Najveći problem sa dosadašnjom primjenom Arhuske konvencije (AK), ključnog dokumenta koji garantuje građanima da moraju znati podatke o stanju životne sredine i odlučuju o uticajima na nju, je odnos pravosuđa prema krivičnim djelima iz oblasti životne sredine.
Dok je situacija što se tiče pristupa informacijama o životnoj sredini i učešću javnosti u donošenju odluka relativno dobra, zatajilo je pravosuđe, jer se sudovi, takoreći, nisu ni bavili krivičnim djelima ugrožavanja životne sredine, iako se obimno tretiraju u Krivičnom zakoniku.
Arhuska konvencija je uobičajen naziv za Konvenciju UN o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i dostupnosti pravosuđa u oblastima koje se tiču životne sredine i ima 47 članica, a jedna od njih je i EU. Ima tri stuba: da institucije informišu građane i obezbijede im pristup informacijama, omoguće njihovo učešće u odlučivanju o pitanjima vezanim za životnu sredinu i da im obezbijede pristup pravdi za pravnu zaštitu prava iz oblasti životne sredine.
U Crnoj Gori se primjenjuje od 2010. godine, gdje funkcionišu četiri Arhus centra: u Podgorici kao organizacioni dio Agencije za zaštitu životne sredine, u Nikšiću kojim rukovodi NVO “Ozon”, osnovan uz podršku OEBS-a 2011, u Beranama koji ima epitet regionalnog za sjever i u Pljevljima koju je samoinicijativno osnovala NVO “Breznica”. Dva Arhus centra kojima rukovode NVO prilično su agilna, za razliku od dva državna, koji su do sada postojala više formalno, nego kao servis građana.
U prvobitnoj verziji Krivičnog zakonika krivična djela iz oblasti životne sredine bila su uopštena i teško razumljiva, pa je 2013. godine donijeta izmjena Zakonika i unijeta Direktiva o eko-kriminalu. Za sada, ne postoje informacije koliko je bilo slučajeva ugrožavanja životne sredine koji su završili na sudu i koliko je počinilaca kažnjeno. Ne postoji ni obaveza sudova da dostave povratnu informaciju i informišu inspektora ili Ministarstvo kakva je sudbina prijava.
"Krivični zakonik u dijelu mjera zaštite životne sredine, sudovi uopšte ne prepoznaju. Ima odličan član koji kaže da je zakonom kažnjiv prekršaj ukoliko neko iskoristi službenu dužnost kako bi se napravio da nije nadležan, odnosno da zloupotrijebi nadležnost da ništa ne uradi. Sve se svede na inspekciju, koja preda krivičnu ili prekršajnu prijavu, ali se to ne dovede do kraja", kazao je direktor „Ozona“ Aleksandar Perović.
U Krivičnom zakoniku posebno poglavlje posvećeno je krivičnim djelima protiv životne sredine. Tako je, na primjer, predviđeno da će se onaj ko kršeći propise o zaštiti, očuvanju i unapređenju životne sredine ispusti, unese ili odloži određenu količinu materije ili jonizujućeg zračenja u vazduh, vodu ili zemljište kojom izazove opasnost za život, tijelo ili zdravlje ljudi ili opasnost od nastupanja znatne štete u odnosu na kvalitet vazduha, vode ili zemljišta ili za životinjski ili biljni svijet, kazniti zatvorom od jedne do 12 godina.
Predviđene su slične kazne, između ostalog, i za zagađenje životne sredine otpadom, oštećenje ozonskog omotača, nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine, protivpravnu izgradnju, stavljanje u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, oštećenje životne sredine, zloupotrebu genetički modifikovanih organizama, uništenje biljaka, ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa, uništenje, oštećenje i krađu zaštićenog prirodnog dobra, iznošenje i unošenje zaštićenog prirodnog dobra i posebno zaštićene biljke i životinje i trgovanje njima, iznošenje i unošenje opasnih materija, nezakonit lov i ribolov....
U dijelu „Povreda prava na informisanje o stanju životne sredine“, u Krivičnom zakoniku se navodi da će se onaj ko protivno propisima uskrati podatke ili da neistinite podatke o stanju životne sredine i pojavama koji su neophodni za procjenu opasnosti po životnu sredinu i preduzimanje mjera zaštite života i zdravlja ljudi, kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ista kazna očekuje i onoga ko iznese u javnost neistinite podatke o stanju životne sredine i time izazove paniku ili značajnije uznemirenje građana.
I pored nedostatka presuda, jedina stvar koja se u izvještajima EK o napretku Crne Gore pominje u pozitivnom smislu su Arhus centri.
"Ako posmatramo Arhus centre koji funkcionišu u okviru nevladinih organizacija, ne samo da su ostvarili svrhu, nego su ispunili mnogo više od onoga što se od njih očekivalo, pošto su centri u sastavu naše organizacije preuzeli obavezu koju su trebalo da preuzmu Arhus centri Agencije za zaštitu životne sredine", ocijenio je Perović.
Centar koji je otvoren u okviru Agencije za zaštitu životne sredine nadležan je za slobodan pristup informacijama iz oblasti životne sredine, podsticanje učešća građana u procesu iniciranja i donošenja odluka, poboljšanje informisanosti o ovoj oblasti, kao i učešće javnosti i umrežavanje lokalnih samouprava, službi za zaštitu prirode i pojedinaca koji se bave tim temama. Perović je pojasnio da ranije rukovodstvo Agencije nije prepoznalo važnost Arhus centara i potpuno ih stavilo na marginu, ali da sada postoji inicijativa da se centri u okviru Agencije malo više promovišu.
"Arhus centar u Podgorici nije opravdao očekivanja. Oni imaju kancelariju i u Beranama, koja je radila sve vrijeme sa dvoje zaposlenih, koji su radili onoliko kvalitetno koliko su mogli u lokalnoj zajednici gdje je lokalna uprava u suštini nadležna za sva ekološka pitanja", kazao je Perović.
Na drugoj strani “Ozonov” Arhus centar u Nikšiću imao je 25 slučajeva iz gotovo svih gradova
Znaju redovno da brane “privatnost” krivolovaca
Prema podacima međunarodne organizacije Birdlajf, oko 200 hiljada ptica bude ubijeno u Crnoj Gori gotovo svake godine, a među njima je ogroman broj i onih za koje je lov zabranjen. Centar za zaštitu i proučavanje ptica veoma je aktivan u podnošenju krivičnih prijava, ali je svaka prijava pala na sudu.
Iz te NVO dobijali su apsurdna obrazloženja, od toga da se radi o fotomontaži, do toga da fotografije krivolovaca neće da prihvate jer su napravljene bez ovlaštenja. Iako aktivisti naprave fotografiju krivolovca sa ubijenim pticama, sa puškom i plastičnim mamcima, to sudu nije relevantno, uz obrazloženje da su ugrozili njegovu privatnost i slikali ga.
Najviše slučajeva na sudu završi zbog bespravne sječe šuma, ali i to sporadično. Nasvježiji je primjer iz jula 2017. kada je Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet kako bi provjerili postupanje službenika rožajske Uprave za šume u slučaju bespravne sječe preko 600 stabala uz korišćenje švercovanih pečata. Dešavalo se i da šumokradice budu osuđene prekršajno, pa kasnije oslobođene.
Galerija
Bonus video:
