Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) prošle godine je od Vrhovnog suda zatražila odobrenje za 42 slučaja tajnog nadzora, saopšteno je “Vijestima” iz tog suda.
“U toku 2020. godine Vrhovnom sudu su dostavljena 42 predloga. Svi predmeti su, od strane Agencije, označeni kao “tajni”, pa vam osim broja, a kod odredbi Zakona o tajnosti podataka, druge informacije ne možemo dostaviti”, navodi se u odgovoru.
To je prvi zvanični podatak nakon nekoliko godina, nakon što je ranije taj sud proglasio tajnim informacije o odobravanju zahtjeva ANB.
Javno dostupni su jedini još podaci koje je prije nekoliko godina objavio Institut alternativa, da su u periodu 2005-2009. pod mjerama tajnog nadzora koje sprovodi ANB bila 324 građanina/građanke Crne Gore. Taj isti podatak je zatim, kako su objasnili, označen “tajno”, jer bi se njegovim objelodanjivanjem navodno ugrozila nacionalna bezbjednost”. Isto obrazloženje je za mandata Vesne Medenice dato i “Vijestima” koje su se interesovale koliko je zahtjeva ANB podnijeto, da li je neki odbijen i iz kojih razloga...
I sve tako do danas, nakon promjene vlasti i u situaciji kada je v.d. direktora ANB Dejan Vukšić saopštio da su nezakonito uništeni podaci o tajnom nadzoru građana koje je prikupila Agencija. Na njenom čelu je posljednjih godina bio Dejan Peruničić.
Da li je i u proteklom periodu bilo zloupotreba iz Vrhovnog suda nisu mogli da kažu, podsećajući da po zakonu nemaju ovlašćenja da kontolišu MTN. Navode i da nisu “obavještavani o uništavanju dokaza prikupljenih mjerama tajnog nadzora” o kojima je govorio Vukšić.
Poslanik opozicionog SDP Raško Konjević je ovim povodom tražio sjednicu Odbora za bezbjednost a i Vukšić je najavio da će podnijeti izvještaj, ali ona još nije zakazana. Javno nema dostupnih informacija da se taj Odbor tokom prethodnog saziva parlamenta uopšte bavio kontrolom primjene MTN, jer je u njegovom radu gotovo sve proglašeno tajnim i povjerljivim.
U dijelu javnosti se često polemiše o nezakonitom prisluškivanju, a takve primjere navodila je i prošle godine tadašnja opozicija, ali bez uspjeha da otvori parlamentarni nadzor. Poslanici Demokratskog fronta tražili su kontrolno saslušanje glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića zbog sumnje da su neki nezakonito praćeni, ali je Odbor tada odbio inicijativu. Njime je rukovodio Branko Čavor, poslanik i poslovni direktor DPS-a.
Praksa Evropskog suda za ljudska prava je da građanin ima pravo da bude obaviješten da su nad njim primijenjene mjere tajnog nadzora i da se upozna sa rezultatima, a to pravo garantuje i Ustav Crne Gore.
I Zakon o ANB predviđa takav mehanizam, na šta podsjeća u odgovoru i Vrhovni sud: “Povodom Vašeg podsjećanja na prava građanina, ukazujemo da je članom 18 Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost propisano da građanin na lični pisani zahtjev svoja prava ostvaruje kod Agencije”.
Takvi slučajevi međutim javnosti nijesu poznati. Ranije je iz ANB-a aktivistima MANS-a potvrđeno da se neke mjere nadzora sprovode nad njima, ali je vrlo brzo ta informacija ublažena i obesmišljena. Zbog nezakontiiog nadzora, ali od strane policije MANS je dobio sudski postupak protiv države, a njihov tadašnji advokat Veselin Radulović kaže za “Vijesti” da “vladavina zakona podrazumijeva da određivanje i primjena mjera tajnog nadzora mora biti pod djelotvornom kontrolom koju, u normalnim okolnostima, osigurava sud koji bi morao biti garant nezavisnosti, nepristrasnosti i ispravne procedure”.
“Nažalost, praksa pokazuje da sud tu svoju ulogu ne obavlja na način na koji bi morao i koji bi obezbijedio sprečavanje zloupotreba i kršenje osnovnih ljudskih prava. Iz mog iskustva, sudovi nekritički i bez valjane provjere prihvataju predloge tužilaštva za određivanje i produženje mjera tajnog nadzora”, navodi advokat.
On podsjeća da nije zabilježen nijedan slučaj da je neko obaviješten da je bio pod mjerama koje nijesu dale razultate, iako je ta obaveza propisana zakonom”.
U analizi IA, koja je dostupna na njihovom sajtu navodi se da “zabrinjava izostanak zakonom propisane procedure i prakse uništavanja podataka o ličnosti u slučajevima kada nije utvrđen osnov za nastavak primjene MTN”.
U periodu 2006-2011. Odbor za bezbjednost je imao jednu posjetu ANB, dobio jedan poseban izvještaj o primjeni MTN za period 2008/09. i imao jednu neprihvaćenu inicijativu grupe opozicionih poslanika za kontrolno saslušanje direktora ANB, podsjeća Alternativa.
Nakon toga ne postoje podaci na ovu temu, niti je Vlada ikada objavila izvještaj generalnog inspektora ANB o kontroli rada Agencije, uključujući i mjere nadzora. Iz Vlade “Vijestima “ nije ni odgovoreno da li je prethodni kabinet Duška Markovića (DPS) dobio neki izvještaj inspektorke Goranke Serhatlić, koja je nedavno smijenjena.
“Nema ni osnova sumnje da je ugrožena nacionalna bezbjednost”
“Posljednjim izmjenama ZKP-a iz 2015. bez opravdanog razloga produženo maksimalno trajanje mjera tajnog nadzora na čak 18 mjeseci. Sa druge strane, rezultati u primjeni tih mjera u predmetima visoke korupcije i organizovanog kriminala ili potpuno izostaju ili su zanemarljivi. Tako proizilazi da mjere tajnog nadzora ne doprinose suzbijanju najtežih vidova kriminala, ali da se njima ozbiljno krše osnovna ljudska prava.
Takođe, izmjenama Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost iz 2015. godine omogućena je proizvoljna i neograničena primjena određenih mjera tajnog nadzora od strane ANB-a i za primjenu određenih mjera nije propisano čak ni ispunjenje uslova da postoji osnov sumnje da je ugrožena nacionalna bezbjednost. Praksa pokazuje da sud ne vrši djelotvornu kontrolu primjene ni ovih mjera”, objašnjava Veselin Radulović.
Bonus video:
