Osim što nije argumentima demantovao nijedan navod iz mog teksta, komadant takozvane Mornarice VCG (Mornarica bez raketnog, torpednog i minskog naoružanja, a od nedavno zaslugom generala Dakića, i bez pomorskih diverzanata naime, nije Mornarica, već Obalska straža), kapetan fregate Goran Đurković, svojim je reagovanjem samo neuspješno “primio metak” za njene glavne aktere i krivce za tužnu sudbinu crnogorskih oružanih snaga - ministra odbrane Predraga Boškovića (DPS) i načelnika Generalštaba, general-majora Dragutina Dakića.
Naprotiv, Đurković je eksplicitno potvrdio da se u VCG neovlašćeno prikupljaju zaštićeni lični podaci ne samo njenih pripadnika, već i članova njihovih porodica - dakle, ljudi koji nisu nikakvi članovi crnogorskog sistema odbrane. S tim u vezi, Đurković, Bošković i Dakiće će, kad-tad, profesionalnom tužilaštvu u Crnoj Gori (i NATO partnerima) morati da objasne kako recimo, podatak o tome da nečija majka ili sestra, boluje od npr. karcinoma dojke, a koje oni traže i prikupljaju od svih pripadnika VCG, utiče na borbenu sposobnost i spremnost crnogorskog sistema odbrane. Tužilaštvu će Đurković imati prilike da objasni o čemu je i kao razgovarao sa svojim nezadovoljnim podoficirom i kako je pri tom, svjesno ili ne, izvršio krivično djelo “povreda slobode pri glasanju“ u sticaju sa krivičnim djelom “zloupotreba službenog položaja“.
Možda će odgovarati i za odavanje vojne tajne jer je otkrio podatak da MVCG ima pet sanitetskih podoficira, od kojih je dvojicu (40 odsto raspoloživih snaga) usred korona krize, kaznila i poslala na “rad od kuće“ i u Podgoricu. Žao mi je samo što nije naveo da je referent sanitetske službe u Mornarici po struci, veterinarski tehničar, jer i to dokazuje “visoke standarde“ brige o personalu koji se primjenjuje u Bošković-Dakić-i oficiri tipa Đurković Vojsci CG.
Đurković je priznao i da se u VCG vršio pritisak na njene pripadnike u vezi sa litijama (ali smo to već znali, zar ne?), ali je priznao i rukovođenje primjenom dvostrukih aršina. Jer, iako tvrdi da “vojnicima nije mjesto u politici“, ništa nije preduzeo da sankcioniše pojavljivanje pojedinih visokih oficira MVCG na npr. predizbornim skupovima DPS-a. Biće da mu je to promaklo, jer nemamo razloga da sumnjamo u njegovo “časno, ponosno i profesionalno obavljanje dužnosti” koje ja, jelte “blatim”?
Biće da ih ja, a ne oni sami sebe, blatim i kada kažem da je mlađahni sin donedavnog v. d. komamadanta Mornarice, kapetana fregate Jusufa Jonuza, Dino Jonuz, bio kandidat za odbornika DPS-a na tek završenim lokalnim izborima u Tivtu?
Koliko je VCG, nažalost, propala kao iole ozbiljna oružana sila, pokazuje i podatak da se komandant Mornarice ne opterećuje podatkom o tome koliko su mu brodovi bili na moru, koliko su ispravni, koliko je imao vježbi, bojevih gađanja, ili makar taktičko-tehničkih zborova, ali zato prilježno prati što “takozvani novinari“ koji po njemu, ne poznaju ovu tematiku, pišu po društvenim mrežama. Koliko ja kao neko ko je rođen i odrastao uz Mornaricu u gradu koji je 120 godina bio mornarička baza, o tome znam, Đurković koji je rođen u staroj pomorskoj porodici u Ljubljani neka pita sve bivše komandante, ili načelnike Štaba u RMVJ, RM VSCG i MVCG, čina kapetana bojnog broda ili višeg. Siguran sam da će mu reći da sam dovoljno sa time upoznat da prepoznam idiotizam koji je on izrekao u svom prvom intervjuu po dolasku na tu dužnost, da će problem nedostaka stručnog podoficirskog kadra (koji je što i sam Đurković priznaje, “kičma” svake vojske), MO i VCG prevazići organizacijom ljetnjih vojnih kampova za srednješkolce!
O Mornarici znam toliko i da na njen čelo, nikad i nigdje u svijetu, ne dolazi oficir koji nije imao dana komandne dužnosti na borbenom plovilu, već je tokom svoje karijere komandovao samo nekim remorkerom, školskim brodom, penišom ili pak jahtom, kao što je to slučaj kod Đurkovića. Znam i toliko da je ceremonija primopredaje dužnosti komadanta MVCG 19. avgusta u Tivtu na kojoj je tu dužnost Đurković preuzeo u prisustvu NGŠ Dakića, održana mimo Pravila službe VCG i pogotovo, Pravila brodske službe, te da je prizor marširanja i strojevog koraka zastavnog voda na palubi ratnog broda, sa sve puškama na gotovs pod šatorom (tendom) na brodu, zastiđe i lakrdija - nešto što se može dogoditi samo u takozvanoj Mornarici i takozvanoj Vojsci čiji su akteri ljudi poput Boškovića, Dakića i Đurkovića.
Novinar ND “Vijesti” Siniša Luković
Bonus video:
