Volonterski rad nije dovoljno prisutan. On se aktivira ili bolje rečeno vidljiv je u posebnim okolnostima, kao što je situacija sa kojom se suočavamo ovih dana, kaže za “Vijesti” psiholog Miloš Bulatović, koji iza sebe ima godine volonterskog rada.
Crveni krst Crne Gore preko volontera pomaže starima, ali i ostalima koji su u izolaciji zbog koronavirusa, a prethodnih mjeseci u javnosti su bile vidljive uglavnom brojne ekološke organizacije koje su učestvovale u čišćenju otpada sa javnih površina.
“Mislim da je u životu svake osobe važno da jedan dio provede kao volonter. Osjećaj da možete pomoći nekome je jedno posebno i autentično iskustvo. Pomoći nekome ko je u nevolji je, za moj pojam, najviši čin plemenitosti i humanosti”, kaže Bulatović.
On navodi da je time počeo da se bavi paralelno sa poslom koji radi i kada je shvatio da će pomaganjem drugima zadovoljiti unutrašnju potrebu da bude koristan, ali i da paralelno može steći iskustvo.
“Uopšteno gledano, volonterski rad nije dovoljno prisutan. On se aktivira ili bolje rečeno vidljiv je u posebnim okolnostima, kao što su ova situacija sa kojom se mi suočavamo ovih dana. Takođe, čini mi se daje prisutan stav da volontiranje nije isplatiivo, jer se ne plaća, i zašto bi se onda neko trudio i trošio svoje vrijeme. Mladi, ali i odrasli, i dalje nedovoljno shvataju, ili pak ne žele da shvate, da volonterski rad svima donosi korist. Društvo u volonterima ima na raspolaganju ogroman resurs i potencijal, pojedinci stiču dragocjeno iskustvo i razvijaju se na svim poljima - uče praktične vještine, druže se, razmjenjuju iskustva, formiraju se u osobe koje su spremne da pomognu drugima”.
Bulatović kaže da je na početku dobrovoljnog rada iz okruženja dobijao duhovite dosjetke da će postati “diplomirani volonter”. “Čini se da nijesu dovoljno razumjeli volonterizam i njegovu pravu vrijednost”.
Na pitanje koliko je u ovom trenutku važan volonterizam, on je saglasan da je to više nego inače:
“Ovo su takva vremena gdje volonteri mogu dati nemjerljiv doprinos. Takođe je veoma vazno da oni budu usmjeravani i organizovani, i da njihove aktivnosti budu usklađenje sa ostalim aktivnostima kako bi se izbjegla preklapanja i trošenje nečijeg truda i vremena na nešto što je već učinjeno. Ljudska želja i potreba za pomaganjem treba da se doživi kao neprocjenjiva energija, koju treba veoma pažljivo koristiti i voditi računa da se ne doživi uzaludnost utrošene energije”.
Bulatović objašnjava da postoji volonterska knjižica predstavlja dokaz o tome da ste negdje obavljali taj posao.
“Važno je objasniti, da se i ovdje govori o radu, i da se taj rad podjednako tretira kao radno iskustvo. Mladima je ovo potrebno naglasiti, jer im ovo može biti od koristi kada budu aplicirali za neko radno mjesto. U Crnoj Gori postoje organizacije koje njeguju volonterizam i to je veoma ohrabrujuće. Ističem da je ovo prije svega rad, iako je na dobrovljnoj osnovi, i da ga na samom početku treba tako i doživljavati. Društvo, država, treba da ističe važnost toga i da ga na neki način izdvoji ili posebno cijeni. Samo tako bi se pojedinci, koji imaju želju za volontiranjem, pokrenuli i znali kako da se priključe organizacijama/inistitucijama koje njeguju i razvijaju taj aktivizam”.
Paziti kome se priključiti
“Kao što je važno da se mladi, ali i odrasli, podrže u zelji za volontiranjem, takođe je važno da mladi vode računa gdje će to činiti. Prema mom iskustvu, nije svejedno kojoj organizaciji ćete se priključiti. Uz sve uvažavanje, nedovoljan je broj organizacija i institucija koji adekvatno vode računa o volonterima i imaju iskustva u tome”, kaže Bulatović.
Bonus video:
