Slučaj KAP-a primjer političkog pritiska na pravosuđe

Transparensi Internešnel objavio publikaciju o zarobljenim državama Zapadnog Balkana, efikasna vladavina prava ostaje izazov "Pravosuđu u Crnoj Gori trebalo je više od 13 godina da nastavi istragu u aferi "Telekom", i ispita navodnu umiješanost rođaka visokih političara u šemu podmićivanja"

42670 pregleda 87 reakcija 34 komentar(a)
"Nema napretka u pogledu sastava i nezavisnosti Sudskog savjeta": Medenica na sjednici Savjeta, Foto: Savo Prelević
"Nema napretka u pogledu sastava i nezavisnosti Sudskog savjeta": Medenica na sjednici Savjeta, Foto: Savo Prelević

U Crnoj Gori nije postignut napredak u pogledu sastava i nezavisnosti Sudskog savjeta, a slučaj državnih garancija za Kombinat aluminijuma (KAP) ilustruje efekte političkog pritiska na rad pravosuđa, ocijenio je Transparensi internešnel (TI).

TI je objavio publikaciju “Proučavanje zarobljavanja države: neprimjereni uticaj na donošenje zakona i pravosuđe na Zapadnom Balkanu i u Turskoj” u kojoj je navedeno da je nekažnjavanje korupcije na visokom nivou, jedan od glavnih faktora koji omogućavaju zarobljavanje države.

"Zarobljavanje država na Zapadnom Balkanu smanjuje povjerenje javnosti u vladine institucije, a političarima omogućava da se bogate na račun običnih građana. Pojava zarobljene države u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Turskoj zabilježena je u izvještajima Evropske komisije, ali njeni temelji i motivacija nisu dovoljno obrađeni u reformama promovisanim u regionu”, piše u publikaciji.

Navodi se da zabrinjava odluka Sudskog savjeta u Crnoj Gori da ponovo imenuje pet predsjednika suda na najmanje treći mandat, što je u suprotnosti sa preporukama GRECO-a.

"Isto tako, u Crnoj Gori nije postignut napredak u pogledu sastava i nezavisnosti Sudskog savjeta. Ove odluke i činjenica da se u većini zemalja veliki broj preporuka GRECO-a samo ‘djelimično sprovodi’ pokreću pitanja o, s jedne strane, iskrenoj posvećenost i političkoj volji vlasti ovih zemalja za primjenu standarda vladavine prava i, s druge strane, da li predložene reforme odgovaraju kontekstu i dovoljne su da dovedu do promjena”, piše u publikaciji.

Pored predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, više od dva puta za presjednike sudova birani su predsjednici osnovnih sudova Branko Vučković (Kotor), Zoran Šćepanović (Bar), Zahit Camić (Rožaje), Radule Piper (Bijelo Polje), Milica Jovović (Danilovgrad) i Hilmija Sujković (Plav).

Ustavom Crne Gore propisano je da predsjednik Vrhovnog suda može biti na toj poziciji dva puta, a zakonom o sudovima se to odnosi i na predsjednike nižih sudova.

Sudski savjet je zabranu protumačio tako da ona važi od stupanja na snagu novih propisa, odnosno da ne važi retroaktivno, pa su predsjednicima sve ovo prvi mandati.

Državne garancije za KAP navedene su kao primjer političkog pritiska na rad pravosuđa.

"Slučaj je u preliminarnoj fazi istrage, od zahtjeva Vrhovnog državnog tužilaštva u julu 2013. Visoki članovi vladajuće partije i najviši vladini zvaničnici, uključujući bivše premijere, predsjednika Komisije za kontrolu državne pomoći i bivšeg ministra ekonomije, umiješani su u slučaj. U aprilu 2013. godine, crnogorska Državna revizorska institucija utvrdila je da je Vlada izdala državne garancije u vrijednosti od 135 miliona eura za kredite date u 2010. i 2011. godini Kombinatu aluminijuma bez odgovarajućih opravdanja ili kontragarancije”, podsjeća TI.

KAP je tada bio u vlasništvu ruskog biznismena Olega Deripaske.

Navodi se i da je pravosuđu u Crnoj Gori trebalo više od 13 godina da nastavi istragu u aferi “Telekom”, i ispita navodnu umiješanost rođaka visokih političara u šemu podmićivanja.

Afera “Telekom” otvorena je početkom 2012. godine kada je Američka komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila da je došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija.

U slučaju privatizacije Crnogorskog telekoma SEC je u tužbi protiv Mađar telekoma tvrdio da su njegovi direktori Elek Štraub, Andraš Balog i Tamaš Morvai odobrili isplatu 7,35 miliona eura najmanje dvojici crnogorskih državnih funkcionera i “sestri najvišeg državnog zvaničnika, koja se bavi advokaturom” i to preko lažnih konsultantskih ugovora, koji su poslužili da bi Mađar telekom pod povoljnim uslovima kupio Crnogorski telekom.

U februaru 2019. godine, Viši sud u Podgorici potvrdio je optužbu Specijalnog tužilaštva u Crnoj Gori protiv dvojice bivših direktora Crnogorskog telekoma i suđenje je u toku. SEC je postigao sporazume o poravnanju sa kompanijom Mađar telekom i njenim bivšim rukovodiocima.

TI ukazuje i da u Crnoj Gori mali broj dozvola za lobiranje izdatih do 2019. godine (14) i lobista registrovanih u relevantnoj agenciji u 2018. godini (6) izaziva sumnju EK o pravilnoj primjeni zakona i postojanju lobiranja koje se sprovodi mimo zakonskog okvira.

"Vjeruje se da propisi o lobiranju mogu pomoći u sprečavanju neprimjerenog uticaja u javnom odlučivanju”, piše u publikaciji.

Ocijenjeno je da efikasna vladavina prava ostaje izazov u ​​zemljama Zapadnog Balkana i u Turskoj.

"Stalno je podrivaju politički lideri čiji je glavni motiv vlast radi privatne koristi. To dovodi do široko rasprostranjene zloupotrebe javnih funkcija”, smatraju u TI.

Ukazuju i na zakone “po mjeri” koji se donose da bi služili interesima pojedinaca, grupa kompanija, često na račun drugih, uključujući i javne.

Izveštaj identifikuje tri vrste zakona po mjeri: zakoni o kontroli dijela sektora ili industrije, zakoni o smanjenju kapaciteta institucija da vrše kontrolu i ravnotežu i zakoni kojima se osiguravaju javne funkcije u pravosudnim sistemima ljudima koji omogućavaju korupciju. “Zakoni po mjeri smatraju se najvišim izrazom zarobljavanja države, jer na kraju čine zarobljavanje države legalnim”, navodi TI.

Izveštaj uključuje spisak preporuka upućenih donosiocima odluka u EU i na nacionalnom nivou i lokalnim zvaničnicima i građanima za borbu protiv zarobljavanja država.

“Uz podršku oligarha, politički lideri iskoristili otvorene mogućnosti u tranziciji”

U publikaciji se navodi da je tranzicija ka političkom pluralizmu i liberalnoj ekonomiji u zemljama Zapadnog Balkana obilježena nizom mogućnosti za korupciju.

“Uz kontinuiranu podršku oligarha, politički lideri iskoristili su otvorene mogućnosti u tranziciji, poput procesa privatizacije koji je omogućio prebacivanje većine državne imovine i preduzeća na političke drugove u skladu sa sličnim tržišnim reformama u bivšem Sovjetskom Savezu. Proširenje izvršne vlasti na druge grane vlasti stvorilo je dodatne mogućnosti za prisvajanje javnih sredstava putem tendera i dalju zloupotrebu službenog položaaja i institucija”, piše u publikaciji.

Bonus video: