Podgoričanka Marija B. (34) samohrana je majka osmogodišnjeg dječaka.
Razvedena je više od četiri godine, a kaže da je za to vrijeme sebe smatrala srećnijom od većine samohranih roditelja.
Sve do pojave koronavirusa i prvog zatvaranja Crne Gore, u martu.
„Iako bivši suprug rijetko uplaćuje dosuđenu alimentaciju, smatrala sam da smo sin i ja srećniji od većine drugih jednoroditeljskih porodica i bila sam zahvalna na tome. Imam pristojan administrativni posao, a radim i privatno - podučavam djecu školskog uzrasta iz više školskih predmeta. Od svega toga sam uspijevala da servisiram ratu za stambeni kredit, režije, plaćam djetetu dnevni boravak jer škola nema za to prostora, a vrlo često sam mogla da sina obradujem sitnicama kojima se djeca vesele“, priča Marija.
Nevolja je, kaže, nastupila u martu sa pojavom prvih slučajeva virusa u Crnoj Gori.
„Tada je Crna Gora bila zatvorena. Ja sam morala svakog dana da idem na svoj stalni posao, sa radnim vremenom od osam sati, a on je uglavnom ostajao sam. Nijesam mogla da dozvolim da o njemu brinu moji roditelji, jer su stariji i rizična su grupa zbog hroničnih bolesti“, navodi Podgoričanka.
Jedinu mjeru koju je tadašnja Vlada obezbijedila skoro svim roditeljima djece mlađe od 11 godina - da uzmu plaćeno odustvo i budu uz svoju djecu, posebno zbog školskih obaveza koje su se odvijale onlajn, Marija nije mogla da iskoristi.
Njen poslodavac je zahtijavao osmočasovno prisustvo na radnom mjestu.
Mališan je, tako, od 8 do 16 časova sam provodio vrijeme, ali i radio domaće zadatke.
„Koliko sam puta čula: ‘Što se ne požališ inspekciji rada?’ ili ‘Što ih ne prijaviš?’. Znala sam za sve te opcije, ali znala sam i da zbog te prijave mogu ostati bez posla, a ja moram da hranim svoje dijete. I da plaćam stambeni kredit. Jedva smo pregurali dva mjeseca zatvaranja“, ističe Marija.
Kad je početak školske godine odložen za 1. oktobar, Marija je ponovo imala cio mjesec briga.
Tokom septembra nije ni imala pravo na plaćeno odsustvo. Iako su vlasti obećale roditeljima da će obezbijediti da brinu o djeci mlađoj od 11 godina, nijesu to i zakonski ozvaničile.
„Pazim kad me niko ne gleda u kancelariji, pa ga zovem na video-poziv. Srce mi je u petama ako se odmah ne javi, jer je stan na trećem spratu... Isto je i sada. Vrlo često je sam kući, jer sad jedan mjesec uspijevam da platim dnevni boravak, a naredni već ne. Zbog pandemije se roditelji plaše da uzimaju privatne časove za svoju djecu, zbog čega mnogo manje privatno radim. Pomoći od bivšeg supruga gotovo da nema. Ni finansijske, ali ni kad je u pitanju vrijeme koje provode zajedno. On želi da sa djetetom provodi upravo onoliko vremena koliko je sud dosudio. Sad zaista osjećam kako je većini samohranih roditelja“, zaključuje Marija.
Strah od revanšizma poslodavca ili su rijetki slučajevi kršenja prava?
Pravo na plaćeno odsustvo, radi čuvanja djece mlađe od 11 godina u slučaju prekida rada vaspitno-obrazovnih ustanova, bila je jedina mjera koja se odnosila na pomoć svim roditeljima u doba pandemije.
Naredba kojom se ovo pravo omugaćava, nije se odnosila na zaposlene u zdravstvu, policiji, komunalnim djelatnostima... zbog prirode posla koji obavljaju.
Mnogi roditelji zaposleni u privatnom sektoru, poput Marije B., nijesu mogli da iskoriste ovo pravo, jer su se plašili revanšizma poslodavca. Ipak, bilo je i onih koji su kršenje ovog prava prijavljivali Upravi za inspekcijske poslove.
„Pravo na plaćeno odsustvo sa rada po naredbama Vlade za vrijeme nastale epidemiološke situacije ima jedan od roditelja/hranitelja/usvojitelja ili samohrani roditelj djeteta koje nije starije od 11 godina života, zbog prekida obrazovno-vaspitnog rada u javnim i privatnim obrazovno-vaspitnim ustanovama. U takvoj situaciji poslodavac je dužan obezbijediti ovo pravo svakom zaposlenom uz zahtjev za korišćenje tog prava i odgovarajuće dokaze (izvod iz knjige rođenih za dijete, potvrdu od strane drugog supružnika/hranitelja/usvojitelja da kod svog poslodavca ne koristi isto pravo…). Zaposlenom pripada naknada zarade za vrijeme odsustvovanja sa rada zbog plaćenog odsustva u visini od 100 odsto njegove zarade za dane plaćenog odsustva“, pojašnjavaju iz Uprave.
„U periodu pandemije od novog koronavirusa bilo je desetak prijava zaposlenih u vezi sa uskraćivanjem prava na plaćeno odsustvo jednom od roditelja djeteta mlađeg od 11 godina. Po svim prijavama je blagovremeno postupljeno i naloženo poslodavcu da se omogući korišćenje ovog prava svakom podnosiocu prijave koja je bila osnovana. Međutim, bilo je nekoliko neosnovanih prijava zaposlenih u djelatnostima koje su isključene od korišćenja ovog prava, odnosno čija je kontinuirana djelatnost neophodna za vrijeme trajanja propisanih mjera (zdravstvo, komunalna djelatnosti..)“, kažu iz Uprave.
Ističu i da se dio prijava odnosio na zahtjev poslodavca da roditelji pravo na plaćeno odustvo zamijene godišnjim odmorom.
„I tu smo postupali zavisno od konkretnih činjenica u svakom slučaju, odnosno zavisno od toga da li je godišnji odmor iz prethodne ili ove godine. Naime, godišnji odmor kao stečeno pravo iz prethodne godine morao se iskoristiti do polovine ove godine (po starom Zakonu o radu), a za ovu godinu imamo fleksibilniji pristup po odredbama novog Zakona o radu. U svakom slučaju, ukoliko je započeto korišćenje godišnjeg odmora po zakonskoj proceuri (donijeto rješenje zaposlenom po utvrđenom planu korišćenja godišnjih odmora) to pravo se koristilo, pa onda plaćeno odsustvo. Tu smo zauzeli stav da se ne može govoriti o zamjeni plaćenog odsustva godišnjim odmorom, već o korišćenju oba prava na najcjelishodniji način, jer će zaposleni u oba slučaja biti uz djecu, što i jeste konačni cilj“, kažu iz Uprave.
Podsjećaju i na to da je tokom septembra bio pravni vakum kad je u pitanju jedina mjera koja je pomagala roditeljima.
„U tom periodu nije bilo osnova za korišćenje ovog odsustva, a Inspekcija rada je reagovala prema Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu zdravlja“, zaključuju iz Uprave za inspekcijske poslove.
Dukić: Nije se smjelo dozvoliti da samohrani roditelji ostaju bez posla
Koordinatorka Grupe za podršku jednoroditeljskim porodicama u Udruženju Roditelji Ivana Dukić, kaže da su kroz komunikaciju sa roditeljima zaključili da su problemi brojni.
„Moralo je biti precizno definisano i kao izuzetak propisano naredbama šta u situacijama kada su u koliziji mjere propisane naredbom i sudske odluke, no, sa druge strane, imamo roditelje koji ne znaju šta da rade jer institucije nadležnosti prebacuju sa jedne na drugu, i što je najgore - djecu koja ispaštaju. Jednoroditelji nemaju podršku ni kada drugi roditelj ne daje alimentaciju, a naročito sada, kada je ekonomska kriza produbljena. Većina roditelja sami izdržavaju djecu i nikakve dodatne pomoći u odnosu na njih nisu predviđene“, navodi Dukićeva.
Napominje i da postoje veliki problemi i kada je obrazovanje u pitanju: “Sva djeca moraju imati obezbijeđen internet i odgovarajući uređaj kako bi mogli ispratiti nastavu. Dodatni problem nastaje i kada je u porodici više djece“.
Dukićeva upozorava i na to da je mnogo roditelja ostalo bez posla ili im je zarada smanjena.
„Smatramo da se to nije smjelo dopustiti, naročito kada su jednoroditelji u pitanju“, upozorava Dukićeva.
Bolje nije, kaže ona, ni u regionu.
„Što se tiče uporedne prakse iz zemalja regiona, svi su se uglavnom susreli sa istim problemima. Ono što bismo izdvojili je primjer Srbije koja je jednoroditelje prepoznala kao ranjivu kategoriju osmislivši posebnu grant liniju za njih i raspisavši konkurs za ekonomsko osnaživanje žena iz kategorije jednoroditeljskih porodica“, zaključuje Dukićeva.
Anketa „Vijesti“: Dvije trećine ispitanika ne zna da su postojale mjere koje su štitile smohrane roditelje
Da Marijina priča nije usamljena, potvrđuju i podaci dobijeni iz ankete na portalu „ Vijesti“.
U anketi je učestvovalo 1.009 naših čitateljki i čitalaca, a više od dvije trećine njih (816 ispitanika i ispitanica, odnosno 73,55 odsto) nije znalo da je Vlada ikad donijela naredbu kojom štiti i pomaže samohranim roditeljima tokom pandemije.
Da Vladine mjere pomoći samohranim roditeljima, odnosno jednoroditeljskim porodicama nijesu bile prilagođene kriznoj situaciji i da država nije učinila sve da zaštiti ovu ciljnu grupu smatra 262 anketiranih, što je 23, 64 odsto.
Tek 2,81 odsto, odnosno 31 anketirani ocjenjuju da su mjere i pomoć države bile prilagođene kriznnoj situaciji i da su vlasti učinile sve da zaštite samohrane roditelje.
I komentari na portalu i fejsbuk stranici „Vijesti“ ukazuju na to da su građani izuzetno nezadovoljni načinom na koji se država odnosila prema jednoroditeljskim porodicama.
„Koliko smo upoznati, samohrani roditelji socijalni slučajevi, ali bračni parovi koji imaju djecu, a bez posla skoro godinu dana, sami bitku biju sa problemima. Kome ste dali pomoć, to samo Vi znate. Šta ste pomogli penzionere koi primaju 140 eura i manje? Po mjesnim zajednicama dijele kako njima odgovara... Pod hitno strože mjere za neplaćanje alimentacije, a ako mislite da samohrana majka može da preživi mjesec sa dvoje maloljetne djece od 140 eura, onda bolje da nas nema... Koje mjere da ocijenimo? Oni su na milost i nemilost rukovodilaca... Nikad ništa nisam dobila, obraćala sam se ministarstvu nekoliko puta, nisu reagovali, 20 godina sam majka samohrana, dijete mi je treća godina Pravnog fakulteta, oni jesu obećavali, ali ispunili obećanje nikad...“, samo su neki od komentara koji su pratili našu anketu.
Zbog definicije u makedonskom zakonu, većina samohranih roditelja nevidljiv
Država nas je ostavila na milost i nemilost.
To je zaključak makedonskih samohranih roditelja, koje su bili obuhvaćeni u dvije mjere za prevazilaženje poteškoća nakon početka epidemije i to ne u potpunosti.
Glavna prepreka u sprovođenju mjera proizlazi iz definicije Ministarstva rada i socijalne politike za pojam „samohrani roditelj“, koja uključuje samo one što sami obavljaju roditeljske dužnosti za dijete, jer je drugi roditelj nepoznat, preminuo, nestao ili iz opravdanih razloga ne vrši roditeljske dužnosti, na primjer ako izdržava kaznu zatvora, ali ne i razvedene.
Tako se mjera za jednokratnu pomoć od šest hiljada denara (100 eura) nije odnosila na one roditelje čiji bivši supružnici ne plaćaju alimentaciju. Udruženje samohranih roditelja grada Skoplja zahtijeva hitnu promjenu definicije, kao i kreiranje Državnog fonda za izdržavanje, iz kojeg bi se alimentacija plaćala u slučaju kašnjenja dužeg od tri meseca.
Međutim, značajna prepreka se pojavila i prilikom podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć za one samohrane roditelje koje Ministarstvo priznaje kao takve.
Predsjednica NVO „Jedna može“ Doroti Pačkova optužuje državu da, uprkos pozivima, ne izrađuje Registar samohranih roditelja, pa sada i apliciranje „ide ručno“.
„Uslov je bio da se dostave dva izvoda, jedan od djeteta, gdje stoji samo jedan roditelj i još jedan izvod od samog roditelja. Da biste dobili bilo kakvu potvrdu od Uprave, potrebno vam je deset radnih dana, a rok za prijavu bio je sedam dana, dodaje Pačkova.
S druge strane, ministarka rada Jagoda Šahpaska kaže da se kontinuirano pomaže samohranim roditeljima, ali sa naglaskom na one koji su u socijalnom riziku.
Priča o uticaju pandemije na kvalitet života samohranih roditelja nastala je u saradnji dnevnih novina “Vijesti” iz Crne Gore i “Slobodni pečat” iz Sjeverne Makedonije.
Bonus video:
