao da “ljekarska pomoć mora biti pružena svima jednako”, da je “svaki ljekar dužan da uvijek i na svakom mjestu pruži medicinsku pomoć”, a kod “neizlječivog pacijenta preduzima sve mjere liječenja koje će pacijentu ublažiti bolove i psihičku patnju”.
“Pacijentu u terminalnom stadijumu bolesti ljekar treba da olakša tjelesne i duševne patnje i obezbijedi uslove umiranja dostojne čovjeka. Neprikosnoveno je pravo umirućeg pacijenta na pomoć, njegu i ljudski odnos, što najprije pretpostavlja ublažavanje patnji i bola, duševnu pomoć, uz poštovanje bolesnikovih uvjerenja i želja. Nepružanje ljekarske pomoći u situaciji izrazito teškog zdravstvenog stanja Y.Y., uskraćujući joj ublažavanje bolova i patnje, predstavlja akt nesavjesnog, neetičkog i nedozvoljenog postupanja ljekara”, piše u zaključku Zaštitnika.
U mišljenju navode da se “pitanje utvrđivanja odgovornosti i posljedica za propuste u radu medicinskih radnika ne smije minimalizovati”.
“Već mu se mora posvetiti posebna pažnja, adekvatna, brza i djelotvorna reakcija. Takvo postupanje mora da ima za cilj utvrđivanje odgovornosti u konkretnom slučaju, ali i prevenciju neetičkog, neprofesionalnog i nesavjesnog postupanja medicinskih radnika”, piše u zaključcima.
Zavod mora da utvrdi odgovornost
U preporukama, ombudsman Zavodu ukazuje da bi trebalo da nastave “sa preduzimanjem mjera i radnji na utvrđivanju odgovornosti medicinskih radnika čije se postupanje može dovesti u vezu sa nesavjesnim i neetičkim radom u pružanju, odnosno odbijanju pružanja medicinske pomoći pokojnoj Y.Y.”.
Preporučuju i da Zavod “sprovede program edukacija i obuka za medicinske radnike hitne medicinske pomoći o kodeksu medicinske etike, pravilima obavljanja profesije i dužnostima ljekara prema pacijentima, posebno umirućim pacijentima”, te da “preduzme sve mjere i radnje na podizanju svijesti medicinskih radnika o važnosti poštovanja kodeksa medicinske etike”.
“I da za slučaj budućih analognih situacija uskraćivanja ljekarske pomoći preduzme mjere na utvrđivanju odgovornosti i efikasnom sankcionisanju”, piše u preporukama Bjekovića.
Bonus video:
