Najpoznatija krilatica u sportu – nije važno pobijediti, važno je učestvovati – koja se pripisuje osnivaču modernih olimpijskih igara baronu Pjeru de Kubertenu, nastala je za vrijeme Četvrtih olimpijskih igara 1908. godine. Nakon više od jednog vijeka, u potpunosti se potvrdio njen značaj, kada je zbog koronavirusa u 2020. godini, praktično sve stalo na planeti, pa i sport.
Otkazane su lokalne lige, pa regionalna takmičenja, evropska i svjetska prvenstva. Vrhunac se desio otkazivanjem 32. ljetnjih Olimpijskih igara, prvi put u istoriji.
Od početka godine, praktično na nedjeljnom nivou mediji i javnost pratili su kakve vijesti dolaze iz Japana. Da li će korona spustiti gard pred protivnikom kakav su Olimpijske igre – stecište najboljih među najboljima? Ništa od toga. Sportisti su morali da urade ono od čega čitavog života strahuju – predali su borbu, a da nijesu ni imali priliku da pokažu koliko mogu.
Poput većine zemalja i Crna Gora je sa nestrpljenjem očekivala da nas među najboljim sportistima svijeta još jednom predstave rukometašice i vaterpolisti.
Lavice u vrućoj areni
Ženska rukometna reprezentacija Crne Gore, koja je formirana 2006. godine odmah je svijetu pokazala šta može I kakvi su joj dometi. Uslijedila su učešća na svim velikim međunarodim takmičenjima. Djevojke su se prvi put kvalifikovale za Olimpijske igre 2012, koje su održane u Londonu, i sa “ostrva” donijele srebrnu medalju. Iste godine, lavice su osvojile i zlato na Evropskom prvenstvu u Srbiji. Uslijedilo je učešće na još jednim Olimpijskim igrama 2016, u Rio de Ženeiru. Sasvim opravdano, djevojke su očekivale i treće Olimpijske igre 2020 u Tokiu. Ipak, taj san je, za sada odložen. Crnogorska reprezentativka Jovanka Radičević, kaže da jedva čeka da prođe ova 2020. koja je, kako kaže, cijelom svijetu donijela mnogo toga ružnog i lošeg.
„Na žalost, gubljeni su ljudski životi, stao je svijet, stao je sport . Sve je nekako čudno i drugačije. Kada govorimo konkretno o sportu, onda moram da kažem, da iako su sve druge profesije itekako osjetile ovu pandemiju, ali nekako su svi mogli da nađu način da rade, da li je to on-line ili neki drugi način, mi sportisti nijesmo imali tu mogućnost. Trening jednostavno ne može da zamijeni ništa. Bili smo osuđeni, da improvizujemo trening kod kuće, ali to nije ni približno tome što jedan profesionalni sportista treba da radi. Nje bilo ni takmičenja, odložene su olimpijske igre, a to dovoljno govori koliko je korona uzela maha I kolike je posljedice ostavila na sve svere života, pa I na sport. Mislim da je svim sportistima koji su čekali 2020., kao olimpijsku godinu, ostao jedan veliki žal. Mi smo trebali da igramo u martu kvalifikacije za olimpijske igre, upravo ovdje u Morači, I svi smo se spremali za to. Ovo je bila olimpijska godina, nešto što je svaki sportista željno isčekivao, čak su I svi individulani I kolektivni rezultati bili usmjereni ka Olimpijadi “ kaže Radičević.
Ona je jedna od onih koja je koronu osjetila i na svojoj koži. Kao članica RK Budućnost, zajedno sa još 11 saigračica, preležala je COVID – 19 u prvom talasu epidemije.
„Mi smo se 18.jula testirale i bile smo sve negativne. Otišle smo 20. jula na pripreme u Kolašin. Već prve nedjelje jedna klinka iz ekipe požalila se na simptome: malaksalost, glavobolja. Naravno, procedura je morala biti ispoštovana. Prekinuli smo pripreme, vratile se kući, i bile u samoizolaciji 14 dana. Međutim, nakon 2-3 dana počele smo da se razbolijevamo jedna po jedna, i mislim da smo mi bile jedini klub u Evropi, kome se istovremeno zarazilo 12 igrača“ kaže Jovanka.
„Ja sam konkretno imala neke blaže simptome, nije bilo ništa strašno. Gubitak čula ukusa i mirisa, malaksalost, glavobolja. Ipak, bilo je tu djevojaka koje su imale temperaturu svih 10 dana. Ali mislim da je jako važno da zadržite bistru glavu, ostanete jaki psihički. Koronavirus, naravno odnio je dosta života, i ne smijemo to da shvatamo kao nekakav bezazleni virus, ali isto tako moramo da naučimo da živimo sa tim. Posebno u ovom periodu, kada nailaze svi drugi virusi, I vjerovatno će ljudi biti prestravljeni, i na svaki simptom pomisliti da se radi o koroni. Međutim, moramo biti jaki, moramo raditi na jačanju imuniteta, kroz neke vitamine, režim ishrane. Prije ili kasnije, mislim da će većina nas preležati virus“ uvjerena je Jovanka.
Izostanak treninga, prijateljskih mečeva ostavilo je posljedice na jednu od najboljih ekipa u Evropi.
„Nedavno su počele obaveze u Ligi šampiona. Moj tim je morao da igra bez 12 igračica, i možete samo da zamislite koliki je to peh, kada vam je pola ekipe van stroja zbog korone. Ali opet s duge strane moramo biti srećni, jer ni jedna od nas nije imala teže posljedice. Sada se negdje lakše diše, i bar jedan vremenski period smo mirne. Nastavile smo sa treninzima, počele su utakmice, i očekujemo da će se sve to brzo vratiti u normalu“ kaže Jovanka.
Ajkule sanjaju zemlju izlazećeg sunca
Vaterpolo je najtrofejniji crnogorski sport. Iako Crna Gora ima nešto više od 600 hiljada stanovnika i jedna je od najmanjih evropskih zemalja, ima osvojenih čak 10 medalja s velikih takmičenja. U javnosti i medijima Crne Gore ovi momci poznati su kao “crnogorske ajkule”. Vaterpolisti su i prvi crnogorski predstavnici na Oimpijskim igrama. Kvalifikovali su se na igre 2008. u Pekingu, i osvojili četvrto mjesto. Isti uspjeh postigli su 2012. u Londonu, i 2016. u Riu. Sanjali su Tokio i mogućnost da razbiju “prokletstvo četvrtog mjesta”, i u zemlju se vrate i sa olimpijskom medaljom.
Dvadesetjednogodišnji Đuro Radović, član je seniorske reprezentacije Crne Gore, ove godine trebalo je da ode na svoje prve olimpijske igre.
„Mislim da nije bilo težeg i izazovnijeg perioda za sport i sportiste. Da se razumijemo, cijeli svijet je pogođen pandemijom, svako je na svoj način doživio i regovao na sve ono što je koronavirus donio sa sobom, i ništa se ne može uporediti sa ljudskim životima. Ipak, kad me već pitate, moram reći da su se sportisti našli u nikada težem položaju. Trening je za nas velika stvar, to je prosto naša svakodnevica. Svaki sportista trenira pod 2-3 puta dnevno. Mi smo navikli na takav tempo, to je praktično neki ritual. I onda možete samo da zamislite kako je na nas uticalo to što smo skoro dva mjeseca bili zatvoreni. Morali smo da se snalazimo kako ko umije. Trenirali smo kod kuće, održavali koliko-toliko formu“ kaže ovaj mladi Novljanin.
Ostaje, kaže, žal za ovom godinom posebno zbog olimpijskih igara. Ipak, njegove godine nedozvoljavaju mu da bude pesimista.
„Ako već postoji mogućnost da se Olimpijada održi naredne godine, onda možda i nema za čime da žalimo, nego da nastavimo da radimo, i da gledamo na to kao činjenicu da eto sada imamo godinu više da se spremimo. Priznajem, biće teško vratiti se u normalu. Sreća pa smo cijelo ljeto iskoristili na pravi način. Trenirali i sa reprezentacijom, tako da smo koliko toliko podigli svoju formu. Treba će još jedan period sigurno, da dođemo do top forme, kao što smo bili prije. Sada nas očekuje KUP Crne Gore. Žao nam je ipak zbog svih takmičenja I utakmica, tako da će sezona biti malo skraćena, biće nekih izmjena , ali šta je tu je“ optimističan je Radović.
Sport se igra zbog navijača i publike
I dok igrače muči nedostatak treninga, nacionalni savezi i klubovi, dodatnu brigu brinu zbog takmičenja. Na koji način bilo šta organizovati? Kako ispoštovati sve mjere koje su na snazi, a ipak ne oduzeti sportu sve ono što ga čini sportom? Petar Kapisoda, poznati crnogorski rukometaš i reprezentativac, sada na čelu nacionalnog rukometnog saveza, pokušava da sagleda situaciju u sportu, kako iz ugla igrača, tako i iz ugla institucija koje rukovode cijelim procesom. Kaže da je ovo možda najsloženije stanje u kojem se sport našao decenijama unazad.
„Izazovi su ogromni, i kada razmišljam o svemu tome, smatram da su sportisti, naročito profesionalni sportisti, više dorasli situaciji, zato što su navikli da se adaptiraju na razne te situacije gotovo svakodnevno. Ipak, ono što je vrlo komplikovano i što je jako teško za sportiste, je činjenica da nakon kućnog treninga od par mjeseci, kako su neminovno naši sportisti morali da prebrode tu situaciju, vrlo je teško ući u onaj profesionalni ritam. Vrlo je teško u ovoj situaciji organizovati bilo koje takmičenje, s obzirom na to da svakodnevno imamo situaciju, da su neki naši sportisti ili u samoizolaciji ili zaraženi“ kaže Kapisoda.
Kao najočigledniji primjer navodi rukometašice Budućnosti, koje su bile pod pritiskom da počnu da igraju ligu šampiona, a skoro dva mjeseca nijesu zajedno napravile trening.
„I to je ono što čini ovaj naš sport komplikovanim. Mi smo kontaktni sport, tako da i pored mjera koje nalažu institucije, prije svega mislim na mjere koje se odnose na trening u zatvorenom prostoru i broja osoba u zatvorenom prostoru, vrlo je teško i komplikovano sprovesti sve to. Problem je napraviti da ekipa bude sposobna da putuje u ovim uslovima, da odigra utakmicu, da se vrati. Sva ta testiranja svake nedjelje su iscrpljujuća, gotovo fizički nekad nemoguća“ kaže on.
„Postoji tu još jedna velika stvar, a to je činjenica da je Olimpijada odložena prvi put u istoriji. Odložena je za godinu. U ovom trenutku svi nas ubjeđuju da će se on ipak održati i to je ono što me raduje, obzirom da smo se mi kao država prijavili i dobili organizaciju jednog od olimpijskih turnira, kako bi naše rukometašice pred svojom publikom ostvarile taj uspjeh, plasirale se na Olimpijadu. Taj turnir je odložen nedjelju prije nego je trebalo da počne. Ogromna sredstva su upitanju kada govorimo o organizaciji. I negdje jedini motiv kada smo aplicirali za organizaciju tog turnira, bila je činjenica da se naše djevojke pred našom publikom, plasiraju na prvenstvo“ objašnjava Kapisoda.
I sam vrhunski sportista, Kapisoda je svejstan da nema veće kazne za profesionalnog sportistu od tog da nema takmičenje skoro cijelu godinu.
„To je pogubno, pogubno. Ipak optimista sam, nadam se da će do kraja godine sve to doći na svoje mjesto. Nas konkretno očekuje Evropsko prvenstvo u rukometu za žene koje je u decembru, nadam se I tom Svjetskom prvenstvu za muškarce. Iskreno se nadam da neće biti odložena, da će biti održana takmičenja. Da možemo i mi biti učesnici tih takmičenja, jer to je jedino ispravno za naše igrače i igračice“ kaže Petar.
On naročito ističe važnost finansija, te kaže da mu se čini kao da svi zaboravljaju činjenicu da od sporta ne žive samo sportisti, već i njihove porodice, ali i mnogo drugih osoba koji su direktno ili indirektno povezani sa njima.
„Imate na zapadu situaciju gdje klubovi konkretno žive od tv-prava i prodatih ulaznica. Vi ako njima uskratite prodaju tih godišnjih utakmica, oni su automatski u problemu. Ono čemu se ja nadam da će to sve trajati kraće, I nakon toga vjerujem da će trebati jedan dug period svima nama u sportu, na ovaj ili onaj način, da se oporavimo. Vrlo je teško I nama kao nacionalnom savezu da u ovim uslovima, poštujući sve mjere, obezbijedimo takmičenja, regionalne lige, a naročito da sprovedemo takmičenja naših nacionalnih selekcija, u uslovima kada imate restrikcije, konkretno vezano za putovanja. Jer vi, ako iz određenog razloga ne možete da odete na neko takmičenje, koje je zakazano negdje u inostranstvu, po našem godišnjem kalendaru, jednostavno morate da otkazujete, odlažete. I ako to traje već pola godine, I ako će da traje još toliko, a ja se nadam da neće, onda čemu sve“ pita Kapisoda.
Na kraju ističe ono što svi dobro znamo, i zbog čega svi pratimo šta se dešava trenutno u sportu.
„Sport se igra zbog navijača i publike, u tome je draž. I negdje igranje pred praznim tribinama, obesmišljava sve što sport predstavlja. Međutim, mislim da od nečega moramo krenuti, a to je uz poštovanje svih mjera, početi takmičenja bez publike, pa se nadamo da ta pandemija neće vječno trajati, da će doći trenutak kada ćemo moći da pustimo određeni dio gledalaca, a onda imamo i pune sale. Samo se nadam da će to biti što prije ”zaključuje Kapisoda.
Nakon pada važno je ustati
U duhu sporta – da nikada ne treba odustajati, i da je važno ponovo ustati kada se padne, crnogorski sportisti žele da što prije isprate ovu 2020. i koronu koju je donijela.
„Vjerujem da će se sport prije oporaviti nego što svi mi mislimo da hoće. U isto vrijeme ja želim da ova pandemija što prije prođe“ kaže Petar Kapisoda.
“I u sportu i u životu, svi negdje kažu važno je učestvovati, ali u ovoj godini je najvažnije da ostanemo zdravi i sačuvamo sebe I svoje bližnje , koliko je to moguće, u ovom haosu koji je oko nas. Nadam se da će stručnjaci što prije pronaći vakcinu i pomoći na taj način svima“ poručuje Jovanka Radičević.
“Mislim da će biti sve uredu , samo treba da nastavimo, i glavu gore. Čitav svijet je stao, nemamo mi ništa od toga sada da žalimo“ kaže Đuro Radović.
I da se vratimo na početak priče I barona Kubertena. - Značaj ove, pa I svake druge olimpijade, nije toliko u pobjedama koliko u učestvovanju. Zato važna stvar u životu nije trijumf već borba, suština nije pobijediti već se dobro boriti – kazao je baron prilikom otvaranja Olimpijskih igara 1908. Godine u Londonu.
Najveću pobjedu ove godine sportisti, ali i cijela planeta, napraviće tako što će zajedno koronu ipak natjerati da spusti gard, i ode u prošlost.
Bonus video:
