Lozova rakija, nikšićko pivo, pršut i riba, samo su dio crnogorskih proizvoda u kojima kineski radnici uživaju od kada grade auto-put Bar - Boljari.
Iako su izolovani u radničkim kampovima prilično udaljenim od većih crnogorskih gradova i naporno rade u tri smjene, kineski radnici nađu vrijeme i za provod.
Kineska kompanija za izgradnju puteva i mostova (CRBC) počela je izgradnju prve dionice Smokovac-Uvač-Mateševo u maju 2015. godine i od tada su svakodnevno u velikom broju vidljivi u Glavnom gradu, ali i u drugim crnogorskim opštinama.
Crnogorski radnici, ali i mještani koji stalno ili privremeno žive na trasi autoputa, tvrde da su Kinezi ljubazni, mirni i uvijek spremni da pomognu.
U prilog tome govori činjenica da su asfaltirali i nasuli oko stotinjak sporednih puteva do sela i domova mještana, ali i pomogli rekonstrukciju osnovne škole u Lijevoj Rijeci.
Lokalni ugostitelji i mještani kažu i da nakon završene smjene vole da pojedu i popiju.
Objašnjavaju da ti gosti vole sva domaća alkoholna pića, a najviše domaću lozu i šljivu.
Najčešće jedu ribu - jer se najbrže priprema.
Tvrde da od domaćih proizvoda vole pršut, ali da „ne bježe“ ni od kačamaka i domaćih sireva.
Wang Bei je asistent projekt menadžera na Sekciji 3, gdje su prije dva dana probili tunele Mrki krš i Mala trava.
Taj veseli, puniji Kinez, sa dobrim smilom za humor, u Crnoj Gori boravi od početka izgradnje autoputa - tri godine.
Iako boravi u kampu blizu Veruše, u rejonu gdje je zbog karakteristika zemljišta i vremenskih uslova najteže raditi, nije mu, tvrdi, teško da nakon posla „zapuca“ do Podgorice ili Budve.
Na pitanje šta najviše voli u Crnoj Gori, kao iz topa je odgovorio - Budva.
Kaže da sa crnogorskim prijateljima često posjećuje „metropolu turizma“, gdje se kupa i provodi u noćnim klubovima i hotelima.
“Sve je drugačije nego u Kini. Ljudi su mnogo otvoreniji i prisniji, nijesu stidljivi kao naši u Kini. I Crnogorci znaju da se ludo provedu, što mi baš odgovora“, kazao je Wang Bei.
Dodao je da voli crnogorska alkoholna pića, pogotovo nikšićko pivo, ali i da često zna da „potegne“ i rakiju.
„Crnogorska rakija nije za 'gam bei' (na iskap)“, kazao je, pojasnivši da se kineske rakije obično tako piju.
Govori da Crna Gora ima prelijepe žene i djevojke, ali se smije i dodaje da je “nažalost, lojalan svojoj ženi”.
Kada je riječ o lokalnom stanovništvu, kaže da su svi dobri i korektni i da odlično sarađuju.
„Uvijek smo tu da pomognemo i da izađemo u susret mještanima“, kazao je.
Tvrdi da od lokalaca nerijetko kupuju i meso, kako bi se hranili u kampu, ali da začinsko bilje i povrće uvoze iz Kine ili gaje na njivama u Crnoj Gori.
Međutim, veliki dio kineskih i crnogorskih radnika tvrdi da mještani znaju da zloupotrebljavaju njihovu predusretljivost, kao i da im se nerijetko žale da im je država malo isplatila za imanja, pa im to dođe kao alibi da od Kineza zahtijevaju usluge.
Najbliži restoran u blizini kineskog kampa na Veruši, gdje trenutno živi i radi Wang Bei je “Ribnjak” - otvoren prije početka radova na autoputu.
Vlasnici restorana tvrde da vole kada im dolaze kineski radnici, jer su fini ljudi i gosti.
“Ali, prilično imaju posla na autoputu, pa dolaze rijetko”.
Kaže da su u kafani češće crnogorski radnici.
Wang Bei tvrdi da im je glavna destinacija za šoping podgorički Delta siti, gdje se njegovi sunarodnici, tvrdi, u najvećem broju mogu vidjeti nedjeljom - kada je većini radnika CRBC-a slobodan dan.
“Tu najčešće trgujem poklone za svoje u Kini“, kazao je.
U Pekingu - rodnom gradu, čekaju ga ženu i kćerka i tvrdi da najveći dio novca koji zaradi, šalje njima.
Objašnjava da je glavni grad Kine prilično skup.
Iako je, tvrdi, jako težak život u rodom gradu, nikada ne bi ostavio prijatelje i porodicu koje je stekao tamo i preselio se na drugo mjesto.
Rekao je da je prije Crne Gore gradio u Južnoj Africi i Sjedinjenim Američkim Državama, da je radio na mostovima i podzemnim putevima.
“Ali crna Gora je za mene potpuno novo i korisno iskustvo”.
Uspjeli da bezbjedno probiju „Malu travu“
Wang Bei tvrdi da su veoma naporno radili na probijanju tunela „Mala trava“, jer su poslove otežavali rastresitost zemljišta i nepovoljni vremenski uslovi – kiša i snijeg.
„Imali smo dosta sreće pa smo uspjeli da probijemo tunel bez urušavanja, ali bili smo prilično oprezni što je znatno usporilo radove. Sada slijede dugi radovi na obezbjeđivanju, betoniranju i nivelisanju tunela“, kazao je.
Tvrdi da im, kao podizvođači, na tunelima pomažu podgorička Cijevna komerc i srbijasnka kompanija Putevi Užice.
Do sada je završen proboj šest od ukupno 16 tunela na dionici Smokovac – Uvač – Mateševo. Tunel Mrki krš probijen je za deset mjeseci, a dužina obje cijevi ovog tunela je oko 1,4 kilometra. Izgradnja tunela “Mala trava”, čije su cijevi dužine 1,8 i 1,9 kilometara, počela je oktobra 2016. godine. Mala trava je, ujedno, do sada najduži probijeni tunel na autoputu i jedan od najizazovnijih u građevinskom smislu.
Jelena tri sata putuje kako bi radila na autoputu
Građevinska inženjerka Jelena Šljukić jedna je od mnogih mladih iz te struke, koja je zaposlena na izgradnju autoputa.
Šljukićeva radi u kompaniji Cijevna komerc i svakog dana putuje iz Podgorice po sat i po do “Male trave” i nazad.
Međutim, tvrdi da joj put ne pada teško i da se raduje poslu.
„Ovo je veoma korisno iskustvo za mene. Radim sa kineskim inženjerima koji imaju veliko iskustvo u svijetu na velikim građevinskim objektima. Ko zna kada će mi se ponovo pružiti slična prilika“, kazala je.
Novinaru, śedi, raśeo se
Pored radne discipline, crnogorski građani fascinirani su kako Kinezi brzo „kopčaju“ naš jezik i izraze, ali i koliko vole druženje sa našim ljudima.
Novinar „Vijesti“ se uvjerio da to nijesu samo jednostavne komunikacijske riječi, poput „dobro“, „hvala“, „ajde“, „idemo“...
Wang Bei je gostima ponudio da sjednu riječima: „Śedi, raśeo se.“
Naravno, to je izazvalo opšti smijeh među gostima.
Takođe, u razgovoru sa prijateljima iz Crne Gore, često koriste izraze „šišnjaru“, „klošaru“, „fukaro“...
Bonus video:
