Ugledni kapetan duge plovidbe u penziji Mihail Ognjenović iz Risna na sebi svojstven način obilježio je 75. godišnjicu najvećeg nuklearnog holokausta u istoriji čovječanstva – bacanja atomske bombe na japanski grad Hirošima 6. avgusta 1945. godine od strane Ratnog vazduhoplovstva SAD.
Iako su ga aktuelne mjere na sprečavanju širenja koronavirusa osujetile u namjeri da u svom rodnom Risnu na godišnjicu ove tragedije 6. avgusta održi planiranu svečanostu u znak pijeteta na žrtve bombardovanja Hirošime, kapetan Mihail Ognjenović je ipak na vrijeme završio i objavio svoju autorsku knjigu o tom događaju nazvanu „Hirošima 75 godina“.
„Moja posjeta Hirošimi 1964. godine je urezana u meni i sigurno ću se toga sjećati cijelog mog života. U Parku mira, posebno u muzeju, slike koje sam vidio nikad ne mogu zaboraviti. Osjećao sam dužnost da se tim žrtvama odužim na način što ću napisati ovu knjigu čiju sam promociju namjeravao održati u Risnu na godišnjicu sjećanja na ovaj nemili događaj. Zbog situacije sa koronavirusom morao sam na moju veliku žalost odustati od te manifestacije, ali je knjiga ipak završena i objavljena. Ona daje kompletan istorijat i većinu detalja bombardovanja Hirošime, kako tekstova tako i slika”, kazao je kapetan Ognjenović koji već više od pola vijeka od kada je prvi put kročio na tle razorenog japanskog grada i iz prve ruke se uvjerio u užasne posljedice koje je ostavilo bacanje prve atomske bombe u istoriji čovječanstva, živi sa osjećajem tuge i pijeteta prema preko 200 hiljada, ugavnom civilnih žrtava tragedije od 6. avgusta 1945.
Mihail Ognjenović je naime, kao oficir na trgovačkom brdu “Trebinje” kompanije “Jugolinija” iz Rijeke, a koji je tada plovio na liniji iz Jadrana za Daleki istok, 1965. godine stigao u Hirošimu. Grad koji se tada već bio prilično oporavio od posljedica skoro potpunog razaranja eksplozijom prve atomske bombe koju su na Hirošimu 20 godina ranije bacili Amerikanci, ostavio je dubok utisak na bokeljskog pomorca. Ognjenović je bio ganut tragedijom što su je doživjeli japanski civili, kao i impresioniran snagom duha stanovništva te države da se uzdigne bukvalno iz pepela opšteg uništenja.
Bacanje atomskih bombi na civile u Hirošimi 6. avgusta, odnosno 9. avgusta 1945. u drugom japanskom gradu Nagasakiju od strane Amerikanaca, mnogi u svijetu i dan-danas smatraju masovnim ubistvom nevinih civilnih žrtava, potpuno nepotrebnim jer je Japan ionako u ljeto 1945. bio pred porazom u Drugom svjetskom ratu. Sa druge strane, Amerikanci smatraju nuklearno bombardovanje dva japanska grada opravdanim, jer je to po njima skratilo rat i spriječilo mnogobrojne američke žrtve u direktnoj invaziji oružanih SAD na Japan, a koja bi u protivnom bila neophodna za završetak ratnih dejstava.
U čast preko 200 hiljada žrtava tragedije u Hirošimi, kapetan Ognjenović je 6. avgusta 2016. na svetilištu Gospe od Škrpjele pred Perastom priredio promociju svoje prve knjige „Morski dnevnik“ u kojoj je sumirao svoju bogatu višedecenijsku pomorsku karijeru i doživljaje na svjetskim morima. Kapetan Ognjenović je tada, na 71. godišnjicu bombardovanja Hirošime, svim stradalima u znak pijeteta zapalio svijeće na ostrvu Gospe od Škrpjele, a i narednih su godina takođe na ovaj datum uslijedile manifestacije kojima je on u Risnu izložbama fotografija, ili književnim večerima, obilježavao ovaj tragični datum iz istorije novije civilizacije. Izdavač Ognjenovićeve nove knjige „Hirošima 75 godina“ je Turistička organizacija Kotor, ali je ova publikacija nažalost štampana u vrlo malom broju primjeraka. Ipak, neki od njih su na vrijeme – pred godišnjicu te tragedije 6. avgusta stigli na najbitnije adrese, pa je tako primjerak nove knjige starog bokeljskog kapetana pored ostalih, dobio i gradonačelnik Hirošime Kazumi Macui, ambasada Japana u Beogradu, Pomorski muzej u Kotoru, a jedan primjerak je, kako kaže autor, odbijen i da bude poklonjen Japanskom uglu u Podgorici.
Niko nije želio mlade iz Hirošime
„Znajući da bi dalje konvencionalno osvajanje Japana koji se nije predavao značilo i nove gubitke, Amerikanci su riješili da japanski otpor slome brzo i brutalno. Domet te odlučnosti vidio se na ožiljcima koji su prekrivali grad. Gotovo 80 odsto zgrada u Hirošimi bilo je razoreno, a u atomskom napadu stradalo je blizu četvrt miliona ljudi. U muzeju o toj kataklizmičnoj detonaciji svjedoče satovi koji su stali u trenutku eksplozije... Širokim putem od Muzeja sjećanja ide se ka glavnom spomeniku pred kojim je uvijek red ljudi svih rasa, koji odaju počast poginulima. Bio je radni dan u Hirošimi, ali je red bio veliki, a nedjeljom bi kažu, bio nepregledan. Japanci iz svih krajeva zemlje odaju počast svojim tradicionalnim poklonom i šutnjom. Posljedice rata ostavile su i specifiičan demografski udar na Hirošimu. Bila je puna neudatih djevojaka zbog straha Japanaca da se žene iz tog dijala zemlje, kako ne bi njihovo potomstvo trpjelo zbog potencijalnih deformacija i uticaja radijacije na genetiku. Tada sam osjetio i nevjerovatan animozitet prema nama, ljudima kojima smo im ličili na – Amerikance. Za njih je naime, svaki stranac neprijatelj dok ne utvrde da on nije iz SAD. Tih se godina jedino u Hirošimi ništa nije moglo kupiti za dolare...“, zapisao je sjećanje na svoj prvi i jedini boravak u Hirošimi 1965. godine kapetan Ognjenović u svojoj prvoj knjizi „Morski dnevnik“.
Bonus video:
