U Crnoj Gori ne postoji politička volja za borbom protiv zloupotrebe droga, saopšteno je iz nevladine organizacije (NVO) 4 Life.
Izvršni direktor te NVO, Saša Mijović, kazao je, povodom 26. juna, Međunarodnog dana borbe protiv droge, da su NVO koje su godinama pružale psihosocijalnu podršku osobama koje koriste droge ostale bez podrške i da su zatvorile dnevne centre za pomoć osobama koje koriste droge zbog nedostatka sredstava.
“Ministarstvo rada i socijalnog staranja, sada Ministarstvo finansija i socijalnog staranja nije prepoznalo to kao prioritet i isključilo je iz finansiranja. Na poziv NVO 4 Life za razgovor predstavnici Ministarstva nijesu odgovorili”, naveo je Milović.
Iako su, kako je kazao, prethodna strategija i akcioni planovi 2013 – 2020 istekli, nova Strategija još nije urađena, kao ni akcioni planovi, a nijesu urađeni monitoring i evaluacija prethodne strategije i akcionih planova.
Milović je rekao da ne funkcioniše ni Državni savjet za droge koje je krovno tijelo za borbu protiv droge u Crnoj Gori, a čiji je predsjedavajući predsjednik države.
On je kazao da se to tijelo nije sastajalo već četiri godine, a da je njegov zadatak da usvaja informacije, zaključke i preporuke Komisije za droge i preporučuje ih nadležnim ministarstvima na realizaciju.
“Komisija za droge Ministarstva zdravlja koja se sastoji od četiri psihijatra, dva predstavnika Ministarstva zdravlja i mene kao predstavnika civilnog sektora, i pored mog pozivanja za organizovanje sastanka, nije se sastala takođe četiri godine”, ukazao je Mijović.
To je, kako je rekao, stručno tijelo čiji su zadaci da prati i analizira stanje po pitanju droga u Crnoj Gori i da daje savjete i preporuke za postupanje.
“Iako smo na jednoj od sjednica dali dvije preporuke ministru zdravlja i Državnom savjetu za sprečavanje zloupotrebe droga, ni jedna ni druga nijesu ispoštovane (jedna djelimično)”, dodao je Mijović.
Prema njegovim riječima, problem je što su Komisija za droge i Državni savjet za sprečavanje zloupotrebe droga savjetodavna tijela i njihove preporuke nijesu obavezujuće za one kojima su upućene na realizaciju.
Mijović je kazao da nema podataka o broju osoba koje koriste droge i da registar ne funkcioniše jer se podaci ne prikupljaju na valjan način.
“Naime, podaci se skupljaju samo iz zdravstvenih ustanova. Tako da se brojem osoba koje koriste droge može samo licitirati”, rekao je Mijović.
Prema njegovim riječima, dostupni podaci istraživanja i podaci NVO nedvosmisleno ukazuju na povećan broj osoba koje koriste droge, pogotovo među mladima.
“Najčešće korišćene droge su marihuana i kokain, nakon čega slijede sintetičke droge, ekstazi, MDMA i speed. Nije primijećeno značajno povećanje broja osoba koje koriste heroin”, naveo je Mijović.
On je rekao da je na polju prevencije prisutan problem nedostatka standardizovanih programa prevencije, nefunkcionisanje najvećeg broja opštinskih kancelarija za prevenciju.
“Iako ih na papiru postoji 21, najveći broj njih postoji samo na papiru i nemaju aktivnosti godinama unazad. Takođe, mali broj organizacija civilnog društva realizuje preventivne aktivnosti zbog malog budžeta opredijeljenog od države za te svrhe”, dodao je Mijović.
On smatra da prevencija praktično ne postoji, ako se isključi poneki sporadični projekat neke od organizacija civilnog društva.
“Ne postoji mjesto gdje maloljetnici mogu potražiti i dobiti pomoć, ne postoje psihijatri za maloljetnike zavisnike od droga”, ukazao je Mijović.
On je naveo da u zatvorima u Podgorici i Bijelom Polju ne postoje zatvorske bolnice, kao ni programi rehabilitacije i resocijalizacije za osobe koje koriste droge.
Ne postoji, kako je dodao, ni postpenalni prihvat zatvorenika i program socijalne reintegracije nakon izlaska iz zatvora.
“Programi tretmana rehabilitacije i resocijalizacije u Crnoj Gori funkcionišu u Centru na Kakarickoj Gori, za žene i muškarce, iako minimalnom popunjenošću”, naveo je Mijović.
On je kazao da je muški centar predviđen za 60, a ženski za 16 osoba, kao i da u ovom trenutku u oba centra nema više od 20 osoba.
“Razlog tome je što porodice osoba koje koriste droge ne mogu da priušte da plate 230 eura koliko košta tretman mjesečno”, rekao je Mijović.
Rezidencijalni tretman, kako je kazao, traje jednu godinu.
“Iako NVO 4 Life godinama zahtijeva da prvi tretman bude besplatan, do sada smo uspjeli da pritskom na donosioce odluka smanjimo mjesečnu cijenu plaćanja, koja je nekada bila 330 eura mjesečno, na 230”, naveo je Mijović.
Mijović je rekao da je, u jednoj od preporuka Komisije za droge koja je usvojena, a koju je on, kao predstavnik civilnog sektora predložio, dogovoreno da opštine plate sredstva za tretman korisnika sa svoje teritorije.
“Do sada su samo dvije manje opštine tu preporuku ispoštovale, Danilovgrad i Tivat”, kazao je Mijović.
On je dodao da su žene i dalje diskriminisane.
“Ni u Kotoru, Psihijatrijskoj klinici u Dobroti, ni u Podgorici u Kliničkom centru Crne Gore ne postoji ni jedan krevet za smještaj i detoksikaciju zavisnica od droga (liječenje) dok za muškarce postoji”, naveo je Mijović.
Bonus video:
