Balkanski ris prisutan je na prostoru Crne Gore, tvrde iz Direktorata za šumarstvo i lovstvo Ministarstva poljoprivrede i Lovačkog saveza, dok iz nevladinog sektora navode da je situacija drugačija.
To se navodi u tekstu Jelene Vukašinović iz Centra za zaštitu proučavanje ptica (CZIP), koji je urađen u sklopu američkog projekta "Etičko i profesionalno izvještavanje za studente", koji realizuje Nevladina organizacije Građanska alijansa (GA).
Iz nevladine organizacije (NVO) Wildlife Montenegro, rekli su da se prisustvo balkanskog risa u Crnoj Gori bilježi samo u pograničnim područjima i to veoma rijetko, što kako kažu, nije za pohvalu.
"Kako se radi o životinji kojoj treba veliko prostranstvo, pri čemu se misli na jedinku i njenu teritoriju, nikako kao mala država ne možemo gledati iz nacionalnog ugla jer smo mi samo jedan mali dio sveukupne populacije za koju je već proračunato da je mala", kazali su iz Wildlife Montenegro.
Oni su istakli da je balkanski ris definisan kao kritično ugrožena vrsta što znači da se radi o vrsti čija je populacija redukovana na svega 50-tak odraslih jedinki.
"Kada su u pitanju faktori ugrožavanja, za balkanskog risa su oni jasno definisani: prirodno mala veličina populacije, limitirana dostupnost plijena i degradacija staništa i krivolov", rekli su iz ove NVO.
U tekstu se navodi da je CZIP od novembra 2014. do juna 2018. godine, u područjima Nacionalnog parka „Prokletije“ kao i na pograničnim oblastima između Crne Gore i Kosova, Crne Gore i Albanije sproveo četiri nezavisne sezone monitoringa balkanskog risa putem foto-zamki.
Kako su objasnili, u toku svake sezone, pozicija foto-zamki je mijenjana u koordinaciji sa kolegama sa Kosova i iz Albanije.
"Nažalost, u cjelokupnom periodu monitoringa, prisustvo balkanskog risa nije potvrđeno u Crnoj Gori", istakli su iz CZIP-a.
Iz Direktorata za šumarstvo i lovstvo negiraju da je balkanski ris istrijebljen kod nas i kažu da se njihova staništa nalaze na Prokletijama i Hajli.
Oni su rekli da su nedavno sprovedena istraživanja sa međunarodnim partnerima (EuroNatur, Norveškog instituta za istraživanje prirode, Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), Komisije za očuvanje vrsta (SSC) velikih mesojeda) govore o nalazima ove vrste na Prokletijama i Hajli.
"Što govori u prilog činjenici da smo sistemskim mjerama, a prije svega donošenjem Zakona o oružju u najvećoj mjeri suzbili sve destruktivne aktivnosti prema divljoj fauni", kazali su iz Direktorata.
Diplomirani biolog – mamolog iz CZIP-a Aleksandar Perović, koji je vodio to istraživanje na području Crne Gore, rekao je da ne stoji konstatacija da je prisustvo risa dokazano na teritoriji Hajle, kako na crnogorskoj, tako i kosovskoj strani.
Perović je kazao da je ta vijest senzacionalistički objavljena u medijima i da nikad nije potkrijepljena dokazima.
"Radi istine, na teritoriji Kosova, putem foto-zamki, dokazano je prisustvo jedne jedinke balkanskog risa na Šar planini, majka sa mladima u blizini Dečana i jedna jedinka u oblasti Boge koja gravitira ka Crnoj Gori", naveo je Perović.
On je dodao da postoji mogućnost da je jedan manji dio teritorije koju drži ova jedinka i u Crnoj Gori ali to nije zvanično potvrđeno.
I u Lovačkom Savezu Crne Gore, na osnovu raspoloživih podataka, bilježe prisustvo risa.
Iz NVO WildLife su povodom te konstatacije pitali zašto insitucije ništa ne rade kako bi povećale njihovu brojnost.
"Ako je zaključak da je brojnost mala, zašto institucije ništa ne preduzimaju da se izgrade uslovi za porast brojnosti ove vrste tj. da se pruže osnovni ekološki uslovi u kojima bi se ova životinja reprodukovala (mir, stanište i dovoljna količina hrane)", kazali su iz Wildlife Montenegro.
Oni su predlžili da se krene od zakonske legislative.
"Jer koliko vodimo računa o budućnosti ove vrste govori i činjenica da ona nije prepoznata ni Zakonom o lovstvu, niti se nalazi na Listi zakonom zaštićenih životinjskih vrsta", poručili su iz Wildlife Montenegro.
Bonus video:
