Kolege su me naučile jednu izreku: “Samo da smo zdravo“, i ne bih ja tu ništa dodala, kazala je britanska ambasadorka Alison Kemp povodom pandemije korona virusa, poručujući da se svi moramo pridržavati uputstava Instituta za javno zdravlje i osigurati da naša činjenja ne ugrožavaju druge.
“Teško je ne razmišljati o onima koji se nalaze na prvoj liniji odgovora na ovu krizu: o onima koji čuvaju našu kolektivnu bezbjednost, onima koji svakog dana dođu na posao u svoj Dom zdravlja i bolnicu, o onima koji osiguravaju da su nam ulice čiste ili police prepune hranom i drugim stvarima, poput lijekova. Ja aplaudiram svima njima”, kazala je ona.
U intervjuu “Vijestima” govori i o tome kako provodi slobodno vrijeme, koje aktivnosti u izolaciji preporučuje, koju knjigu čita i izložbu preporučuje, ali i zbog čega će koleginica Elvira morati da joj oprosti kada se poslije ove situacije vrati na posao.
Kako Vam se od uvođenja mjera u cilju sprečavanja daljeg širenja koronavirusa promijenio radni dan? Da li brinete više?
Još od 16. marta, Britanska ambasada je prešla na #OstaniDoma režim rada. S jedne strane, ovo mi nije neka velika promjena, jer je moja rezidencija na spratu ambasade, tako da za mene rad od kuće znači da i dalje svakodnevno samo siđem do kancelarije. U svakom drugom pogledu, ambasada je transformisana. Ne postoji više nešto poput posla “kao uobičajeno”.
Brinem više. Skoro svaki razgovor koji vodim, svaka odluka koju donesem je u vezi sa rukovođenjem rizikom; o dobrobiti mog osoblja i britanskih državljana u Crnoj Gori; o tome kako će izgledati cjelokupni oporavak i o tome kako ambasada sarađuje sa drugima kako bi podržala taj oporavak. Pretpostavljam da isto važi za svaki tim, svaku porodicu i svako preduzeće u Crnoj Gori.
Istovremeno, još sam ambicioznija po pitanju Crne Gore: kada se ponovo susretnemo, kakvu ćemo obavezu svi preuzeti da Crna Gora postane još bolje mjesto? Kako ćemo podržati i razviti, ne samo svoje i međusobno fizičko zdravlje, već i kolektivno ekonomsko i socijalno blagostanje? Kakav će uticaj virusa imati na osnovna prava i na individualne i kolektivne odgovornosti?
Kako sarađujete sa svojim timom? Koliko Vam u tome pomažu savremene tehonologije?
Još češće razgovaram sa svojim timom. Nedostaje mi mogućnost da samo odem do njihovih kancelarija, umjesto toga im se pojavim kao ime na njihovom ekranu koje ih poziva. Razmjenjujemo i recepte, a djeca zaposlenih (i jedan naočit papagaj) se često pridruže našim redovnim sastancima, raspitujemo se kod koleginice koja živi u Tuzima da li možemo nešto učiniti kako bismo joj pomogli, a čak smo imali i takmičenje ko će napraviti najbolji selfi među kolegama.
Srećom, imali smo veliku nadogradnju internog komunikacionog sistema pretprošle godine, tako da možemo koristiti različite online alate kako bismo osigurali da smo svi dobro povezani i možemo lako biti u kontaktu s partnerima u Vladi, u redovnom poslu i sa diplomatskom zajednicom.
Izreka kaže da vam je neko još draži kad vam nedostaje. Ne samo da mi nedostaje moj tim, već sad imam još veću zahvalnost prema cjelokupnom poslu koji obavljaju. Mada moram reći da sad kad sam zadužena za zalijevanje svih biljaka u ambasadi, vrt se mnogo manje zeleni (nek mi koleginica Elvira oprosti).
Ljubaznost je još vidljivija. Diplomatija se uvijek gradila na ljubaznosti, ali je ljubaznost ovdje posebno dirljiva: telefonski pozivi prijatelja i ka njima, toliko da čujemo kako su i kako su njihove porodice; sa pružaocima smještaja i zvaničnicima koji pomažu britanskim državljanima u Crnoj Gori; sa strpljivim i neumornim kolegama u Ministarstvu vanjskih poslova, Montenegro Airlinesu i na aerodromu Podgorica koji su pomogli britanskim i drugim stranim državljanima da se vrate svojim porodicama.
Ono što mi najviše nedostaje je direktna razmjena ideja. To zaista ne možete imati putem onlajn platformi. Ali, nalazimo nove načine saradnje. Bila sam jedna od skoro 50 učesnika na sastanku koji je organizovao potpredsjednik Vlade (Milutin) Simović, tokom predstavljanja Vladinog Akcionog plana kao odgovora na virus. Bio je to vrlo efikasan način vođenja sastanka i nadam se da ćemo tu efikasnost prenijeti i na sastanke uživo, kad se opet sretnemo.
Kako ste se organizovali? A kada završite sa poslom, kako provodite slobodno vrijeme?
Ovo je jedno neizvjesno vrijeme. Neki će dani biti manje produktivni od ostalih, a nekim danima će se činiti kao da ga je zaista previše. Stvaranje rutine - i na poslu i u kući - je najefikasniji način kontrolisanja neizvjesnosti koja nas okružuje. Iako niko od nas nije u mogućnosti da kontroliše događaje, rutina pruža okvir i meni i mom timu da odgovorimo na takve događaje. Neki elementi moje rutine su isti kao i prije ograničenja: ujutro uz kafu pregledam britansku i crnogorsku štampu, a onda i spisak obaveza koje pripremim veče prije toga.
Imamo tim koji se svakog jutra sastaje kako bismo razgovarali o prioritetima. Svjesna sam da svi žongliraju između brige o djeci, školovanju u kući i drugim životnim obavezama tokom ovog ograničenja, što čak i najobičnije, rutinske radne zadatke čini mnogo izazovnijim.
Ovih dana, posao ambasade je fokusiran na pomaganje britanskim državljanima, kao što je slučaj i sa crnogorskim ambasadama širom svijeta sa crnogorskim državljanima, a blisko sarađujemo sa crnogorskim ambasadama u Londonu i Parizu na ponovnom ujedinjenju crnogorskih i britanskih porodica od kad su počela ograničenja putovanja. Sve više, moj tim i ja razmišljamo o tome na koji način možemo da prilagodimo našu programsku podršku Crnoj Gori da još bolje odgovori na predstojeće izazove.
Nakon pauze za ručak pozovem svoju porodicu u Ujedinjenom Kraljevstvu i pokušavam pomoći svojim starijim roditeljima u kupovini namirnica putem interneta. Svjesna sam da je pauza u radu neophodna kako za mene, tako i za moj tim. Niko ne radi dobro ako sve vrijeme samo radi. Kada je dom ujedno i kancelarija, postoji opasnost da vas posao preuzme. I znam da je od vitalnog značaja da se svakog dana bavimo i fizičkim vježbama, da imamo slobodne dane svake sedmice i da prosto odmorimo.
Još češće razgovaram sa svojim timom. Nedostaje mi mogućnost da samo odem do njihovih kancelarija, umjesto toga im se pojavim kao ime na njihovom ekranu koje ih poziva. Razmjenjujemo i recepte, a djeca zaposlenih (i jedan naočit papagaj) se često pridruže našim redovnim sastancima, raspitujemo se kod koleginice koja živi u Tuzima da li možemo nešto učiniti kako bismo joj pomogli, a čak smo imali i takmičenje ko će napraviti najbolji selfi među kolegama”
Imate li neku sugestiju za kućne aktivnosti? Šta Vi radite?
Ambasada ima svoju malu baštu, a na svom balkonu sam posadila bilje, povrće, jagode i suncokrete, te to koristim kao dodatni način da se povežem sa svojom porodicom u Britaniji koji su zasadili slično sjeme. Vježbam jogu i imam HIIT treninge, ali iskrena da budem, ne onoliko često koliko bi možda trebalo, jer redovno i rado napravim tortu koja odlično ide sa popodnevnim čajem - juče sam pravila kolač od smokve i šargarepe!
Svjesna sam da način na koji hranite svoj mozak može značajno promijeniti vašu sposobnost da iznesete svoj odgovor na trenutnu situaciju. Ako jedemo samo slatkiše, na kraju ćemo se razboljeti. Isto tako, ako vaš mozak neprestano konzumira dnevne vijesti i društvene mreže, na kraju ćemo samo biti još anksiozniji.
Za najbrži bijeg, uzmem knjigu. Trenutno listam “Još samo jedan kroasan pred put”, kuvar koji je pripremila Felisiti Kloak. Imam osjećaj da sam sa njom dok ona vozi svoj bicikl i opisuje različite gastronomske đakonije tokom rute od 2.300 km širom Francuske. Uživala sam u virtuelnoj turneji galerije „Risto Stijović“ u Staroj varoši.
Britanska ambasada na svojim društvenim mrežama redovno objavljuje šta sve možemo raditi dok smo kod kuće. Nikad nije bilo lakše dobiti besplatnu ulaznicu za VIP mjesto za dobru londonsku predstavu u Nacionalnom pozorištu ili Engleskom nacionalnom baletu. Isto, Britanski savjet je na svojoj veb stranici postavio puno sadržaja za učenje engleskog jezika, kulturnih iskustava i kodiranje.
Na kraju, koja je Vaša poruka građanima?
Kolege su me naučile jednu izreku: „Samo da smo zdravo“. I ne bih ja tu ništa dodala. Ova pandemija je zastrašujuća i tragična za mnoge porodice kako u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako i u Crnoj Gori. Moramo slijediti uputstva Instituta za javno zdravlje i osigurati da naša činjenja ne ugrožavaju druge. I ovo će proći, a mi ćemo se suočiti sa drugim preprekama nakon završetka zdravstvene krize. Idemo korak po korak.
Teško je ne razmišljati o onima koji se nalaze na prvoj liniji odgovora na ovu krizu: o onima koji čuvaju našu kolektivnu bezbjednost, onima koji svakog dana dođu na posao u svoj Dom zdravlja i bolnicu, o onima koji osiguravaju da su nam ulice čiste ili police prepune hranom i drugim stvarima, poput lijekova. Ja aplaudiram svima njima.
Bonus video:
