Nikšićanka Zorica Đurković, samohrana majka četrnaestogodišnjeg dječaka ometenog u psiho-fizičkom razvoju sa pridruženom dijagnozom epilepsije, tvrdi da su zaposleni u Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom Nikšić, prema dječaku koristili nedozvoljene metode i da su mu u momentima nervoze i odbijanja poslušnosti, ruke vezivali samolepljivom trakom, a zatim dječaka zamotavali u tepih.
Direktorica Dnevnog centra Radojka Koprivica kazala je, međutim, da zaposleni u ustanovi sa djecom rade shodno važećim procedurama i usvojenim metodama rada.
“Zaposleni su mi kazali da je to njihova metoda koju su učili prije tri godine, da se veže selotejp, stavlja neka debela jakna na njega kada je previše nervozan, da bi on pokušavao da se iščupa iz toga, da mu padne koncentracija i smiri se. Mislim da te metode ne postoje. Rekla sam im da oni uspijevaju za tri sata, koliko boravi u Dnevnom centru, da ga svežu, a meni za ovoliko godina nikada to nije palo na pamet da uradim. Vodim dijete da ga liječim, a ne da ga vežem. Posljednjih mjesec dana vodim ga kod psihijatra, ne znajući šta se dešava, ali kada sam saznala za te metode, sada mi je jasno njegovo ponašanje. Otkad ne ide u Dnevni centar, potpuno se normalno ponaša“, tvrdi Đurković.
Njen sin je korisnik Dnevnog centra od 2011. godine, a u njega je prestala da ga vodi 17. februara. Tvrdi da je od direktorice Dnevnog centra Radojke Koprivice tražila da pogleda snimak sa video nadzora od 6. februara, kada je njen sin navodno bio vezan i zamotan u tepih, kako bi vidjela šta je prethodilo agresivnom ponašanju njenog djeteta, kao i na koji način su ga smirili.
Tvrdi da je direktorica prvo obećala da će joj dozvoliti da odgleda snimak, zatim joj je rekla da mora podnijeti zahtjev koji će oni predati Agenciji, da bi joj na kraju odgovorila da kamere toga dana nijesu radile.
“Kamere su sto odsto radile. Šta je urađeno sa tim kamerama, za taj dan ili za sve te dane, da li su izbrisane, ne znam. Kao roditelj imam pravo da vidim kamere, snimak prije vezanja, kada ga vežu, i poslije kada ga puste. Rekli su mi da se on potpuno normalno ponaša, kada ga odvežu, a na moje pitanje je li uvijek tako, odgovoreno mi je ‘uvijek’, što znači da su ga dosta puta vezali. Vidjela sam da ne žele da mi izađu u susret, pa sam u otišla u policiju“.
Policija je spise predmeta dostavila tužiocu koji je ocijenio da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka po službenoj dužnosti, već da ona, ukoliko nije zadovoljna odlukom ima pravo da podnese krivičnu prijavu.
„Priznali su da su ga vezali selotejpom, ali ne priznaju da su ga motali u tepih. Ako takva metoda postoji zar nijesu trebali da mene o tome obavjeste, da traže moju saglasnost. Na ovome neću stati već ću podnijeti privatnu tužbu protiv organa koji je na čelu Dnevnog centra, a javnost za ovo treba da zna“, kazala je Đurković.
Direktorica Dnevnog centra Koprivica kazala je da zaposleni “nijednog dana nijesu radili mimo usvojenih procedura”
“Niti je njegovo ponašanje bilo nešto neuobičajeno, nego je to za njegove smetnje sasvim karakteristično. Mi nismo u obavezi da javnosti pojašnjavamo metode, jer i da nije tako delikatno, ne znam koliko bi društvena zajednica razumjela. Onaj ko je kompetentan, a to je nadležna inspekcija, je utvrdio da smo radili shodno važećim procedurama“, kazala je Koprivica.
Kako je objasnila, zbog određenih radova u Dnevnom centru, kamere mjesec dana nijesu radile.
“Mi od naših korisnika ne odustajemo. Nama je dječak u središtu interesovanja, i ne samo ono nego svih 30 ovdje i 14 na Duklu. Sa Centrom za socijalno gledamo da li dijete može da se vrati. Bivalo je i ranijih korisnika koji malo burnije reaguju, pa se shodno stručnim nalazima vrate opet da koriste naše korisničko pravo“, kazala je Koprivica.
Pavićević: Primijenjena je ta metoda, potreban stručni nadzor
Reagujući po zahtjevu majke dječaka, inspektor socijalne i dječije zaštite Miloš Pavićević izvršio je inspekcijski nadzor i uvidom u knjigu aktivnosti konstatovao da je on od četvrtog do 17. februara ispoljavao agresivno i autoagresivno ponašanje i da je 4. i 6. februara, nakon primijenjenih metoda obuzdavanja “primijenjena metoda obmotavanja ruku ljepljivom trakom preko odjeće u trajanju od četiri minuta“.
“S obzirom na to da inspektor nema ovlašćenje da vrši nadzor nad kvalitetom stručnog rada, odnosno, da ocjenjuje da li su ispunjeni uslovi u odnosu na primjenu propisanih stručnih procedura i u odnosu na korišćenje stručnih znanja i vještina tokom prijema, procjene, planiranja, pregleda efekata realizovanih aktivnosti i završetka rada sa korisnikom, na osnovu uvida u dokumentaciju i uvida u proces pružanja i efekata usluga, obavještavam Vas, da sam vezano za navode iz inicijative, Ministarstvu rada i socijalnog staranja podnio zahtjev za vršenje nadzora nad stručnim radom JU Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom Nikšić“, piše u zaključku Pavićevića.
“Ako je moje dijete bilo takvo, zašto nijesu sazvali roditeljski sastanak ili mene obavijestili. Nedelju dana prije nego što se ovo desilo od Dnevnog centra smo dobili individualni plan rada sa korisnikom gdje stoji da je on dobar, veseo dječak, da bi posle nedelju dana priča bila potpuno drugačija. To smo dobijali i prethodnih godina i taj papir uvijek ostaje kod nas, a sada su tražili da se vrati vjerovatno da bi ga uništili, da se ne bi vidjelo ovo što su napisali, da je moj sin veseo, dobar, da voli muziku“, kazala je Đurković.
U tom planu rada piše da je riječ o veselom dječaku, koji voli muziku i igru, voli da boravi u Centru, poznaje pravila i redosljed aktivnosti pri dolasku i odlasku iz Centra, ali ih nekada manje poštuje, da pokazuje interesovanje za njemu bliske osobe i inicira kontakt, da češče za društvo bira odrasle, da je srećan kada uspješno izvrši neki zadatak i kada ga za to pohvale, da prema drugarima sa kojima voli da se druži pokazuje zaštitnički stav, kao i da povremeno ispoljava agresivno ponašanja prema vršnjacima i vaspitačima.
Bonus video:
