Djeca, čiji se roditelji nalaze u zatvoru predstavljaju posebno ranjivu grupu, poručila je zamjenica zaštitnika za ljudska prava i slobode Snežana Mijušković, povodom slučaja osobe koja se žalila da supruga pored sudske odluke odbija da mu dovede ćerku na susret na koji ima pravo.
“Oni su fizički u potpunosti odvojeni, što onemogućava roditelju da vodi brigu o djetetu, da zadovoljava njegove potrebe na svakodnevnom nivou, što otežava razvoj privrženosti i postizanja roditeljevog autoriteta nad djetetom. Odnos između roditelja i djeteta idealno se stvara kada se oni istinski imaju priliku upoznati, vidjeti jedno drugo u pravom svjetlu, a takav se odnos ostvaruje kroz vrijeme i zajedničke trenutke, što je u slučaju djece zatvorenika nemoguće”, navodi se u mišljenju.
On se kancelariji zaštitnika ljudskih prava i sloboda obratio jer, kako stoji u dokumentu, već osam mjeseci nije imao kontakta sa djetetom, da supruga time zloupotrebljava njegova roditeljska prava, da se u prethodnom periodu obraćao predsjedniku Višeg suda koji ga je uputio da se obrati Centru za socijalni rad, ali da ni pored toga ne može da ostvari nikakav kontakt sa kćerkom.
Odlukom Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT), zabranjene su posjete pritvorenim licima i licima koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija osim advokatima i sudskim vještacima po odluci suda.
“Licima koja se nalaze na izdržavanju zatvorske kazne, kao i licima u istražnom zatvoru, za vrijeme važenja mjera zabrane posjeta, u saradnji sa nadležnim sudom, omogućiti kontakt sa maloljetnom djecom posredstvom telekomunikacionih tehnologija (mob. telefon, aplikacije “Viber”, Whats up”, “Skype” i sl.),2 navodi se u preporuci Mijuškovićeve za UIKS.
“Nesporno je da ima i druge djece čiji su roditelji na izdržavanju zatvorske kazne ili u pritvoru, a koja zbog trenutne zdravstvene situacije ne mogu da ostvare susrete sa svojim roditeljem. Stoga smatramo da je i u navedenim okolnostima zabrane posjeta neophodno da djeca nastave ostvarivati svoje pravo na kontakt s roditeljem na druge načine, putem pisama i digitalnih uređaja/telefona, te da se što više koristi mogućnost telefoniranja i video kontakta djeteta s roditeljem”, navodi se u dokumentu koji potpisuje Mijuškovićeva.
Shodno Preporukama Savjeta Evrope o djeci roditelja zatvorenika, Mijuškovićeva poručuje i da treba pomagati upotrebu informaciono-komunikacione tehnologije (video-konferencije, mobilne i druge telefonske sisteme, Internet, uključujući funkcije webcama i chata itd.) između posjeta uživo, bez dodatnih većih troškova za zatvorenike.
Upravo su to preporuke koje je zamjenica zaštitnika uputila Centru i Upravi.
Djeci čiji su roditelji u zatvoru pripadaju ista prava kao i svoj ostaloj djeci, ali postoje određene prepreke održavanju redovnih ličnih odnosa, kao i poteškoće koje djeca mogu trpjeti zbog nedostatka kvalitetnog porodičnog kontakta.
Zaštitnik ističe da odnos roditelja i djeteta ne prestaje odlaskom roditelja u zatvor, ali se svakako mijenja način i okolnosti u kojima se taj odnos ostvaruje.
“U takvim slučajevima za pozitivno i dobro roditeljstvo neophodne je podrška i roditelju u zatvoru, a i roditelju/staratelju izvan zatvora. Međutim, zapaža se da je podnosiocu pritužbe od trenutka od kada mu je odlukom nadležnog organa određen pritvor, u potpunosti prekinut kontakt sa djetetom, na koji način je on isključen iz vršenja roditeljskog prava, a na koju činjenicu je ukazivao Centru za socijalni rad Podgorica, zahtjevom za posredovanje”, navodi se u dokumentu na sajtu ombudsmana.
Centar i Uprava dužni su da u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja, dostave izvještaj Zaštitniku ljudskih prava i sloboda o preduzetim radnjama i mjerama na izvršenju preporuke.
Bonus video:
