16.12.2019. Institut za socijalnu i obrazovnu politiku je licencirao Sklonište za žrtve trgovine ljudima čime smo postali prva licencirana i specijalizovana ustanova koja pruža ovu uslugu u Crnoj Gori. Od početka našeg rada do današnjeg dana smo uspješno zbrinuli 50 potencijalnih žrtava i žrtava trgovine ljudima, ne štedeći sopstvene resurse i pružajući korisnicima umnogome više nego što je to propisano Pravilnikom koji definiše naš rad. Podsjetiću nadležne donosioce odluka na sledeće činjenice: Institut je prije osnivanja Skloništa a kako bismo ispunili uslove za licenciranje i pružili državi licencirano, specijalizovano i profesionalno Sklonište, uložio 23.700 eura, pa nakon toga smo se javili na konkurs gdje smo nakon duže vremena brige o ukupno 40 korisnika, dobili 40.000,00 eura uz ponovo naš dodatni doprinos od 11.000,00 eura kako bismo imali samo za plate stručnog kadra koji će raditi sa žrtvama trgovine ljudima a što se, kako je vrijeme ali i potrebe naših korisnika, pokazalo kao nedovoljno. 7 zaposlenih koliko moramo imati da bismo ispunili osnovu za licenciranje iziskuje mnogo više novca od 40.000 eura na godišnjem nivou s obzirom da u Skloništu i sa žrtvama trgovine ljudima rade visokoškolci a ne osobe sa srednjom školom, kao što je to, na žalost, bio slučaj u prethodnom periodu prije nego što smo mi oformili i licencirali specijalizovano Sklonište i sada moram po ko zna koji put da napomenem - Institut za socijalnu i obrazovnu politiku ne rukovodi Skloništem već je to Skloništ naše, a država učestvuje sa 40.000 eura u radu Skloništa.
Odgovorno tvrdim da su plate zaposlenih u mom timu koji 24/7 brine o žrtvama trgovine ljudima, niže u odnosu na plate koje imaju kadrovi koji obavljaju slične poslove u oblasti dječije i socijalne zaštite i kreću se u iznosu od 330 eura NETO iznosa koliko ima zaštitar u Skloništu do 490 eura koliko imam ja kao magistar sigurnosti i direktor Skloništa pa koristim priliku da postavim pitanje donosiocima odluka – po kojim to kriterijumima neko ko radi kancelarijski posao i nikad, osim kad su kao članovi Komisije koja je provjeravala uslove za licencu, nisu proveli vrijeme u Skloništu i ne znaju koliko je u primarnom ovaj posao stresan, u nekim slučajevima i vrlo opasan a na kraju izuzetno odgovoran mogu da određuju i da smatraju kolika plata meni i mojim zaposlenim treba da bude?
Zatim, kada imamo djecu koja su školskog uzrasta to iziskuje dodatne troškove - odlazak u školu, garderobu, obuću, školski pribor, a što smo sve mi obezbjeđivali pa čak smo iz razloga bezbjednosti ali i u jednoj situaciji nemogućnosti upisa u obrazovnu ustanovu koja je u blizini Skloništa, naše korisnike morali upisati u školu koja se nalazi u drugoj opštini u odnosu na lokaciju Skloništa pa smo ih tako dva puta dnevno morali voziti i vraćati iz škole koja je udaljena 52km u jednom pravcu jer su korisnici različita smjena a što smo opet mi morali finansirati jer su nam iz nadležnih Centara za socijalni rad, ali i iz Minstarstva rada i socijalnog staranja u pismenoj formi odgovorili da nemaju sredstava niti zakonsku mogućnost da pokriju troškove prevoza u školu i da to nadoknadimo iz mjesečnih faktura koje nam za smještaj plaćaju Centri za socijalni rad. Istina, svakog mjeseca smo dobijali po 250,00 eura po korisniku za troškove smještaja i od tih 250,00 eura mi trebamo korisniku da obezbjedimo 3 obroka dnevno, a ako se radi o djetetu još dvije užine što je definisano Pravilnikom o radu Skloništa, obuću i odjeću, školski pribor i da platimo prevoz a u nekim slučajevima i pelene i hranu za bebe jer smo imali i korisnike tog uzrasta, zatim da platimo mjesečne dažbine za potrošnju električne energije i vode, što je u prošlom mjesecu konkretno iznosilo 367,50 eura jer je zimski period i mi moramo 24/7 imati uključeno grijanje pa me interesuje da li danas u Crnoj Gori postoji taj roditelj koji može za 250,00 eura mjesečno da plati struju i vodu, obezbijedi knjige i školski pribor za školu, odjeću i obuću, tri obroka i dvije užine, da pokrije troškove prevoza dva puta dnevno po 110km i po potrebi da vozi dijete u medicinsku ustanovu i, zbog prirode stvari i korisnika koji su žrtve trgovine ljudima, odvede na saslušanje kod tužioca ili da prisustvuje suđenju u drugu opštinu kad je zvanični podatak MONSTAT-a da je za minimalnu potrošačku korpu potrebno minimum 644,6 eura u oktobru tekuće godine??? Nemoguće je, ali smo upravo zbog činjenice i osjećaja odgovornosti prema budućim žrtvama trgovine ljudima koji smo preuzeli tog 16 decembra kad smo ispunili uslove za licencu, neumorno radili tokom svih ovih mjeseci ne dozvolivši da u bilo kom trenutku naši korisnici osjete bilo kakav nedostatak, naprotiv čak smo i organizovali proslave rođendana našim korisnicima gdje moram pomenuti da su čak i pripadnici Uprave policije koji su radili na tom slučaju došli i donijeli djeci poklone dok voditelji slučaja nisu pa to dovoljno govori o nivou brige za žrtve trgovine ljudima, činili smo sve da naši osjete toplinu, sigurnost i prihvaćenost i često nauštrb naših ličnih sredstava i ovim putem moram ponovo ukazati Ministarstvu rada i socijalnog staranja da sa 40.000 eura Sklonište za žrtve trgovine ljudima ne može da funkcioniše, makar ne na način kako je to propisano Zakonom o dječijoj i socijalnoj zaštiti, ne na način koji se od jednog ozbiljnog pružaoca usluga očekuje, ne na način kako to očekuju naši korisnici, ne na način kako to od Crne Gore očekuju međunarodni partneri. Sve u svemu, mislim da smo i dalje na vrijeme da se revidira visina sredstava koja se opredjeljuje na ovom javnom konkursu i istakao bih još jedan nonsens u javnim konkursima za finansiranje ključnih socijalnih servisa u Crnoj Gori, zaista bez namjere da uvrijedim bilo koga ili da unizim bilo čiji rad - usluga SOS telefona za žrtve nasilja se finansira iznosom od 38.000 eura za šta je potreban, po Pravilniku o licenciranju ove usluge, samo 1 stručni radnik ( član 12 Pravilnika o licenciranju ove usluge ) i kancelarija za šta će Ministarstvo izdvojiti po 38.000 eura za SOS telefon za odrasla i stara lica a posebno za SOS telefon za djecu i mlade a za smještaj žrtava trgovine ljudima gdje je potrebno 7 radnika - 2 stručna i 5 saradnika, odgovarajući stambeni prostor u skladu sa polom i uzrastom korisnika, 3 obroka i dvije užine, psiho-socijalna podrška i da ne govorim o bezbjedonosnim pitanjima kada je rad sa žrtvama trgovine ljudima u pitanju, Ministarstvo izdvaja 40.000,00 eura gdje su troškovi neuporedivo veći, dakle imate situaciju gdje za nečije javljanje na telefon i informisanje potencijalne žrtve da treba da zove policiju ili to SOS uradi u njeno ime, Ministarstvo izdvaja ukupno 76.000 eura a za smještaj žrtava trgovine ljudima gdje su troškovi na godišnjem nivou minimum 70.000 eura ( i u ovaj iznos ne računama prethodno ulaganje kako bi Sklonište bilo na nivou koji zahtjeva ova socijalna usluga sa svih relevantnih aspekata ) Ministarstvo izdvaja 40.000 eura - situacija ekonomsko-socijalnog paradoksa. Iskoristiću priliku i da podsjetim donosioce odluka, ali i crnogorsku javnost, da je ISOP Sklonište za žrtve trgovine ljudima do sad uspješno zbrinulo 50 žrtava trgovine ljudima u dobi od godinu i tri mjeseca pa do 42 godine starosti dakle više nego što je prethodno ,,državno'' Sklonište uradilo za 5 godina, uspješno reintegrisalo maloljetne korisnike koji su potpuno vaspitno-obrazovno bili zapušteni i od potpune nepismenosti došli do nivoa četvrtog razreda osnovne škole za nepunih tri mjeseca rada, iz ličnih sredstava finansirali prevoz, u tri slučaja zdravstvenu zaštitu, obezbijedili garderobu i obuću, pokrenuli postupke pred nadležnim organima za dobijanje ličnih dokumenata, vršili transport do suda, tužioca, obrazovnih insitucija i ovo naglašavamo ne da bismo istakli naš rad već da bismo donosiocima odluka ukazali zbog čega 40.000 eura nije dovoljno da bi specijalizovano i po svim kriterijumima uspješno Sklonište za žrtve trgovine ljudima funkcionisalo. Da li je upitanju nedostatak sredstava, nečije lično mišljenje, animozitet prema rukovodećem kadru Instituta ili možda lični interes a možda čak i nezainteresovanost odlazećih donosioca odluka za održivost ključnog socijalnog servisa za zbrinjavanje žrtava trgovine ljudima razlog neadekvatnoj finansijskoj podršci radu Skloništa - ne znam, ali znam da pod ovim uslovima ISOP Sklonište ali ni jedno drugo Sklonište koje može u narednih desetak dana koliko traje rok za dostavu prijava za finansiranje ovog vida socijalnog servisa biti licencirano, apsolutno ne može adekvatno, zakonski i kvalitetno da pruži podršku žrtvama trgovine ljudima u Crnoj Gori i nakon ovogodišnjeg napretka zahvaljujući slobodno mogu reći, timu ljudi koji rade u ISOP Skloništu za žrtve trgovine ljudima čiji je rad prepoznat kao kvalitetan od strane svih relevantnih aktera, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou, koji smo kao država ostvarili vratićemo se na ,,stare staze'' kad je Crna Gora bila na watch-listi Stejt Departmenta, kad su o žrtvama trgovine ljudima brinuli priučeni srednjoškolci, kad su korisnici skloništa bježali kroz prozore od ,,kvalitetne'' i ,,iskusne'' usluge i brige koju su uživali u prethodnom Skloništu. mr Mitar Radonjić - izvršni direktor Instituta i rukovodioc odsjeka Skloništa za žrtve trgovine ljudima
