Legalizacija prostitucije predstavljala bi zaštitu ljudskih prava osoba koje se bave “najstarijim zanatom”.
To su ocijenili iz NVO “Crnogorska fondacija za HIV i hepatitis”, upitani da prokomentarišu najavu tridesetosmogodišnje Podgoričanke koja je “Vijestima” kazala da će seksualne radnice zatražiti legalizaciju prostitucije.
“Baviti se tim poslom samo po sebi nameće mnoga pitanja. Pokušaću da animiram i druge djevojke koje se bave time da zajedno zatražimo legalizaciju, uputimo dopis zvaničnicima, da pokažemo da zaista postojimo”, rekla je tridesetosmogodišnjakinja za “Vijesti”, istakavši da se prostucijom bavi osam godina jer nije mogla da se zaposli, uprkos fakultetskoj diplomi.
Ona je naglasila da je na razgovor pristala i zbog pitanja legalizacije i želje da ukaže da je riječ o, kako je rekla, zanimanju koje zaslužuje da bude regulisano zakonskim okvirima.
Ocijenila je da bi svi imali koristi od uvođenja prostitucije u legalne tokove.
“Nama bi bila obezbijeđena neka sigurnost, zdravstvena i pravna zaštita... Ne bi možda morale da budemo dame noći... Država bi kroz poreze dobijala dosta prihoda”.
Prema Krivičnom zakoniku, prostitutka ne može krivično odgovarati zbog bavljenja “najstarijim zanatom”, ali je za makroe predviđena i zakonska kazna.
“Ko navodi ili podstiče drugog na prostituciju ili učestvuje u predaji nekog lica drugome radi vršenja prostitucije ili ko putem sredstava javnog informisanja i drugih sličnih sredstava propagira ili reklamira prostituciju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine”.
Predviđene su strože kazne ako je riječ o maloljetnoj osobi.
“Ako je djelo izvršeno prema maloljetnom licu učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina”, navodi se u Krivičnom zakoniku i dodaje da je robija od dvije do deset godina predviđena i za osobu koja koristi seksualne usluge maloljetnog lica...
Legalizacija po receptu savremenih zemalja
Iz NVO “Crnogorska fondacija za HIV i virusne hepatitise” saopšteno je da svakako podržavaju legalizaciju prostitucije, jer je i to incijativa za zaštitu ljudskih prava, ali da bi za naše društvo mnogo prihvatljivije bilo da se uradi dekriminalizacija, pa onda legalizacija.
“Za naše društvo je mnogo bitno da se vidi da li je to klasična legalizacija, ili se ide kroz tranzitni proces. Mislim da je za naše društvo i za nešto čime se mi bavimo mnogo prihvatljiviji i nekako logičniji proces - prvo dekriminalizacija, pa onda legalizacija. Svakako smo spremni da damo podršku tom procesu. Ali, više smo za dekriminalizaciju - naše društvo je još u tranziciji, nikako da se mrdnemo. Mislim da je generalno lakše legislativno uraditi dekriminalizaciju... Stav naše organizacije je da jesmo za legalizaciju, ali da to ide nekim redom”, navela je stručna saradnica u toj NVO specijalista socijalne medicine Aleksandra Marjanović.
Ona je ocijenila da bi u slučaju legalizacije bilo lakše kontrolisati infekcije i sve ostalo, ali da se u tom procesu ne razmišljamo o klijentima - šta sa njima.
“Svakako da jesmo za legalizaciju, za promjene koje dovode do regulisanja ljudskih prava. Da uzmemo primjer savremenih zemalja, koje su to davno riješile. Treba to postepeno da se radi, da to bude temeljno”, navela je Marjanović.
Kada je riječ o Evropi, prostitucija je legalna u nekim od najrazvijenijih država zapada - Holandiji, Njemačkoj, Austriji i Švajcarskoj, ali i u Mađarskoj, Grčkoj i Turskoj.
Sve počelo od nepristojne ponude
Podgoričanka koja se bavi prostitucijom “Vijestima” je ispričala da je silom prilika odlučila da se bavi tim poslom.
“Dobila sam ‘nepristojnu’ ponudu’. Tražila sam dugo posao, iako fakultetski obrazovana, nisam mogla da ga nađem. Uglavnom su bili kratkotrajni poslovi, mimo struke, slabo plaćeni... Tokom razgovora za jedan posao, ponuđeno mi je da budem pratnja na jednoj poslovnoj večeri. Suptilno mi je saopšteno da to podrazumijeva i seks. Bila sam zatečena, frapirana. Taj sastanak sam željela da zaboravim, ljuta na sebe što sam uopšte došla u tu situaciju”.
Priča da je vrijeme prolazilo, da posao nije mogla da nađe i da je prihvatala i fizički da radi, pa je počela sve više da razmišlja da počne da se bavi “najstarijim zanatom”.
“Moji su me pomagali koliko su mogli, teško se dolazilo do zaposlenja. U međuvremenu sam raskinula ozbiljnu vezu, grizla me savjest, preispitivala sam se, pitala gdje griješim. Kontaktirala sam osobu koja mi je ponudila i dogovorila taj prvi sastanak. Dva-tri dana prije sastanka i prvog pružanja usluge, bila sam uznemirena, razmišljala sam da odustanem, nisam mogla da spavam, hiljadu misli kroz glavu mi je prolazilo...”.
Kaže da nije pretpostavljala da će toliko dugo ostati u “poslu” i da bi sigurno odustala da je prvi put doživjela negativno iskustvo.
“Da sam doživjela neku neprijatnost na tom prvom sastanku, prekinula bih sigurno. Znam da toga ima, odnosno da su pojedine djevojke, koje sam tokom godina upoznala, itekako imale problema. Maltretirali su ih”.
Priča da je nekoliko puta doživjela neprijatnosti, ali ne i fizičko nasilje.
“Vremenom sam stekla uzak krug stalnih i provjerenih mušterija. Među njima ima ljudi raznih profila, odnosno zanimanja. Mogu reći da sam sa pojedinima od njih baš bliska... Međutim, bavljenje ovim poslom ostavlja psihičke posljedice, zbog toga sam nekoliko puta tražila pomoć... Prekinu se i prijateljstva, moji dugo nisu sa mnom pričali nakon što su saznali čime se bavim”.
Đukanović: Pitanje je koliko bi legalizacija pomogla u rješavanju teških sudbina
Sociolog Andrija Đukanović je mišljenja da bi legalizovanje bila značajna sa stanovišta pravne zaštite osoba koje se bave prostitucijom, sprečavanja nasilja nad njima i suzbijanja kriminala koji je povezan sa tom pojavom.
“Upravo to neki autori navode kao rezultat legalizacije, tvrdeći da bi i država imala koristi u smislu prihoda od poreza na tu djelatnost. Neke zemlje su dekriminalizovale prostitutke, a kažnjavaju one koji traže te usluge. S druge strane, brojna istraživanja govore da ni legalizacija nije spriječila kriminal i trgovinu ljudima koji prate prostituciju”.
Ističe da je tu ipak riječ o kupovini žena, njihovog tijela i da se zanemaruje ljudska strana priče.
“Radi se o dehumanizovanju djevojaka koje se bave prostitucijom i njihovom svođenju na seksualne objekte. Pitanje je koliko bi legalizacija uopšte doprinijela rješavanju teških sudbina mnogih žena i djevojaka koje su u najvećoj mjeri prinuđene da se bave prostitucijom”.
Ocijenio je da kod njega preovladava mišljenje da bi se možda trebalo raditi na suzbijanju prostitucije, jačom i dosljednijom primjenom zakona.
“Morali bismo kao društvo pronalaziti načine da se protiv nekih pojava borimo koliko god da je ta borba teška. Nije po meni opravdano pomiriti se sa činjenicom da eto prostitucija postoji oduvijek, pa je jedino rješenje da je legalizujemo. Ipak se kao što sam rekao tu radi o jednoj vrsti dehumanizacije koja može, a i proizvodi posljedice po fizičko i mentalno zdravlje žena koje se tim poslom bave”.
Posao cvjeta u doba korone
Podgoričanka ističe da posao nije opao u doba korona, naprotiv.
“Prema mom iskustvu, a i drugih djevojaka, ne bi se reklo da je kriza. Dosta naroda je nezaposleno, pretpostavljam da zbog toga prostitucija cvjeta. Kako sam počela ja, tako i drugi sada pokušavaju sebi da egzistenciju obezbijede”.
Ističe da je u poslu veoma bitna obazrivost, bez obzira ko je mušterija, ali i higijena.
“Zaštita se podrazumijeva... Redovno radim preglede, testiranja na HIV”.
Tvrdi da nikada nije dozvolila da mušterija dođe u njen stan.
“Znam da su djevojke, koje su to dozvolile, imale kasnije problema, mušterije su ih uznemiravale... Mora da se bude baš obazriv”.
Osobe koje pružaju seksualne usluge u Crnoj Gori nisu prepoznate kao posebno ranjiva kategorija, zbog čega im se izričito i ne garantuje zaštita njihovih prava, ocijenila je nedavno za “Vijesti” v.d. izvršne direktorice NVO “Juventas” Jelena Čolaković.
Precizirala je da su u posljednjih godinu pomogli da stotinu njih dobije pshilošku i zdravstvenu pomoć i savjete. Navela je da je ostvareno 1.225 kontakata...
Pojasnila je da su pružaoci seksualnih usluga po više osnova socijalno isključeni, ili su u riziku od socijalne isključenosti, a samim tim i diskriminisane.
“Društveno isključivanje ove zajednice dovodi do njihovog ograničenog pristupa zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj i dječjoj zaštiti, mogućnostima zaposlenja, što je neophodno hitno promijeniti...”.
Bonus video:
