Astrit Rama ujutro dovede djecu u školu. Popriča sa pedagogom, provjeri da li je neko od mališana zaboravio kakvu obavezu, raspita se za roditeljski sastanak i druge detalje i sve pedantno pribilježi.
Poslije nastave okupi djecu i vrati ih kući. Zatim se pobrine da, onima kojima je potrebno, obezbijedi dopunsku nastavu.
Rama nije roditelj ovoj djeci, ali kao da jeste.
On je medijator i zahvaljujući njegovoj i upornosti ostalih kolega, osjetno je povećan broj romske i egipćanske djece koja pohađaju osnovnu školu. Kroz ovaj višegodišnji program Romskog obrazovnog fonda (REF) znatno je smanjen broj onih koji odustanu od obrazovanja.
Petočlani tim medijatora, pod nadzorom Admira Hadžibegovića, svakodnevno se u Podgorici stara o 400 učenika, posredujući na relaciji roditelj - učenik - škola.
Rama brine o 72 djece koja pohađaju Osnovnu školu „Vladimir Nazor“ i o još 64, koja idu u Osnovnu školu „Božidar Vuković“.
Posao je zanimljiv, a djeca divna. Problem su ponekad roditelji.
„Neki još ne shvataju koliko je bitno da njihova djeca idu u školu. Tek kad stigne prijetnja novčanom kaznom od 100 do 1.500 eura zbog zanemarivanja učenika, oni se zainteresuju i obećaju da će dijete redovno pohađati nastavu“, objašnjava Astrit.
U razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), on ističe značajnu pomoć koju pruža osoblje obje škole, za što kvalitetniju integraciju romske i egipćanske djece u obrazovni sistem.
Velika podrška stiže i od romskih studenata, koji volonterski pomažu učenicima.
“Romski studenti pomažu u pisanju domaćih zadataka i od njih djeca dosta nauče. I škole organizuju dopunske aktivnosti, prije i poslije časova, kojima animiraju djecu da u grupi sačekaju naš dolazak, kako samostalno ne bi napuštala dvorište”, priča Astrit.
Dok dio medijatorskog tima autobusom razvozi “svoje” učenike, oni koji su obavili posao, u prostorijama REF-a zagledani u monitore računara brižljivo zapisuju svoja zapažanja sa terena.
“Romski obrazovni fond je nevladina organizacija sa sjedištem u Budimpešti, koja funkcioniše u 14 zemalja. U Podgorici smo od 2012. godine. Bavimo se organizovanjem medijatora u nastavi romske i egipćanske djece, kako bi njihova integracija u školski sistem bila što uspješnija. Ovo je EU projekat koji u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i Vladom Crne Gore, implementira njemačka organizacija HELP“, kaže Hadžibegović.
U Crnoj Gori živi oko šest hiljada Roma i oko dvije hiljade Egipćana.
Prema podacima Ministarstva prosvjete, predškolskim obrazovanjem obuhvaćeno je 190 djece, osnovnu školu pohađa 1.860, a srednju 42 učenika. REF ima i podatke o 26 pripadnika ove zajednice koji su upisali neki od fakulteta.
“Ove godine REF sprovodi projekat u Podgorici, Nikšiću i Beranama. Posebno nas raduje što smo uspjeli da se izborimo da od sljedeće školske godine zanimanje saradnika u nastavi bude sistematizovano kao posebno radno mjesto u Ministarstvu prosvjete. Nadamo se da će tada i uslovi za rad medijatora biti poboljšani”, dodaje Hadžibegović.
On kaže da su „medijatori ljudi iz lokalne zajednice koji se ističu svojim vrlinama i vještinama u radu sa mladima“, ali i priznaje da nije lako naći osobe koje će za platu od 220 eura uložiti cijelog sebe u ovaj odgovorni posao.
Pored opštih uslova, potrebno je i da znaju romski i albanski jezik i da rade na računaru. Traže ih putem oglasa u romskim kampovima i na internetu. Niske plate obeshrabre mnoge, jer bi zapošljenjem izgubili pravo na socijalne naknade.
Dok u svoj sedmični izvještaj upisuje zapažanja o 64 učenika, koji uz njegovu brigu pohađaju Osnovnu školu „Savo Pejanović”, Ramadan Kurteši ukazuje na poseban problem, sa kojim romska zajednica nikako da se izbori.
“Od početka školske godine dvije djevojčice od 14 godina napustile su školu zato što su se udale. Medijator ovakve slučajeve može samo da evidentira i obavijesti školu, koja kontaktira Centar za socijalni rad, MUP i roditelje. Organizujemo i roditeljski sastanak, ali roditelji obično ne prihvataju naše savjete”, kaže Ramadan.
U podgoričkom naselju Konik, ispred novosagrađenih zgrada namijenjenih smještaju izbjeglica, medijatorka Šćipe Kabaši razgovara sa jednim od roditelja.
Višegodišnje iskustvo sliva se u precizne savjete ocu dvoje djece. Šćipe brine o romskim učenicima koji idu u Osnovnu školu „21. maj“ i smatra da su uspješno integrisana u školski sistem.
“Djecu su prihvatili drugovi i drugarice iz škole, ali i njihovi roditelji. Jednom u tri mjeseca, organizuju se donatorske večeri na kojima roditelji prikupe odjeću i obuću, igračke, knjige i ostalo što romskoj djeci može biti od koristi. Mi kasnije to dijelimo. Djeca se veoma obraduju tim paketićima. Dođu im kao nagrada za zalaganja u učenju i redovnost na nastavi“, objašnjava Kabašijeva.
Dah promjena, kao i spoznaja o neophodnosti obrazovanja, osjeća se i u kazivanju Saita Gašija, čija su djeca Ahmet i Šaban redovni učenici drugog i petog razreda Osnovne škole „Marko Miljanov“.
„Moja djeca su dobri đaci i redovno idu na nastavu, a ja sam zahvalan svima koji brinu. Druga djeca ih prihvataju kao drugove i nemaju nikakvih problema”, kaže Gaši. Njegova porodica nedavno je uselila u novosagrađenu zgradu za raseljene Rome i Egipćane i sada, kaže, imaju sve što im je potrebno. Ponosno dodaje da ove godine nijesu uzimali paket robe kao pomoć, već su svoje đake sami opremili.
Svi zajedno na Dan Roma
U REF-u sprovode i druge vannastavne aktivnosti, za bržu integraciju romskih i egipćanskih mališana u crnogorsko društvo.
„Vodili smo djecu na karneval u Kotoru, što su prihvatili sa velikom radošću i odobravanjem. Svi smo se maskirali i šetali u karnevalskoj povorci. Svake godine osmog aprila, prigodnim svečanostima u KIC-u „Budo Tomović“ obelježavamo i Dan Roma. Ta manifestacija je izuzetno posjećena i na njoj učestvuju ne samo romska djeca, već i ostali đaci iz škola. Tu se može primjetiti povezanost, za koju smo uveliko i mi zaslužni“, kaže Hadžibegović.
Nikad nije kasno
Životna oskudica uklesala je neizbrisiv reljef na licu vremešnog Hasana Šalje. Sa njega se, dok razgovaramo ispred trošne kuće na Koniku, čita želja da potomci ne idu istom životnom stazom.
„Imam dvoje djece koja idu u školu. Star sam i bolestan, a pomoći niotkud. Neka završe nešto škole, da se ne pate kroz život. Nije lako, često nemaju obuću i odjeću, ali moraju da izdrže“, kaže Hasan.
Njegov sedamnaestogodišnji sin Jasmin često je morao da prekida školovanje, kako bi radio da izdržava porodicu. Sada je uporan, i redovno pohađa osmi razred sa sestrom Jasminom, u Osnovnoj školi „Savo Pejanović“.
„Dobro su me prihvatili i nastavnici i đaci. Kad nemamo užinu, oni nam nekad kupe sendvič i sok. Asistenti mi pomažu u učenju. Poslije škole moram da radim, jer se brinem i o bolesnom ocu“, priča Jasmin.
Ministarstvo kaže - sjajno!
„Dosadašnji efekti rada, saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja su sjajni. Praksa je pokazala da je njihov rad izuzetno koristan, u smislu povezivanja porodice i škole i redovnosti pohađanja nastave, a samim tim i školskog postignuća“, ocijenio je u odgovoru na pitanja CIN-CG Dukaj Maraš, direktor Direktorata za obrazovanje pripradnika manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica u Ministarstvu prosvjete.
Dukaj ističe da će naredne godine biti upošljeno oko 20 medijatora koji će obuhvatiti više od 1.500 osnovaca. On je potvrdio da se priprema i sistematizacija mjesta saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja. Budući medijatori će prethodno i sami morati u školu za sticanje stručne kvalifikacije. Savjet za obrazovanje je za njih već usvojio program, koji je pripremio Centar za stručno obrazovanje.
Bonus video:
