Dvadesetpetogodišnja Danilovgrađanka kaže da ne zna kako da se preveze do posla u Podgorici.
Njenu sudbinu, međutim, djele svi građani Crne Gore koji nemaju automobile, a rade dalje od mjesta u kojem žive.
Autobusi i kombiji koji su svakih pola sata sa stanice u Danilovgradu kretali ka Podgorici danima su parkirani.
Isto je i u ostalim opštinama, od kada je na snagu stupila mjera privremenog ukidanja gradskog i međugradskog prevoza.
Iako korisna za suzbijanje širenja zaraze Covid-19, ta naredba donijela je nevolje onima koji moraju ići na posao.
Dodatni problem stvara im i zabrana prevoženja više od dvije osobe u jednom automobilu.
Više onih koji moraju raditi, a čije radno mjesto je kilometrima udaljeno od kuće, u razgovoru za Vijesti pričali su kako se ovih dana snalaze.
Danilovgrađanka zaposlena u našoj najvećoj zdravstvenoj ustanovi - Kliničkom centru CG u Podgorici, kazala je da je do posla voze članovi porodice, ali i da dolaze za nju.
Objašnjava da ih time nevoljno izlaže riziku.
“KC je za svoje zaposlene organizovao prevoz. Autobus kreće iz Nikšića i dovozi radnike, ipak, meni je kružni tok u Danilovgradu podjednako udaljen koliko i KC, pa nije logično da to radim. Zbog toga, ja i još dosta kolega idemo automobilom. Problem je što sada, sve i da hoćemo, ne možemo ići po četvoro, već, recimo, moj otac može odvesti samo mene. Naravno, veći problem od toga je što i porodicu izlažemo riziku”, kazala je ona.
Nikšićanin Vuk Mišković objasnio je da njihova firma ima jednog radnika raspoređenog na radnom mjestu u Danilovgradu i da ga svakodnevno odvoze na posao i dolaze za njega.
“Kolege koje putuju na posao u Podgoricu, koriste službeni automobil”, rekao je on.
Kombijem je do prije par dana putovao i Ivan, zaposlen u Podgorici.
Za Vijesti je kazao da koristi automobil, od kada je stupila na snagu mjera privremenog ukidanja međugradskog prevoza.
“Troškovi su veći, ali najbitnije je da svi poštujemo pravila kako bismo što prije izašli iz ovoga. Bez discipline i poštovanja propisa možemo izgubiti ono najvažnije - zdravlje. Mislim da bi broj zaraženih bio mnogo veći da smo ostali da se guramo u kombijima i autobusima, ovako makar imamo šansu da prođemo bez masovnog obolijevanja, ostalo će se nadoknaditi”, rekao je on.
Odgovarajući na pitanje kako se snalazi da svakog dana bude na poslu u Danilovgradu, Podgoričanin koji dolazi na posao iz suprotnog smjera samo je kazao - teško.
Gradski prevoz koristila je i Iva Turović Kruščić, koja sada iz Maslina dolazi pješke do centra Podgorice.
“Najbolje bi bilo da koristimo bicikla”, kazala je ona.
Ipak, sagovornici “Vijesti” saglasni su da je najvažnije da oni koji ne moraju - ne izlaze iz kuće i da će tako najprije proći stanje u kojem smo sada.
Čišćenje ruku, pa plaćanje računa...
Nekoliko ljudi čekalo je juče ispred jedne banke red u pravilnim razmacima od po dva metra, ljudi sa maskama i rukavicama izlaze iz prodavnica, inventar sklonjen sa terasa kafića, par osoba pred apotekom i odmor medicinskog osoblja ispred Doma zdravlja.
U poslovnici Elektroprivrede oni koji plaćaju račun prolaze dezinfekciju - službenik obezbjeđenja rastvorom isprska ruke platiše i onda može ka pultu.
Na svim objektima istaknuta su upozorenja o poštovanju socijalne distance i broja ljudi koji mogu biti u prodavnici. Prodavačice uglavnom sa maskom i rukavicama.
Dječja igrališta su prazna, kao i park.
To je jučerašnja slika Danilovgrada u kojem su dva karantina za one koji u Crnu Goru doputuju iz inostranstva, a nemaju simptome koronavirusa.
Nema odmora za geronto domaćice
Reporterka Vijesti juče je u skoro pustom Danilovgradu srela geronto domaćice za koje takođe nema odmora.
Njih četiri - Maja Vujičić, Dragana Brajović, Ivana Savović i Nataša Radulović obilaze više desetina domaćinstava u kojima žive stari ljudi.
Svakodnevno im donose osnovne životne namirnice, ljekove, umjesto njih plćaju račune...
“U dogovoru sa našim koordinatorom i po preporukama Caritasa i sada vodimo brigu o njima, jer su naši stariji sugrađani najosjetljivija kategorija i nema potrebe da se, sve i da nije donijeta mjera izlaska, izlažu riziku. Radimo ono što i do sada, ali sa povećanim stepenom opreznosti i pažnje, uz strogo poštovanje instrukcija koordinatora i Caritasa”, rekla je Vujičićeva.
Ona je istakla da niko od starijih ljudi koji je u njihovom programu ne može ostati bez pomoći.
“Uglavnom traže ono najnužnije - da im donesemo namirnice, ljekove, platimo račune... Uz to, vodimo računa i o higijeni u njihovim kućama”, rekla je ona.
Da nabavim krevet i ostanem u kiosku
Čitateljka iz Herceg Novog rekla je da niko ne brine o “mučenicima” koji moraju da rade, a dnevno u jednom pravcu putuju više od 10 kolimetara do posla.
Ona je rekla da radi na trafici, da joj je propala mjesečna karta: “A 13 kilometara moram preći u jednom pravcu. Radim uobičajeno, svaki dan - za 220 eura... Noćas u 21h, stopom moram kući, a ujutru kiosk moram otvoriti u 6.30h. Da nabavim neki krevet i ostanem u kiosku”, napisala je ta Novljanka.
Bonus video:
