Vijeće Osnovnog suda u Podgorici usvojilo je prigovor Skupštine Crne Gore koju zastupa zaštitnik imovinsko pravnih odnosa, i ukinulo privremenu mjeru kojom je sudija tog suda Radovan Vlaović odlučio da Gorana Đurovića treba vratiti u Savjet RTCG do okončanja sudskog postupka.
Saopštenje Vijeća Osnovnog suda o usvajanju prigovora Skupštine Crne Gore prenosimo u cjelosti:
"Osnovni sud u Podgorici, u vijeću sastavljenom od sudije Sima Rašovića, kao predsjednika vijeća i sudija Ane Delić i Milene Matović, kao članova vijeća, odlučujući u pravnoj stvari tužioca – predlagača obezbjeđenja G.Đ. iz P., koga zastupa punomoćnik D.T., advokat iz P., protiv tužene – protivnice obezbjeđenja Crne Gore - Skupštine Crne Gore, koju zastupa zakonski zastupnik Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, u sjednici vijeća održanoj dana 16.02.2018.godine, donio je rješenje kojim se usvaja prigovor tužene-protivnice obezbjeđenja, pa se ukida rješenje ovog suda o određivanju privremene mjere radi obezbjeđenja nenovčanog potraživanja P.br.503/18 od 05.02.2018.godine, postupak obezbjeđenja u cjelini obustavlja i ukidaju sprovedene radnje.
Iz obrazloženja pomenutog rješenja, u bitnom, proizilazi da privremena mjera služi obezbjeđenju potraživanja tužioca koje u postupku treba da se utvrdi ili je već utvrđeno ali nije realizovano, što dalje znači da je cilj privremene mjere obezbjeđenje, a ne ostvarivanje potraživanja. U konkretnom slučaju, predmetnom tužbom se traži poništaj Odluke broj 00-74/17-44-1 EPA 338 XXVI o razrješenju tužioca-predlagača obezbjeđenja funkcije člana Savjeta Radio i Televizije Crne Gore, dok se privremenom mjerom traži da se tužilac-predlagač obezbjeđenja vrati na mjesto člana Savjeta do pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Ovako postavljeni tužbeni zahtjev i predlog za određivanje privremene mjere bi značili upravo suprotno, da se tužbenim zahtjevom obezbjeđuje ono što se u krajnjem želi ostvariti, a to je da se tužilac vrati na mjesto člana Savjeta Radio i Televizije Crne Gore, koje pravo se ne može obezbijediti primjenom instituta privremene mjere kao mjere obezbjeđenja, jer bi privremena mjera predstavljala ostvarenje potraživanja, a tužbeni zahtjev njegovo obezbjeđenje, što je pravno neodrživo.
Dalje proizilazi da se iz do sada dostavljenih dokaza u toku postupka može zaključiti da tužilac-predlagač obezbjeđenja ima status javnog funkcionera, a ta se funkcija ne ugovara niti stiče, već se povjerava izborom ili imenovanjem od strane za to ovlašćenog lica odnosno organa. To dalje znači da je položaj tužioca određen mandatom i režimom zaštite prava po osnovu mandata, te zaštitu prava u konkretnom slučaju ne može tražiti po osnovu rada, u kom slučaju bi poništaj odluke o prestanku radnog odnosa imao za posljedicu reintegraciju zaposlenog u proces rada.
Budući da je položaj tužioca određen mandatom, a kako to dalje proističe iz odluke vijeća, a da je postupak imenovanja i razrješenja propisan Zakonom o nacionalnom javnom emiteru Radio i televizija Crne Gore („Službeni list Crne Gore", br. 079/08 od 23.12.2008, 045/12 od 17.08.2012, 043/16 od 20.07.2016, 054/16 od 15.08.2016.godine), te da je trajanje mandata određeno tim zakonom (čl.32 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG), to se tužilac mimo te procedure ne može vratiti na mjesto člana Savjeta, niti se njegovo vraćanje na to mjesto može odrediti do pravosnažnog okončanja parničnog postupka kako je traženo predlogom i određeno pobijanim rješenjem, jer bi to moglo značiti da se privremenom mjerom mijenja zakonom određeno trajanje mandata (što zavisi od dužine trajanja parničnog postupka) što je nedopustivo i bez zakonskog utemeljenja.
Vijeće je posebno cijenilo navode tužioca-predlagača obezbjeđenja da bi bez određivanja privremene mjere za tužioca-predlagača obezbjeđenja nastala nenadoknadiva šteta, te da bi bez određivanja iste bio ugrožen javni interes, pa je našlo da su ovakvi navodi neosnovani. Naime, institut nenadoknadive štete se cijeni sa aspetka imovinskog položaja tuženog-protivnika obezbjeđenja, a ne sa stanovišta imovinskog položaja tužioca-predlagača obezbjeđenja, a tužena nije u takvom položaju da eventualnu štetu koju bi tužilac trpio ne bi mogla naknaditi sa aspekta njenog ekonomskog položaja. Nadalje, vijeće nalazi da nijesu osnovani ni navodi o ugroženosti javnog interesa, upravo iz razloga jer je, kako i sam tužilac navodi, tuženi po razrješenju tužioca, uputio javni poziv nevladinim organizacijama iz grupe iz koje je imenovan i sam tužilac, za podnošenje predloga za imenovanje jednog člana Savjeta RTCG, čime će se upravo iz kruga nevladinih organizacija iz oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda koje se bave ostvarivenjem i zaštitom: nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti; prava na zdravu životnu sredinu; prava potrošača; prava lica sa invaliditetom ili prava na obrazovanje i socijalnu zaštitu, popuniti mjesto u Savjetu upravo iz ove kategorije, čime javni interes ne može biti ugrožen, jer će predstavnik navedene kategorije biti zastupljen u Savjetu.
Takođe, vijeće nalazi da nemaju utemeljenje u zakonskom propisu navodi tužioca-predlagača obezbjeđenja da će se bez njegovog vraćanja na mjesto člana Savjeta ugroziti pravo javnosti na informisanje od strane nezavisnog i nepristrasnog nacionalnog javnog emitera, jer je čl.31 st.1 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG propisano da članovi Savjeta ne predstavljaju institucije ili organizacije koje su ih predložile, već svoju dužnost obavljaju samostalno, nezavisno i po sopstvenom znanju i savjesti, radi ostvarivanja interesa javnosti, u skladu sa zakonom, Statutom RTCG i drugim opštim aktima, a stavom 2 istog člana da niko nema pravo da na bilo koji način utiče na rad člana Savjeta, niti je član Savjeta dužan da poštuje bilo čije instrukcije u vezi sa svojim radom, osim odluka nadležnog suda.
Konačno, vijeće je istaklo i da su neosnovani navodi tužene-protivnice obezbjeđenja da je redovni sud nenadležan da odlučuje u predmetnom sporu, o čemu je razloge dao sudija pojedinac, a koje i ovo vijeće prihvata i na njih upućuje tuženu-protivnicu obezbjeđenja", navodi se u saopštenju.
Bonus video:
