Ministar prosvjete Damir Šehović smatra da su obrazovanju, kao najbitnijem ali i najglomaznijem sistemu, bili potrebni “kratki rezovi”, za koje on vjeruje da su sprovedeni i da imaju efekta.
U intervjuu za “Vijesti”, povodom godišnjice kabineta Duška Markovića, Šehović je kazao da je na početku mandata bio pred izborom da čeka da on prođe uz povremene kozmetičke izmjene zakona, ili da se o “uhvati u koštac sa realnim problemima za koje je znao da će izazvati polemike".
Ministar tvrdi da ne bježi od problema koji se kroz sprovođenje promjena nameću, ali ni od dnevnih optužbi na račun pojedinih direktora ustanova ili njihovog odluka.
Šehović je zadovoljan što od ove godine na Univerzitetu Crne Gore studiraju, kako tvrdi, najbolji a ne najbogatiji, što će se kroz Fond za talente u kome je trenutno milion i po eura, voditi računa o najnadarenijim đacima i profesorima. Takođe i što je nakon decenije uvedeno dualno obrazovanje - teorija u školi, praksa uz nadoknadu kod poslodavca za učenike srednjih stručnih škola, ali i činjenicu da je povećano izdvajanje za rješavanje stambenih potreba prosvjetara.
Kako ste Vi, kao prvi čovjek crnogorskog obrazovanja, zadovoljni početkom primjene reforme, odnosno ljetos donesenih obrazovnih zakona?
Bili smo u prilici da reformu sprovodimo postepeno, iz godine u godinu, ali sam uvjeren da bi jedini rezultat koji bismo time postigli bila dugogodišnja konfuzija u školstvu. Uostalom, imamo priliku da se upoznajemo sa takvim primjerima često.
Sa druge strane, svaki građanin je svjedočio osnovnim problemima našeg obrazovnog sistema: od nedostatka praktičnih znanja, potrebe povezivanja sa tržištem rada, do preopširnog gradiva i neophodnosti većih ulaganja u školstvo. Trebalo je imati i volje i hrabrosti da se uhvatite u koštac sa promjenama i da se suočite sa prirodnim reakcijama koje one izazivaju.
Dakle, svaku veliku promjenu moraju pratiti veći ili manji problemi, ali to ne ukazuje po automatizmu da je promjena nekvalitetna. Naprotiv. Nemamo ni najmanju dilemu u vezi sa kvalitetom reforme koju uspješno sprovodimo.
Šta vidite kao ključne manjkavosti sistema?
Naša je procjena bila da se na početku mora završiti normativni dio, ako mislimo da „zasučemo rukave“ i da radimo na otklanjanju suštinskih problema obrazovnog sistema koji se ne mijenjaju legislativom: predavački tip nastave umjesto interaktivnog, reprodukcija umjesto funkcionalnog znanja, uloga škole koja mora biti vaspitna a ne samo obrazovna, prepoznavanje individualnih skolonosti djece, ali i jačanje akademskog integriteta.
To cijenim nekim od ključnih manjkavosti , koje se pak ne mogu riješiti nikakvim zakonskim izmjenama, već je riječ o sistemskoj praksi koja se može mijenjati jedino onako kako je i ukorjenjivana: postepeno i u pojedinačnoj komunikaciji.
Kako komentarišete žalbe nastavnika u vezi sa reformom - da im nije objašnjena razlika između ciljeva i ishoda učenja, da je smanjen broj časova iz pojedinih predmeta, a obim gradiva ostao isti, da se u pojedinim razredima izučavaju iste lekcije, koje đaci već izučavali prethodne godine, a da ne smiju dobiti ocjene niže u odnosu na prethodnu godinu, a što, tvrde nastavnici, krši osnovne pedagoške principe?
Sa svim navodima iz ovog pitanja sam lično upoznat, iako ih, zbog forme komunikacije, ne mogu pojedinačno opsežno adresirati. Svako jeste vrlo važno, ali ne reflektuje svako sistemski problem, već katkad samo individualni. Izbjegavanje generalizacije cijenim izuzetno važnim. Svi sprovedeni reformski koraci mogu učiniti samo da djeca znaju više. No, promijenili smo osam sistemskih zakona, i to u glomaznom i tromom sistemu koji broji oko 12.000 zaposlenih, i siguran sam da niko nije očekivao da u prvim mjesecima primjene ne bude pitanja.
Zavod ulaže velike napore u obilaske i komunikaciju sa školama i na raspolaganju je da pruži svaku informaciju koja je svakom prosvjetnom radniku potrebna. Ocjene, pak, ne može fomirati niko osim samog nastavnika.
U proteklom periodu bilo je više žalbi protiv pojedinih direktora, a zbog zloupotrebe položaja, te tvrdnji da su nedostojni funkcije. Uz to, tu su i tužbe pred nadležnim sudovima pojedinih kandidata za direktora, koji tvrde da su imali više kompetencija u odnosu na kandidate koji su imenovani. Kako ćete se odrediti prema ovim problemima?
Svaku inicijativu u vezi sa postupanjem direktora prosljeđujemo Upravi za inspekcijske poslove, ukoliko ona ima nadležnosti u konkretnim slučajevima. Početkom godine sam rekao da dok sam ja ministar prosvjete niko neće sjedjeti u direktorskoj stolici za koga se dokažu čak i minimalne zloupotrebe zakona, ili pak nedostojnost za tu funkciju. To ne znači da mi je i jednog trenutka palo na pamet da preuzmem ulogu vrhovnog djelioca pravde, već da svoju odluku baziram na činjenicama i dokazima. Sve drugo bi bilo neozbiljno i nekorektno prikupljanje političkih poena preko drugih ljudi.
Zakonito postupanje nije ukidanje autonomije UCG
Kako komentarišete zahtjev univerzitetskih profesora da se opozove smjena bivšeg rektora Radmile Vojvodić, te tužbu koju je podnijela Upravnom sudu? Gdje se, prema Vašem mišljenju, završava autonomija UCG, a počinju ingerencije Vlade?
Prava svakog subjekta, uključujući i UCG, izviru iz zakona i završavaju se u zakonu. Zahtjev Vlade za zakonitim postupanjem ne znači zakidanje autonomije u bilo kojem segmentu. Insistiranje na dosljednom poštovanju zakona nije i ne može biti narušavanje autonomije Univerziteta. A odnos ove Vlade, njenog predsjednika, ali i mene kao resornog ministra prema državnom Univerzitetu je pokazan predviđenim izdvajanjem iz budžeta za narednu godinu, koje je najveće od njegovog osnivanja!Pitanje Visoke medicinske škole u Beranama trebalo je da bude predmet tehničkih razgovora u najboljem interesu studenata. Ono je, na našu veliku žalost, nepotrebno dobilo epilog koji je daleko premašio razmjere realnog problema. Stoga cijenim najboljim njegovo vraćanje u realne okvire kroz prepuštanje konačnog izjašnjenja sudskim organima.
Žalbe zbog izbora direktora u javnom sektoru su normalne
“Žalbe na izbor za neko radno mjesto u javnom sektoru, posebno direktorsko, su normalna pojava. U želji da proces izbora učinimo objektivnijim i transparentnijim, zakonom smo predvidjeli obavezu formiranja komisije koja ministru predlaže kandidata. Izbore koji su u mojoj nadležnosti vršim u okvirima zakona i sa sviješću o tome da taj neko ima posebnu odgovornost jer ima čast da vodi obrazovnu ustanovu. Drugi nadležni organi se, kao i do sada, izjašnjavaju po žalbama. Naša obaveza je da ispoštujemo svaku koja se potvrdi kao osnovana,” kaže Šehović.
Bonus video:
