Istorija Solane seže od dvadesetih godina prošloga vijeka, kada se došlo na ideju o njenoj gradnji, pa sve do danas. Zahvaljujući položaju i mikroklimi, odnosno izuzetno velikom broju sunčanih sati, morskoj vodi i dejstvu vjetra, solana je ljudima nudila so izuzetnog kvaliteta, nadaleko prepoznatog.
Neodvojivi dio solane su i ptice. Bazeni u koje se upumpavala morska voda bili su puni hrane za njih, a lokacija idealna za odmorište tokom duge selidbe sa sjevera na jug i obratno. Vremenom, ovo je postala najznačajnija lokacija tog tipa na Balkanu, a i u cijelom Mediteranu. Na njenom području može se naći do 250 vrsta ptica što čini 50% registrovanih vrsta u Evropi. Nekima je ovo samo prolazna stanica, a mnogima i mjesto za gniježđenje i stanovanje. Prestankom rada solane nastupila je prijetnja za opstanak ptica. Neupumpavanje slane vode je mijenjalo ekosistem i sve više se smanjivao broj ptica koji je ovdje nalazilo svoje utočište. Bitka za opstanak ptica trajala je više godina.
Na sreću ptica i ljubitelja prirode širom svijeta, za priču o ulcinjskoj solani zainteresovale su se ambasadorke, prije svega Njemačke, a zatim i Italije i Francuske. “Bitka” za opstanak ptica je trajala nekoliko godina. Veliki doprinos u ovoj borbi dala je i Asocijacija MSJA – Dr Martin Schneider – Jacoby i sjajna Zenepa Lika koja je na čelu ove organizacije i koja se može smatrati osobom kojoj Ulcinjani za sve ono što je uradila za spas solane treba da podignu spomenik još za života. Zahvaljujući njoj, međunarodnoj zajednici, CZIP-u i drugim značajnim NVO i pojedincima za sad je dobijeno pola bitke. Solana je proglašena parkom prirode i uvrštena je na Ramstar listu zaštićenih močvarnih područja. Drugi dio borbe se odnosi na ponovno pokretanje proizvodnje soli jer tek tada bi se u potpunosti osigurao boravak ptica. Šta bi to tek značilo za Ulcinj i njegove stanovnike, kao i za cijelu Crnu Goru, suvišno je pričati. Vratio bi se u život jedan od najznačajnijih crnogorskih brendova.
Cilj ljubitelja prirode i poštovalaca ptica bio je da se ovo ptičje carstvo predstavi javnosti. U svijetu je posmatranje ptica, iliti “birdwatching”, vrlo značajno u turističkoj ponudi i sve je veći broj ljudi koji žele da vide i fotografišu ptice. Ovo je idealna lokacija za to.
U avgustu 2019. na platou ispred ove zgrade, prisustvovala sam premijeri dokumentarnog filma “Putovanje kroz generacije” koji govori o solani i ljudima koji su nekada radili u njoj. Film je na mene ostavio izuzetan utisak. Prisjetila sam se vremena kad su ljudi voljeli da rade, jer su od svog rada mogli dobro da žive. Kad su se ljudi prema svojoj firmi odnosili kao i prema svojoj kući, a i ona prema njima. Tada su se praznici kao što su 8. mart i 1. maj proslavljali na način kakav su i zasluživali. Priča iz ovog filma mogla bi da se odnosi i na naše mnogobrojne fabrike i preduzeća koje su “pojeli skakavci” tokom dugog perioda takozvane “tranzicije”. Zastala sam na ovom mjestu sjećajući se te divne večeri kada sam imala čast i zadovoljstvo da se nađem na premijeri dokumentarca. Prolazili smo pored ostataka nekadašnje solane gdje još uvijek stoje posljednji vagoni i neke sprave čiju smo namjenu nagađali.
Posebnu ljepotu ovom mjestu daje mir i izolovanost od civilizacije. Okruženost uzvišenjima, a jedno od njih je i brdo Možura sa vjetrenjačama, čine ovo mjesto još privlačnijim.
U prvom dijelu ture solanom većina bazena tada je bila suva. Opet sam se sjetila da ptice ne mogu bez solane, a ljudi ne mogu bez soli i nije bilo moguće a da se ne zepitam kakvi umovi su dozvolili da se uništi ovakav dar prirode? Nikada to neću uspjeti da shvatim.
A kad već ranije spomenuh ptice… Ovdje smo, prije svega bili zbog njih. No, niti je bilo pogodno doba dana, niti doba godine da bi se one vidjele u većem broju i raznovrsnosti. Neke od najatraktivnijih su: flamingosi, pelikani, ibisi, raznorazne čaplje… Najbolji period za osmatranje ptica su jesen i proljeće kada su ptice na proputovanju. Takođe treba doći u zoru ili pred sami zalazak sunca. Sem pogleda na ptice, kažu da su i zalasci sunca u solani spektakularni. Naravno, može se doći uvijek, samo što će se u ovim periodima godine solana predstaviti u najboljem izdanju. A 1. maj je idealano vrijeme za to.
U karti koju smo na ulazu dobili, a što smo i sami registrovali, piše da tokom ovih 16,5 km šetnje, nažalost, nećete naići na toalet, prodavnicu ili restoran. Zato morate sa sobom ponijeti vodu, šešir sa širokim obodom, sredstvo protiv komaraca i, što je za mene najbitnije, dobar dvogled i fotoaparat sa jakim objektivom. Pošto nas je korona spriječila da solanu posjetimo u proteklom periodu, spremam se za Praznik rada. I nadam se boljem objektivu. Da učim da vozim biciklo pod stare dane, neću. Poradiću na pješačkoj kondiciji.
Prilikom našeg posljednjeg obilaska solane, sa kojeg vam i prenosim utiske, uspjeli smo da ugledamo solidan broj ptica. Uglavnom su to bili galebovi, baljoške, kormorani, ali se našla i po neka manja i veća čaplja, pa čak i soko. No, kao što vam se već požalih, objektiv mog fotoaparata daje slabe rezultate u “lovu” na ptice. Posebno u periodu kad im nije sezona. Pripremite se za odlazak u solanu i slobodno se hvalite vašim fotografijama. Ponesite ličnu kartu da biste mogli da uđete u kompleks. Ulaz je dosad bio besplatan.
Bonus video:
