Italija je već danima u karantinu - novi koronavirus (COVID - 19) odnio je preko 3.400 života, zarazio više od 41.000 stanovnika, a građani ne izlaze iz kuće.
Virus je najviše paralisao sjever Italije, gdje su potvrđeni prvi slučajevi obolijevanja, ali je život stao i u drugim gradovima, gdje većina stanovnika praktikuje kućnu izolaciju. Internetom kruže snimci Italijana, koji izlaze na balkone i pjevaju, ulice su puste, a rade samo apoteke i prodavnice.
Kakav je život u doba korone, te kako izgleda svakodnevica u italijanskim gradovima, za "Vijesti" pričaju dvije Crnogorke, nastanjene u Rimu i Bolonji.
Panike u Rimu nema, ali vlada neizvjesnost i zabrinutost
Dr Radenka Krsmanović Vifen sa mužem i dva sina, od pet i tri godine, u Rimu živi skoro dvije godine. U Italiju su došli zbog njenog posla, jer radi u istraživačkom centru ENEA Casaccia na njenom projektu za koji je dobila MSCA Individualnu stipendiju od Evropske komisije.
Ona i njena porodica našli su se u glavnom gradu Italije usred izbijanja epidemije, a dane provode u kućnoj izolaciji.
“Situacija je problematična, naročito na sjeveru gdje je zasada većina zaraženih osoba. Ono što brine je da se broj oboljelih povećava u čitavoj Italiji, skoro da se duplira na svaka tri dana, i postoji bojazan da će situacija biti kritična u čitavoj zemlji. Zbog toga je svakodnevni život u Rimu mnogo drugačiji od uobičajenog. Svi sada slušaju preporuke za smanjenje širenja zaraze, i dobrovoljno ostaju kod kuće. Samo su otvorene prehrambene prodavnice i apoteke, i zabranjena su sva okupljanja. Zabranjena su sva putovanja osim za odlazak na posao i za hitne slučajeve. Svi sjede kod kuće i prate dešavanja dan po dan, ništa drugo”, priča Krsmanović Vifen.
Objasnila je da ona i njena porodica nisu u karantinu, ali kao svi ostali građani ostaju kod kuće.
“Moj institut je zatvoren pa radim od kuće. Škole, vrtići, restorani, pozorišta, šoping centri, teretane, igraonice, sve je zatvoreno, a javni prevoz ne radi nakon 21.00 sat. Ne posjećujemo prijatelje, i praktično ne izlazimo iz kuće, osim do prodavnice jednom ili dva puta nedeljno. Veoma je čudna atmosfera, na TV-u smo mogli da vidimo da je centar pust i bez turista. Ovo je naravno sada dobar znak da svi građani poštuju postavljena pravila koja će pomoći da se epidemija suzbije. Mislim da svako u Italiji sada shvata COVID-19 kao vrlo ozbiljan zdravstveni problem koji je potpuno promijenio naš dosadašnji život”, poručuje Krsmanović Vifen.
Ipak, kaže da panike među stanovništvom nema, ali da postoje neizvjesnost i zabrinutost, jer niko ne zna koliko će trajati ova situacija ali svi rade da pomognu da se širenje virusa zaustavi.
“Lako predvidljivi problem je nedostatak kreveta i specijalne opereme za pacijente koji zahtijevaju intenzivnu njegu, a koji predstavljaju oko 10 odsto svih slučajeva. Svakako, naše iskustvo u Rimu je mnogo drugačije nego na sjeveru gdje je žarište epidemije. Psihički je teško svima, jer ne znamo kada će se stvari vratiti na staro. Možda će trebati par mjeseci”.
Krsmanović Vifen kaže da se prodavnice redovno snabdijevaju i da ne fali osnovnih namirnica. Objašnjava da je do prije desetak dana bilo nestašice dezinfekcionih sredstava, ali to više nije slučaj.
“Svi prodavci nose maske za lice i rukavice, dosta kupaca radi isto. U prodavnicu se ulazi po pozivu, jedan po jedan, tako da se ne stvaraju gužve, i svi moraju da poštuju pravilo da budu udaljeni minimum jedan metar jedan od drugog”.
U Bolonji svojevrsni policijski čas
Andrea Martinović iz Bara koja živi i radi u Bolonji je u karantinu nakon što je saznala da u bolnici gdje radi njen momak ima zaraženih kolega.
“Odlučili smo i da se ne viđamo do daljeg jer on ima konstantno kontakt sa pacijentima. Prošle nedjelje je situacija bila koliko-toliko normalna, svi smo bili pozvani da manje izlazimo i bilo je manje ljudi na ulici, ali su na TV govorili da svakog dana raste broj zaraženih”, priča Martinovićeva.
Ona kaže da je prvo zatvorena Lombardija, a nakon nekoliko dana i čitava Italija.
“Ne smije da se izlazi iz kuće, osim na posao. Ako se ide na posao, treba imati sertifikat gdje ideš i zašto ideš tamo, a po jedan član porodice može do apoteke i u prodavnicu. Posle 18 časova je zatvoreno...”, pojašanjava ona.
Martinovićeva kaže da na ulici nema ljudi i da je u apoteci jedva našla gel za dezinfekciju, kupila tri male flašice, a rečeno joj je da su za dan prodali 400 komada.
Ona objašnjava da je policija na ulicama, kontrolišu situaciju i da postoje autosertifikati koje moraš da ispuniš i navedeš gdje ideš, kada i zašto.
“Ako autosertifikat nemaš kod sebe, policija ti ga da ga ispuniš. Ako nemaš ‘dobro opravdanje’, pišu kaznu. Recimo, ako ideš na posao mogu da zovnu poslodavca da provjere, a ako si bolestan i odeš u apoteku, zovnu tvog izabranog doktora. U kolima je zabranjeno da bude više od dvoje ljudi. Redova pred prodavnicama sada nema, ali bilo je u trenutku kada su objavili nova zatvaranja. Puštaju po nekoliko ljudi odjednom”, priča Martinovićeva.
Ova Baranka kaže da se nakon izbijanja epidemije veliki broj ljudi panično ponašao, hrlili su u supermarkete i pobjegli iz Milana na jug, pa se vjeruje da su tako raširili virus.
Sa druge strane, tvrdi, dio stanovnika ponašao se kao da se ništa ne dešava.
Bonus video:
