Nemojte uvijek da činite - ja tebi - ti meni. Kada vam neko učini nešto dobro, vi učinite dobro nekom drugom, on nekom trećem i tako se pravi krug dobrih djela, govorio je Vladeta Jerotić.
Upravo citatom srpskog neuropsihijatra, filozofa i književnika, Nikšićanka Zorica Blagojević kaže da se vodi kroz život.
Iako nije bila u prilici da na “svojoj koži“ osjeti kako je to kada ljudi daruju, iako ne može da se sjeti dobrog djela koje je neko za nju uradio, nije joj to bila prepreka da pomaže onima kojima je pomoć potrebna, da podijeli s drugima ono što ima, a ima dosta - veliko srce naučeno da je, kako bi rekao američki književnik Mark Tven, “dobrota jezik koji gluvi mogu da čuju, a slijepi da vide“.
“Dugi niz godina se bavim humanitarnim radom, samo što o tome ne volim da pričam. Koliko želim drugima da pomognem, toliko želim i da pokažem da možemo biti dobri jedni prema drugima, bez ikakvog cilja i koristi, tek tako“, kaže ona.
Kada je osamnaestogodišnjem momku iz Nikšića Danilu Goluboviću hitno bio potreban novac za operaciju srčanog zaliska i ugradnju biološkog, Zorica je osnovala grupu za licitacije “Za Danila“.
“Nisam napravila ništa novo što već ne postoji u Crnoj Gori. Već nekoliko godina imam jako dobru saradnju sa Ljiljanom Vujović iz Bara, direktoricom Narodne kuhinje. Oni imaju grupu za licitacije, gde sam učestvovala kada god sam mogla. Kada sam pročitala za Danilov problem, samo sam pomislila da bi ja ili neko moj blizak mogao da se nađe u toj situaciji. Jedino što mi je palo na pamet jeste da napravim grupu za licitaciju gde ću povezati osobe koje žele da pomognu Danilu“.
I tako je sve krenulo. Grupa je za 36 sati imala više od tri hiljade članova, a Zorica priznaje da je bila zatečena i da nije znala kako da reaguje. “Ujedno sam bila i ponosna, a i zbunjena, kako su ljudi dobro odreagovali na grupu. A tek kada su krenule licitacije. U grupi se licitirao ručak (sarme, hljeb, medenjaci) i žena koja je to kupila ručak je donirala nekome kome je hrana u tom trenutku bila potrebna. Donirana su iscjepana drva, jedan čovek je donirao sat iz svoje radnje, kupila ga je njegova rođena sestra i poklonila ga Danilu. Takve situacije ostave vas bez teksta“, kaže Zorica i ističe da ima veliku podršku porodice i prijatelja, ali i članova grupe.
Iako je u početku očekivala da će grupa možda, zbog humanitarnog karaktera, ali i teških životnih sudbina, poprimiti patetičan ton, Zorica i Milan Vukadinović potrudili su se da daju poseban “šmek“ i da mnogima izmame osmijeh.
“Bračni par Vukadinović obožavam. Oni se ‘prepucavaju’ i međusobno takmiče oko iste stvari i da ih ne znam, pomislila bih da će se razvesti posle završene licitacije. Tu je i Nada Tadić koja je zadužena za doniranje domaćih rakija. Donira ona mnoge druge stvari, ali smo vidjeli da nam rakije najbolje idu. Kroz grupu sam upoznala dosta divnih ljudi, pa sam tako sa Jelenom Goranović Rovčanin nastavila saradnju - ona je moderator grupe, a na Instagramu je napravila i vodi profil ‘Srcemzasve’ koji je takođe profil naše grupe ‘Ana Đoković - in memoriam’“.
Kada je za Danila akcija uspješno okončana, Zorica je odlučila da promijeni naziv grupe u “Ana Đoković - in memoriam“ po ženi iz Bara koja je odlučila da rodi dijete uprkos tome što je imala kancer grlića materice i koja je, nažalost, dvije godine kasnije preminula. Nazvali su je “majka hrabrost“...
“Grupa se zove po Ani, naravno uz saglasnost njene majke i porodice. Ana je moja snaha, borila se kao lavica sa karcinomom. Osim što je bila heroina Crne Gore, takođe je bila i najveći humanitarac kojeg sam poznavala. Dosta smo akcija zajedno radile i bilo mi je potpuno normalno da se grupa zove po njoj. Dajući grupi njeno ime željela sam i da se ne zaboravi njen humanitarni rad i njenu veličinu kao čovjeka, jer zaista je svakoga gledala kao prijatelja“. Nakon Danila, novi prijatelj grupe, kako ih Zorica zove, bio je Aleksandar Vujović, Nikšićanin kome je novac bio potreban za novu transplataciju bubrega. I ta akcija je uspješno završena.
“Za Aca su mi javili prijatelji, kontaktirala sam ga isti dan i nije mi trebalo puno da odlučim da će on biti sledeći prijatelj grupe. Pratila sam srce i znam da nisam pogriješila. Pravila grupe su takva da akciju možemo pokrenuti samo za onoga kome je pomoć potrebna“, kaže Zorica koja zbog djece voli rad od kuće. Riječi podrške šalju joj prijatelji, ali i nepoznate osobe i to joj je, kaže, najmilija podrška. Priznaje da se nađe i poneki negativni komentar, ali tome ne pridaje važnost jer joj je, ističe, jedino bitno da svi zajedno pomognu onome kome je pomoć potrebna.
“Jako mi je drago što imamo i veliku podršku sveštenstva naše crkve Sveti Vasilije, koje nam uvijek dozvoli da postavimo kutiju i moram reći da ta sredstva koja se prikupe nimalo nisu mala. Ima i jedna poruka koja me ‘slomila’, kada je jedan divan momak rekao ženama u bolnici: ‘Valjda ću uspjeti da skupim pare za operaciju. Pomoći će mi Mimina sestra’. Plakala sam tri dana zbog tih riječi. Srećom, uspjeli smo svi zajedno da mu pomognemo“, kaže žena koja je srećna što ljudima pomaže, ali koja se i toliko saživi sa njima, da zbog njihove teške sudbine zna danima duša da je boli.
Srećom, sve je više ljudi “sa dušom“ pa će grupa “Ana Đoković - in memoriam“ trajati dok god bude onih kojima je pomoć potrebna.
“Kroz komunikaciju Nine Vojinović i mene uspjeli smo da obezbijedimo novčana sredstva za jednog našeg malog sugrađanina, o čemu ne mogu sada pričati jer obje porodice žele anonimnost, ali kada se sve završi i o tome će javnost biti obaviještena sa velikim ponosom. Grupa će trajati dok god budem imala snage da je vodim, a možda je i neko iz porodice naslijedi. Možda neki mali tetkin dječak, ali o tom potom“, sa osmijehom kaže žena u čijoj porodici se dobrota nasljeđuje.
Od aloje do čokoladica i pralina
Umjesto studija, Zorica je izabrala razne kurseve i edukativne seminare, tako da je žena sa stotinu hobija.
“Završila sam seminar za network marketing, supervizor sam u američkoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom i distribucijom proizvoda od aloje, završila sam obuku za bars praktičara, riječ je o energetskom tretmanu. A tu su i moje čokoladice i praline. Što se pralina tiče, tu sam samouka. Zacrtala sam da ću ih napraviti i onda je proradio taj ženski inat pa sam tri noći do pet ujutro pravila i vježbala, dok nisam došla do gotovog proizvoda kakav sam zacrtala da imam“, kaže Zorica koja sa čokoladama učestvuje na brojnim humanitarnim licitacijama.
Učestvuje i na licitacijama za kupovinu proizvoda...
Bonus video:
