Da je cilj sudije i zaštitnika države zaštita zakonitosti, spisi predmeta u sporu oko ukrasnog kamena u Dubovici, bili bi dostavljeni tužilaštvu.
To je zaključio advokat Slavko Maraš, u žalbi kojom je tražio da se preinači prvostepena presuda sutkinje Osnovnog suda Tamare Šuković, koja je odlučila da firmi Šofranac pripada oko 350.000 eura odštete, zbog nemogućnosti da eksploatišu ukrasni kamen u Dubovici.
“U spisima predmeta se nalazi interna komunikacija između Ministarstva ekonomije i Ministarstva održivog razvoja i turizma iz koje jasno proističe namjera da se na nezakonit način i van svih moralnih i pravnih normi pokušava raskinuti ugovor na štetu i države i koncesionara, a za račun moćnika koji to mogu da sprovedu i pored suda i institucija”, navodi se u žalbi Maraša, koji je umješač u tom sporu.
Maraš, u žalbi, takođe ističe da umjesto da Crna Gora snabdijeva svoje tržište i izvozi ukrasni kamen, ona dozvoljava da se sa tim prirodnim blagom ne raspolaže ili planira da ga ustupi privilegovanima.
Na presudu su se žalili i porodica pokojnog Veselina Šofranca, ali i država.
Porodica žalbom traži da se usvoji njihov tužbeni zahtjev u cjelosti, dok zaštitnik države smatra da njima ne pripada odšteta.
U žalbi države se navodi da nema nepravilnog i nezakonitog rada njihovih organa, pa predlažu da se odbije zahtjev i porodice Šofranac i umješača.
Šuković je u prvostepenoj presudi odbila zahtjev da se firmi Šofranac dozvoli eksploatacija kamena na tom ležištu, kao i da im se isplati izgubljena dobit od oko osam miliona eura.
Prvostepenom presudom odbijen je i zahtjev umješača, koji je do smrti Šofranca bio i njihov advokat u sporu, koji je tražio 40 odsto odštete na osnovu ortakluka u poslu, koji je sklopio sa pokojnim Šofrancem.
Sud je prvostepenom presudom utvrdio da je država kriva za raskid i neispunjenje ugovora o koncesiji, jer su državni organi trebali da, prije dodjele koncesije firmi “Šofranac” ispitaju da li postoje uslovi da se to područje proglasi koncesionim područjem.
Ona je, međutim, ocijenila da, s obzirom da je tužba podnijeta mjesec dana prije raskida ugovora o koncesiji, ne može se naložiti izvršenje tog ugovora, ali da firmi Šofranac pripada dio odštete koju su tražili.
Zahtjev za isplatu izgubljene dobiti od 8 miliona eura sutkinja je odbila sa obrazloženjem da nije izvjesno da bi nastupila dobit za tužioca, jer je predugovor koji je firma Šofranac zaključila sa italijanskom firmom o isporuci kamena zaključen, dok još nijesu bile ispunjene obaveze iz koncesionog ugovora sa Vladom, te da je moglo doći i do drugih okolnosti koje bi spriječile tu prodaju.
Ocijenila je ništavnim usmeni dogovor o ortakluku između firmi Šofranac i MPC Komerc Slavka Maraša, obrazlažući da ta firma nije ni postojala u vrijeme zaključenja ugovora o koncesiji, pa im ne može pripadati odšteta u ovom postupku.
Vlada ne da zbog “većih interesa”
Vlada je sedam godina odbijala da izda urbanističko-tehničke uslove za eksploataciju ukrasnog kamena.
Država je ugovor o dodjeli koncesije sa pokojnim Šofrancem potpisala 2009.
Ministarstvo ekonomije početkom 2012. pokrenulo je postupak raskida tog ugovora -“zbog neispunjavanja obaveza koncesionara”.
U tužbi piše da Ministarstvo održivog razvoja šest godina odbija da mu izda dozvolu za eksploataciju kamena, pozivajući se na “veće društvene interese”.
Maraš je ranije isticao da Ministarstvo turizma ne da dozvolu za eksploataciju kamena da bi što bolje prodali Kraljičinu plažu onaj ko je kupi, biće u poziciji da eksploatiše ukrasni kamen.
Lokacija Dubovica Canj graniči se sa Kraljičinom plažom u zahvatu od 450 metara
Bonus video:
