Usmeno saslušanje novinara Radio televizije Crne Gore (RTCG) Nevenke Bošković Ćirović i Zorana Lekovića zakazano je za 20. mart.
RTCG je pokrenuo disciplinski postupak protiv dvoje novinara po inicijativi autorke dokumentarnog filma “Svjedok Božje ljubavi” Tanje Šuković, koja je tvrdila da su je Ćirovićeva i Leković navodno ponižavali i vrijeđali na svojim Fejsbuk profilima.
Pooštrene mjere zbog opasnosti od koronavirusa za sada nijesu odgodile zakazano saslušanje.
Ćirovićeva i Leković su nekoliko dana kasnije podnijeli inicjativu za disciplinski postupak protiv Šukovićeve zbog kršenja programskih principa i standarda - tačnost, objektivnost, kredibilitet, provjeravanje činjenica... Generalni direktor Božidar Šundić se još nije odredio u vezi sa inicijativom protiv Šukovićeve.
U odbranu dvoje novinara stala je Međunarodna i Evropska federacija novinara, kojima je Šundić ranije odgovorio da su “svoj sud donijeli na osnovu tendencioznih poluinformacija i ocjena kolega koji učestvuju u hajci”.
Branilac Ćirovićeve i Lekovića u disciplinskom postupku, advokat Velibor Marković optužio je Šundića i RTCG da krše Ustav i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, gazeći pravo na slobodu govora i mišljenja dvoje novinara.
Marković za “Vijesti”ocjenjuje i da je Šundić Međunarodnu federaciju novinara, koja je stala u zaštitu prava novinara na kritičku riječ, gotovo označio kao neprofesionalnu i neodgovornu.
Pojašnjava da je pravna služba RTCG bila dužna da konsultuje Ustav kao najviši pravni akt države i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima koja je sastavni dio domaćeg zakonodavstva i nad njim, zapravo, ima pravni primat.
“Ostvarivanje sloboda iz člana 9 Ustava i člana 10 Konvencije može podlijegati samo ograničenjima koja bi propisao Zakon. Kolektivni ugovor RTCG nije taj koji smije da propisuje ograničenja. Ovi disciplinski postupci su nezakoniti, neustavni i protivni Evropskoj konvenciji, a RTCG ostaje da, u najskorijem roku, inicira, kako bi izbjegla dalju bruku, brisanje ove odredbe iz Kolektivnog ugovora kao teže povrede radne obaveze. Budući da sloboda javne riječi može biti ograničena samo zakonom, a ne i Kolektivnim ugovorom, navodnoj inicijatorki pokretanja postupka ostaje da pravnu satisfakciju pokuša naći iskjučivo preko suda pokretanjem postupka radi povrede prava ličnosti, ukoliko tu povredu uspije da dokaže”, poručio je Marković.
Ćirovićeva je nakon objavljivanja dokumentarca, na Fejsbuku, između ostalog, napisala da film o mitropolitu nema ništa sa časnim ljudima koji su u RTCG-u većina i da će “taj uradak autori jednom morati da objasne”. Ona je navela i da su oni koji su stali iza “ovog srama i neodgovornosti saučesnici srama i stida i najnižeg pada novinarske profesije...”
Leković je na svom Fejsbuk profilu napisao da je “ovo nedjelo koje je sinoć emitovano sa frekvencija RTCG svojevrsno zastiđe i profesionalna sramota, koja je nanijela nenadoknadivu štetu Javnom servisu...”
Marković navodi i to da Fejsbuk objave Ćirovićeve i Lekovića, i pravno i suštinski predstavljaju njihovo pravo na slobodu javnog mišljenja, da su izrečene bez ikakve namjere da bilo koga lično uvrijede.
Objave, naglašava Marković, nijednom riječju ne zadiru u lični i privatni život potpisnika filma „Svjedok Božje ljubavi“ već su jasan, pofesionalni stav prema tom autorskom djelu: “I ne samo to, već su novinari Ćirovićeva i Leković upravo svojom profesionalnom kritkom stali u zaštitu TV kuće u kojoj rade u namjeri da je podstaknu na kvalitetniji rad, u interesu svih građana, što je njihovo profesionalno pravo i obaveza, a ne kao što kao direktor tvrdi, da se vrijeđa ugled kuće”.
Šundić bi, poručuje branilac dvoje novinara, trebalo da shvati da se ugled RTCG vrijeđa upravo emitovanjem emisija koje su suprotne aktu Profesionalni standardi i programski principi RTCG.
Marković objašnjava da o ovom pitanju već postoji pravna praksa pa će, ukoliko RTCG istraje sa kršenjem ustavnih i konvencijskih odredbi garantovanja prava na slobodu izražavanja i na izgovorenu riječ, dostaviti odluku jedne javne ustanove koja je, ističe, od mnogo većeg značaja po društvo nego što je to RTCG i koja je, suočena s argumentacijom, sama obustavila postupak.
Dokumentarni film “Svjedok Božje ljubavi”, emitovan 18. februara na TVCG, sadrži uglavnom arhivski materijal i dominantno se bavi kontroverznim izjavama mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija u posljednje tri decenije.
Pojedine opozicione partije i dio javnosti kritikovali su javni servis zbog toga, ističući da su prekršeni profesionalni standardi uz širenje mržnje i netrpeljivosti, a zatražene su i ostavke rukovodstva...
Prejudiciraju ishod kroz raspravu sa Međunarodnom i Evropskom federacijom novinara
U odbranu dvoje novinara stala je Međunarodna i Evropska federacija novinara, kojima je Šundić ranije odgovorio da su “svoj sud donijeli na osnovu tendencioznih poluinformacija i ocjena kolega koji učestvuju u hajci”.
Ovo dvoje novinara su se, nakon reagovanja Šundića na IFJ, obratili Savjetu RTCG sa zahtjevom da ih zaštiti od netačnih i teških kvalifikacija na njihov račun.
Kako su nam kratko kazali, niko iz Savjeta im nije odgovorio. Kažu i da ne očekuju zaštitu od Savjeta, jer da su “uopšte spremni na zaštitu zaposlenih i novinara, sami bi Šundića pozvali na odgovornost jer je neodgovornim postupkom RTCG uveo u nedopustivu polemiku sa Međunarodnom federacijom novinara i time otežao ionako tešku poziciju i RTCG i države kada je sloboda medija u pitanju”.
Advokat Marković kaže da je najbolji pokazatelj jednoumlja koje je zavladalo u našem društvu upravo to što se Šundić osmjelio da Međunarodnu federaciju novinara proglasi “neodgovornom, lakomislenom i neprofesionalnom zato što se stavila u profesionalnu zaštitu novinara Ćirović i Leković”.
Takvim ponašanjem, kaže Marković, prejudicira se ishod disciplinskog postupka.
Bonus video: